Aktualno

[DUBROVČANI IZVAN GRADA] Domagoj Glavinja o životu u Irskoj: Nedostaju mi obitelj, prijatelji i moj kučak!

Prijatelji ga više ni ne pitaju gdje je trenutno ni na čemu radi. Kažu mu: ‘S tobom se nikad ne zna’. Razni europski gradovi bili su njegovim ‘drugim domom’, uvijek je negdje na putu pa nije ni čudo da ga majka zove – ‘Marko Polo’! On je Domagoj Glavinja, ‘svjetski putnik’ i naš – Dubrovčanin izvan Grada. Već godinu dana živi u glavnom gradu Irske, Dublinu. Radi u tvrtki Microsoft kao koordinator za strateški projekt (Strategic Project Coordinator) te je zadužen za regiju Europe, Bliskog Istoka i Afrike. Zadovoljan je svojim poslom, povratne informacije o njegovom radu su odlične, svaki dan je ispunjen izazovima, i naravno – putovanjima. No, to je nešto što je naš sugovornik oduvijek htio, živjeti i raditi u inozemstvu. U tome je bio ustrajan i u tome je uspio.

A vrijeme?
Prvi put se odselio iz Dubrovnika 2009. godine u Zagreb. U glavnom gradu Hrvatske studirao je na Građevinskom fakultetu. Nakon toga, 2015. godine odlazi u Švedsku na dodatni master naziva ‘Međunarodni projektni menadžment’, na Sveučilištu tehnologije Chalmers (Chalmers University of Technology) u Göteborgu. Riječ je, inače, o sveučilištu koje je među ‘top’ 30 tehničkih sveučilišta u svijetu.

—Bilo je to odlično iskustvo! Općenito, Švedska mi je bila stvarno ‘sjela’ i bio sam uvjeren kako ću tamo i ostati. No, otvorila mi se prilika za odlazak u Španjolsku. U Barcelonu sam se preselio 2018. gdje sam živio šest mjeseci, nakon čega sam pošao na Tenerife. Tamo sam živio sve do svibnja prošle godine kad sam došao u Dublin – naglasio je. U glavni grad Irske stigao je u razdoblju pandemije kad su vladale nešto oštrije mjere.

— Na samom početku života u Dublinu nisam stvorio pravi dojam grada kakav on zaista jest. Dosta toga je još uvijek bilo i zatvoreno. Pravu ‘sliku’ sam dobio tek nakon nekoliko mjeseci. I mogu reći da je grad doista živ. Irska je općenito jedna predivna zemlja. Imao sam prilike posjetiti puno mjesta i ono što me posebno fascinira iznova je priroda. A vrijeme? Nitko se ovdje ne seli zbog vremena – rekao je kroz smijeh.

Život je skup
Riječ je o zemlji koja je, kako kaže, u prošlosti imala nepovoljne ekonomske prilike.

—Iz jedne siromašne zemlje ‘pretvorili’ su se u vrlo uspješnu i ekonomski povoljnu zemlju. U posljednjih nekoliko godina zabilježen je veliki rast stanovništva. Dublin je, ako sam negdje dobro pročitao, po prosjeku godina – najmlađi glavni grad Europe. Ovdje se doseljava jako puno ljudi iz cijelog svijeta, posebno iz Europske unije. Radi se većinom o obiteljima i mladim ljudima koji su došli zbog novih životnih i poslovnih prilika. A toga ovdje ima. Tehnološki ‘divovi’ kao što su, primjerice, Facebook, Microsoft, LinkedIn, Google, Amazon i Tik Tok imaju svoja europska sjedišta u Dublinu – naglasio je. Glavni grad Irske je i poznati turistički grad. Stoga se i u drugim sektorima, kao što je ugostiteljstvo, otvaraju brojne poslovne prilike. No, ono što ističe jest da je život – skup.

—Rekao bih da je dosta skuplje nego u Švedskoj. Plaće su dobre, ali su troškovi isto tako jako veliki. Stanarine su cjenovno jako visoke. Dosta ljudi shvaća život u Irskoj kao neki ‘tranzit’, u smislu da će raditi ovdje nekoliko godina pa će se vratiti natrag u svoju zemlju ili preseliti negdje drugo. Postoji jako puno takvih slučajeva, pogotovo iz Hrvatske. S druge strane, upoznao sam dosta Hrvata koji su se tu trajno naselili, imaju kuće i stvaraju obitelji. Tako da, ima i onih koji odluče ostati – kazao je. Uz rad, njegova svakodnevica ispunjena je treningom, điravanjem, istraživanjem novih mjesta, a svakog tjedna ima online sat vokalnog treninga sa svojom profesoricom i vokalnom trenericom.

— Svatko ima neke svoje ispušne ventile, a meni je to vazda bila muzika. U srednjoj školi sam bio u bendu s prijateljima i znali smo puno puta zasvirati na raznim mjestima. I kad su me pitali u djetinjstvu što bih htio biti kad odrastem, uvijek sam govorio – pjevač – prisjeća se kroz smijeh. Kad smo ga pitali što mu najviše nedostaje iz Dubrovnika, i njegovog Cavtata, kao iz topa je ‘ispalio’ – ljudi. —Najviše mi fale obitelj i prijatelji. I moj – kučak! Uz pomoć današnje tehnologije, možemo se svakodnevno čuti i vidjeti preko videocalla, ali to nije to. Blizina je nešto što se ne može lako zamijeniti. Nedostaju mi ti zajednički trenutci s ljudima koje volim!

Moji prioriteti su…
Irce smatra jako dobrim ljudima, izrazito veselima, gostoljubivima i srdačnima. U Dublinu se zato vrlo brzo počeo osjećati k’o da je doma. No, nikako se, od samih početaka, nije vidio dugoročno u Irskoj, unatoč svim pozitivnim dojmovima. Ističe kako mu je nedavno ‘uletila’ povoljna prilika za selidbu u novi grad koju je prihvatio. Tvrtka će ga relocirati u Španjolsku, državu u kojoj, kao što smo već rekli, ima iskustvo življenja.

—Trenutno sam u procesu pakiranja. Krajem lipnja bih se trebao preseliti u Andaluziju, u mjesto blizu Malage. Lako se priviknem na život u novoj okolini. Selidba i mijenjanje lokacije svaki mi put lakše ‘padaju’. Iako, iskreno, sada se nadam da je to to. Nadam da će ovo biti jedna trajnija opcija i da se neću svako malo seliti. Svoju budućnost vidim u Španjolskoj. Kvaliteta života je jako dobra, kao i vrijeme, hrana je odlična, a kultura je izrazito bogata – naglasio je. No, nigdje nije, kako kaže, idealno, uvijek će se naći dobre i loše stvari. Najbitnije je – utvrditi vlastite prioritete.

— Moji prioriteti su osobna ispunjenost i sreća – odnosno da se osjećam dobro! Volim imati posao s kojim mogu dobro zaraditi i priuštiti si određeni životni stil, no materijalno mi nikad nije bio glavni motivator, već navedena životna ispunjenost i iskustvo. Ostale stvari dođu same od sebe – rekao je. Svima će reći kako život u inozemstvu nije uvijek ‘med i mlijeko’.

— Koliko sam puta promislio o povratku u Dubrovnik. No, znao sam što želim i nisam htio od toga odustati. Sada već sedam godina živim u inozemstvu. Prošao sam dosta toga, išao sam skalin po skalin. Kad mi netko kaže da se želi odseliti, uvijek ću reći: ‘To nije kao poći na putovanje. To je druga priča’. Osoba stvarno mora biti odlučna jer postoji jako odricanja. Potrebno je dosta ulaganja – naglasio je. Neće reći kako je Hrvatska loša za život, nego se jednostavno u njoj ‘nije pronašao’.

— Ne razmišljam iskreno puno o tome. Trenutno se ne vidim u Hrvatskoj. Nikad ne znaš – možda se jednom i vratim. Mislim da bi moji roditelji to htjeli, no njima je najbitnije da se osjećam zadovoljno i sretno. Oni su moja najveća podrška.

Foto: Privatna arhiva

Pročitajte još

OSLOBOĐENJE GOLUBOVA KAMENA Trideset godina poslije…

Dulist

Venecija od iduće godine naplaćuje ulaz za jednodnevne posjetitelje

Dulist

Franković: ’36 Imoćana dalo je svoj život da bi se ovaj kraj danas mogao zvati hrvatskim’

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija