Treća životna dob jedna je od osobito pogođenih skupina bolešću COVID- 19. Iz tog razloga stručnjaci apeliraju na njihov ostanak kod kuće. Upitali smo stoga dubrovačke umirovljenike kako provode dane u izolaciji. Njihovi odgovori nasmijali su nas i ugodno iznenadili. Mada je četvero naših sugovornika pronašlo drukčije aktivnosti sukladno svojim interesima, zajedničko im je kako s dosadom ‘ne beru brigu’. Štoviše, ovo vrijeme iskoristili su za uspostavljanje zanemarenih kontakata, neki su se vratili starim hobijima, dok drugi uživaju usavršavajući svoje kulinarske vještine.
Dugogodišnjeg kulturnog djelatnika Andriju Seifrieda, Dubrovčanina sa zagrebačkom adresom, mjere o zabrani napuštanja mjesta boravišta zatekle su u njegovom stanu nadomak Kvaternikova trga. Prije prisilne izolacije pripremao se za odlazak u Beograd. To je, ističe nam, njegovo redovno putovanje. Srećom, autobusnu kartu nije kupio. Neposredno prije odustao je od nauma jer nije želio zaglaviti u inozemstvu. Od tada je u svoja četiri zida gdje je proživio i potres. Kako nam je ispričao, nije pretrpio štetu iako mu je u neposrednoj blizini Petrova bolnica koja je poprilično nastradala.
Radost i veselje
— Ovo mi je četvrti potres kojeg sam doživio pa me više on uznemirio nego koronavirus. Imam krug prijatelja s kojima izađem svaki dan u šetnju. Trgovine su mi blizu. Uporno odbijam nositi masku i rukavice jer svaki drugi čovjek ih ima pa ne vidim razloga zašto bih i ja. Vodim računa o svom zdravlju. Najvažnije mi je da sam dobrog raspoloženja što me održava mladolikim. Ipak, izolacija mi teško pada jer se ne mogu maknuti iz Zagreba. Nisam siguran hoću li do lipnja uspjeti doći do Dubrovnika. Živim u nadi da će ovo što prije završiti kako bi ovog ljeta u našem gradu mogao uživati u samoći.
Vrijeme kratim uz televiziju, gledam filmove, pratim dubrovačke portale pa sam u tijeku što se tu događa. Iako sam fizički odsutan, dušom sam Dubrovčanin. Uglavnom, izbjegavam izviješća Nacionalnog stožera civilne zaštite. Postali su poput svakodnevne sapunice u kojoj se ništa ne zbiva. Ništa se novo ne može čuti, vijesti su sve crnje, a u mojim godinama mi takvo što ne treba. Koronavirus nas sprječava u kreativnosti za razliku od Domovinskog rata koji nas je poticao na djelovanje. Želim radost i veselje! Za Uskrs sam uredio stan, sad sam u iščekivanju ukidanja mjera kako bih mogao otići u Samobor na kremšnite – priča Seifried za DuList.
Ovo ljeto bit će siromašnije kulturnim sadržajima, ali ne smijemo klonuti duhom – Seifried
Usavršavanje kulinarskih vještina
Osim toga želja mu je posjetiti prijatelja slikara Tonija Franovića u Legradu na Dravi. Online prati i kazališne predstave. Posljednji komadi koje je pogledao su ‘Gospoda Glembajevi’, zatim ‘Črna mati zemla’ i ‘Skakavce’ Jugoslavenskog dramskog kazališta koja je rađena prije kojih deset godina i još danas je, govori, vrlo aktualna. Svoje živce liječi usavršavanjem kulinarskih vještina. Dan kad smo s njim telefonski razgovarali napravio je koktel od škampa i lignje s krumpirom. Nabacit će koji kilogram, smije se, ali srećom na plažama neće biti nikoga tko ga može vidjeti.
— Ovo ljeto bit će siromašnije kulturnim sadržajima, ali ne smijemo klonuti duhom. Družit ćemo se i upoznati neke nove ljude. Nadam se da će ugostitelji smanjiti cijene za 50 posto jer ako to ne naprave, neka zaborave da ćemo im doći – odrješit je Andrija Seifried. Predsjednica gradske organizacije Hrvatske stranke umirovljenika Dubrovnik Olga Muratti pak je neposredno prije nego je nastupila zabrana napuštanja mjesta boravišta stigla na Šipan. Tumači kako je izolacija na otoku ipak nešto drukčija. Ljudi su poprilično disciplinirani, komentira, zato vjerojatno nemamo oboljelih. Svatko se drži za sebe i ne odlazi se u posjete.
Šivanje zaštitnih maski
— Ipak su to osobe starije životne dobi koje se boje te su, rekla bih, odgovorniji i savjesniji. Ono čime ja popunjavam vrijeme je šetnjom, obišla sam dijelove koje sam posjetila možda jednom ili nijednom. Vraćam se Majci prirodi, uređujem vrt, presađujem sadnice. Obnovila sam nasade ruža za što prije nisam imala vremena. Sad će na red doći pomadore, tikvice, balančane… Nakon toga se osjećam zadovoljnije. Lažem li se i ne, nije važno, svakako uvečer legnem umornija – kroz smijeh nam objašnjava Muratti. Prve dane izolacije šivala je zaštitne maskice.
Vraćam se Majci prirodi, uređujem vrt, presađujem sadnice. Obnovila sam nasade ruža za što prije nisam imala vremena – Muratti
Napravila ih je oko 200 od novih-starih lincula koje je pronašla u ormaru. Nije imala dovoljno konca, ali su joj susjedi priskočili u pomoć. Njih je podijelila Crvenom križu i domovima za starije. Za sada, ističe, joj ostanak kod kuće nije problem, ali ako ovo dulje potraje, upozorava, bit će teško. ‘Fali mi Grad!’, dodaje ova dubrovačka umirovljenica. Kad ovo fine planira organizirati druženje. Redovito prati vijesti i kontaktira svoje umirovljenike da se ne bi osjećali usamljeno. Kako objašnjava, većina ih je u ovo doba izolirana od svojih obitelji. Ne žele bolest prenijeti mladima, a ovi drugi se opet boje da će njih zaraziti.
Online naručivanje
— Promijenio nam se život, ali to je cijena zdravlja. Vašim čitateljima treće životne dobi savjetujem da #ostanidoma nije samo slogan, moramo biti disciplinirani i ako su u potrebi neka se obrate drugima. Uvijek postoje oni koji su spremni pomoći. Moja djeca mi vaporom šalju namirnice, imamo i jednu butigu koja je dobro opskrbljena. U početku sam se pribojavala kako će to funkcionirati, ali sve teče u redu. Čak sam napravila i nekoliko online narudžbi. Konkretno sam sadnice tako kupila te čak pituru za kosu po preporuci moje frizerke – kaže Muratti i dodaje kako joj se to pokazalo kao pozitivno iskustvo u nevolji koja nas je snašla.
Umirovljeni turistički djelatnik Đuro Market inače mnogo vremena provodi vani. Jutro i večer – sve su to njegovi termini, ističe. Prisutan je na svim događanjima od koncerata do promocija knjiga s posebnim naglaskom na Dubrovačke ljetne igre. Mnogi ga pitaju kako mu je pala izolacija na što odgovara: ‘Nije teško!’. Doma je od 15. ožujka. Pet puta se s rukavicama i maskom zavrtio do butige, kaže i komentira kako oni koji govore da se ne boje koronavirusa, zaobilaze istinu. Situaciju mu dodatno olakšava pozicija na kojoj stanuje već 40 godina. Takve, šali se, nema ni Monte Carlo.
Povratak školskoj lektiri
— U Zlatnom potoku sam, odličnoj lokaciji, izađem na svoj balkon i ispred mene je najljepši grad na svijetu. Stan mi je prepun literature. Dobio sam šansu posvetiti se onome što mi najviše odgovara. Noćni sam čitač pa sam zamijenio dan i noć. Ljubitelj sam klasike. Vraćam se naslovima iz moje školske lektire. Iščitavam pojedine pasuse Cervantesa i Balzaca. To mi pričinja veliko zadovoljstvo. Ruski pisci su mi uvijek bili dragi, zatim francuska književnost i hrvatski autori. ‘Konzumiram’ i poeziju. Neki dan sam čitao poeziju Sándora Petőfija. Sklon sam lijepoj priči kao Turgenjevljevim ‘Lovčevim zapisima’ i ’ Pisma iz mog mlina’ Alphonsea Daudeta – iznosi Market i dodaje kako je izlizao te stranice.
Iščitavam pojedine pasuse Cervantesa i Balzaca. To mi pričinja veliko zadovoljstvo – Market
Nedavno je listao i lektiru svoje djece ’ Zvižduk s Bukovca’ Zagrepčanina Zvonimira Milčeca. Na radiju voli poslušati ‘Baštinu’ Maje Nodari i ‘Plave razgovore’ Jelene Obradović Mojaš. Njih odsluša u terminu i onda čeka reprizu jer su, tvrdi, to tako odlične emisije. Na televiziji mu može sve promaknuti, ali ne smije ‘Kalendar događaja’. Po pitanju filmova vrlo je oprezan. Misli da bi se programi trebali korigirati. U večernjem terminu gledati horore mu ne sjeda najbolje. Pristaša je onih starih – zlatnih uradaka sedme umjetnosti. Po stoti put u izolaciji pogledao je Hitchcockov ‘Prozor u dvorište’.
Klasika podiže raspoloženje
— Nakon toga bila je ‘My darling Clementine’ u dva ujutro i ‘Grk Zorba’. Gledao sam, recimo, reportažu ‘Na vodenom putu’ o Majorci. Moram se dotaknuti i glazbe. Meni su bečki klasici – Haydn, Mozart i Bethoween zakon i zapis. Volim i sve ostale varijante. Na CD player volim pustiti Rossinijevog ‘Seviljskog brijača’. To mi diže raspoloženje, iako nisam veliki ljubitelj opere. Veliki užitak mi je pričati na telefon. Čini mi se da sam više u kontaktu s ljudima nego prije – zaključuje Đuro Market. Poput njega ni našoj sljedećoj sugovornici doma uopće nije dosadno.
— Dane provodim uobičajeno. Imam posla oko cvijeća. S petnaestak ljudi razgovaram na telefon. Neke sam tijekom vremena zanemarila pa smo obnovili kontakt. Za sada sam došla do pola brojeva u svom imeniku. Javljaju mi se i kolege iz gimnazije jer bismo ove godine trebali proslaviti 55. godišnjicu mature. Organiziramo se, provjeravamo tko je živ, u dobrom zdravlju, a tko špaga da može doći u Dubrovnik – tumači Katica Kaća Carević, svojedobno kazališna inspicijentica, a danas vrlo aktivna organizatorica gradskih maškaranih zabava.
Televiziju, govori, malo prati. Ona čovjeka, iznosi, odnese u jedan drugi svijet te je previše prisutna. Kad je pošla u penziju počela je gledati TV seriju ‘Sulejman Veličanstveni’. Ulovila se u zamku i postala ovisna o njoj. Zato je uglavnom ne pali. Ujutro pogleda ‘Dobro jutro, Hrvatska’ i vijesti. Trenutno čita posljednju knjigu Mani Gotovac. Ona je bila njena draga prijateljica, suradnica i jedno razdoblje ravnateljica. Razmišlja kako bi ona reagirala na ovu situaciju. ‘Sve će ovo proći’, naglašava. Ne treba žuriti. Živimo sad – sat po sat. Jedino tako čovjek stigne sve napraviti i u svakom danu pronaći puno sreće te zadovoljstva, poručuje za kraj gospođa Kaća.
Ne treba žuriti. Živimo sad – sat po sat. Jedino tako čovjek stigne sve napraviti i u svakom danu pronaći puno sreće te zadovoljstva – Carević
Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista, 22. travnja 2020.