[DUBROVČANI IZVAN GRADA] FRANO ĐUROVIĆ: Kad me netko pita: ‘Odakle ste?’, uvijek ću reći – iz Dubrovnika

Frano Đurović redoviti je profe­sor na Muzičkoj akademiji Zagreb, a osim orkestralnih i komornih skladbi, autor je velikog broja elektroničkih i elektroakustičkih djela, instalacija, multimedijalnih projekata, glazbe za teatar i televiziju. S osobitom lju­bavlju sklada u glazbenom ‘mostu’ prema Dubrovniku, a ovo ljeto u rod­nom gradu obilježila mu je mjuzikl predstava Čudesna šuma, raskošno djelo za najmlađe ljubitelje kulture. O Igrama, svom gradu i ‘rasponu Dubrovnik-Zagreb pričat će nam za ovaj broj našeg tjednika, kao naš Dubrovčanin izvan Grada.
— Rodio sam se na Konalu gdje sam proveo dvije godine života. Onda su se moji roditelji odlučili preseliti u Čoko­lino! Jedno gusto i veselo naselje. A Zagreb? Preselio sam se 1994. godine kad sam krenuo na Akademiju. Bilo je to za Grad vrlo turbulentno tužno razdoblje… Zagreb je bio nešto sasvim drugo od poratnog Dubrovnika – ističe nam naš profesor Đurović koji, iako u našoj metropoli živi više od pola života, nikad do kraja nije ‘ispustio’ Grad iz sebe.
— Čeznem za Dubrovnikom, naravno, samo mi je u Zagrebu zapravo sve odlično. Od uvjeta za rad, posla, apa­rature i svega što mi treba. Kupio sam i stan i mislim da je onda to-to. A i navi­kne se čovjek. No, kad me netko pita: ‘Odakle ste?’, uvijek ću reći iz Dubrov­nika – ističe nam Frano, a i potvrđuje onu ‘teoriju’ kako je Dubrovnik specifi­čan po tome da ostaje velikim dijelom u čovjeku.

Mostovi na refule
Koliko često imate mostove Dubrov­nik-Zagreb, profesionalne, glazbene? – pitamo našeg sugovornika.
— Na refule. Recimo, prošle godine imao sam zanimljiv koncert u sklopu programa ‘Dubrovnik na glazbenoj hridi’, prije nekoliko godina bio sam u žiriju nagrade Orlando. Radio sam neke lijepe predstave, poput Skupa, Kralja Edipa… Katu Kapuralicu! – ističe, a osvrće se i na ovogodišnji angažman, već spomenutu Čudesnu šumu.
— Volio bih imati više ovakvih anga­žamana jer je u biti to moja profesija kao kompozitora. Zgodno je, nema varanja u smislu snimanja, sve je uživo. Ovakvi angažmani nažalost su rijetki, uglavnom zbog budžeta se sve uvijek snima. Ovdje su potrebni glaz­benici na licu mjesta. Mada, puno mi je draža ova ‘verzija’ rada – napominje. Među najdražim projektima istaknut će dva baleta za riječki HNK, ‘Hero is Tire’ i ‘My name is Nobody’, a jako su mu draga i djela za orkstar, opet nešto uživo.
Frano Đurović dobitnik je broj­nih nagrada za svoje kompozicije. Navedimo samo neke od njih: Nagrada rektora Sveučilišta u Zagrebu (2000.); Nagrada na Internationale Sommera­kademie Reichenau – Meisterkurs für Kom-position u Austriji, za skladbu Eine kleine Pivotmusik (2002.); Vje­snikova nagrada Josip Štolcer Slaven­ski za skladbu Delta (2005.); Nagrada Fonda Stjepan Šulek za skladbu Delta (2006.)… Uz to, pobjednik je Natječaja za MBZ–ovu web skladbu (2010.), a nje­gov rad krasi i Nagrada Marul za scen­sku glazbu (2013.).
Koliko često stignete u grad? – pitamo dalje.
— Posljednjih godina nisam baš puno, spletom raznih okolnosti. Inače stižem svako ljeto. Volio bih i češće. Prije, tije­kom studiranja na Akademiji, dolazio bih i za božićne praznike i za Festu kad bih ulovio vremena. Sada ostaje ljeto. Ali ono tipično – đir, kupanje… – zaključuje naš dragi sugovornik, red. prof. art. Frano Đurović.

BIOGRAFIJA
Mnoštvo djela, mnoštvo ideja
Skladatelj Frano Đurović rođen je u Gradu 1971. godine. Diplomirao je kompoziciju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Frane Paraća. Osim orkestralnih i komornih skladbi, autor je velikog broja elektroničkih i elektroakustičkih djela, instalacija, multimedijalnih projekata, glazbe za teatar i televiziju.
Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu je asistent od 2004., docent od 2007., izvanredni profesor od 2012. godine. Od 2010. do 2013. godine bio je umjetnički voditelj Glaz­bene tribine u Opatiji, od 2012. umjetnički je savjetnik Muzičkog biennala Zagreb. Redoviti je član Hrvatskog društva skladatelja.

Foto: Anastazija Vrzina