DUBROVAČKI SIMFONIJSKI ORKESTAR U GODINAMA RATA Kako su Mozart i Sorkočević pobijedili gusle i turbofolk

U uvjetima zamračenja i zlo­kobnog i iščekivanja, naš Orkestar je prvi put javno zasvirao 5. prosinca te strašne 1991. godine – za ovaj, tematski nam itekako važan broj, prisjeća se ravnatelj Dubrovačkog simfonijskog orkestra Damir Milat, dodavši kako je u rujnu ostvaren ciklus ‘Kulturom protiv rata’, a zadnji koncert održan u Kneževom dvoru 26. rujna.
U glazbenoj dvorani Umjetničke škole Luke Sorkočevića početkom tog prosinca Orkestar se prisjećao dvjestote obljetnice Mozartove smrti, dirigirao je mo Ivan Dražinić, na gla­soviru bio Frano Krasovac, a gitarski duo činili su Frano Matušić i Ante Skaramuca. Na repertoaru su se ponu­dile ‘Salzburger simfonie No. 1 D dur (divertimento)’, ‘Bečka sonatina’ i ‘Sonata D dur’.
— Koncert je organiziran u 14 sati, bez struje, uz šterike. Završio je sa sumrakom, kad se više nisu ni mogle vidjeti note. Kako su stakla na prozo­rima bila popucala, stavio se najlon. Nije bilo grijanja i bilo je vrlo hladno. Koncertu su nazočili i Promatrači, na svim koncertima se putem promatrača ECMM-a, UNICEF-a, UNESCO-a, stra­nih novinara, političara, utjecalo na širenje istine o Hrvatskoj i Domovin­skom ratu daleko izvan hrvatskih gra­nica. U studenom 1991., da bi se upo­znali s istinom i stanjem u tom gradu, stigli talijanska ministrica Margherita Boniver i francuski ministar Bernard Kouchner. Dubrovnik je bio odsječen od svijeta, bez vode i struje – priča nam Milat. A sljedećeg dana u šest ujutro započeo je najveći napad na Dubrov­nik u povijesti…

Prkos glazbe bio je snažan
Prkos glazbe bio je snažan i u danima koji su uslijedili. Jako to dobro zna naš priznati kontrabasist Denis Ajduković, koji je bio solist na idućem važnom koncertu, ‘Za sve Siniše’, održanom 8. prosinca u hladnoj Katedrali. Posve­ćen poginulim braniteljima, okuplje­nima pod imenom Siniše Tkaleca, sa mo Ivom Dražinićem i solistom kon­trabasistom Denisom Ajdukovićem, koncert se održao na temperaturi od dva stupnja ispod nule. Probe za kon cert su pravljene u foyeru Kazališta, tek dan nakon najžešćeg napada, 7. pro­sinca. Odjeknule su snažno Sorkočevi­ćeva ‘Simfonija br. 7 G dur’, Ditersdor­fov ‘Koncert za kontrabas i orkestar’, vječna djela Mozarta ‘Mala noćna muzika’ i ‘Divertimento No. 1 D dur’. ­
Snimak tog koncerta glasno je odje­kivao Radio Dubrovnikom, kao sna­žan odgovor umjetnika – reći će nam Denis, tada mlad kontrabasist. Fan­tastična glazba bila je, reći će, otpor prema guslama i turbofolku!
— Bio je to bio snažan odgovor umjet­nika, velika zahvalnost braniteljima. Inače, tijekom cijelog rata, Orkestar je redovito održavao probe – prisjeća se tada student Ajduković – ispočetka u dvorcu Crijević – Pucić, a kad je na njega pala granata i oštetila krovište, otišli smo u Imperial, pa Excelsior – dodaje. Na tom koncertu 8. prosinca glumica Nina Hladilo recitirala je pje­smu koju je za vrijeme opsade napisao slikar Josip Škerlj. Poruke i glazbu slu­šao je cijeli svijet…
Stajalo se na nogama u ložama
Dubrovački smifonijski orkestar odr­žava još jedan važan koncert 14. pro­sinca 1991. godine u Kazalištu.
— Koncertu su prisustvovali i EU pro­matrači koji su ispunili cijelo kazalište, tako da je publika u ložama stajala na nogama – priča nam dalje Milat. Ivan Dražinić je dirigirao, mezzosoprani­stica Ruža Pospiš Baldani i Orkestar izveli su ‘Air’, J. S. Bacha, ‘Serenadu’ J. Haydna, Mozartov ‘Divertimento No. 1 D dur’, Sorkočevićevu ‘Simfoniju nr. 7’, ‘Ariju iz kantate’ J.S. Bacha, ‘Ombra Mai Fu’, te ‘Tihu noć’ – ističe Milat.
Na sam Božić te zlokobne godine, nastupaju u Franjevačkoj crkvi. Dubro­vačkom simfonijskom orkestru pridru­žuje se Mješoviti zbor Libertas, Mali raspjevani Dubrovnik pod vodstvom Đela Jusića, a izvode tradicionalne božićne pjesme.
Iduće godine, 6. veljače 1992., Orke­star nastupa na Korčuli. Maestro je Ivan Dražinić, S. Cobenzl violina, P. Cavaliere klarinet, a izvode se djela ‘Concerto in La’ velikog Vivaldija, te ‘Violin concerto ina a minor’ J. S. Bacha, uz ‘Glas iz Dubrovbika’ M. Mile­tića, ‘Malu noćnu muziku’ i Sorkočevi­ćevu ‘Simfonija br. 7 G dur’. Prateća je bila izložba Josipa Škerlja, uz poeziju koju su izložili Škerlj, Andrijić i Katičić – naglašava Milat te se prisjeća i kon­certa ujesen te godine.

‘Dubrovniče, ljubavniče’
— Glazba je ponovo zaživjela u rujnu 1992. god. pod vodstvom dirigenta Frana Krasovca, sa djelima W.A. Mozarta i B. Britten. Na koncertu je sti­hove iz zbirke Josipa Škerlja ‘Dubrov­niče, ljubavniče’ govorio glumac Mirko Šatalić – ističe Milat. Neprijatelju ‘i nje­govim guslama’ nisu dali gusta, sjeća se pak Ajduković još jednog, važnog koncerta.
— Održavali smo koncerte tijekom cijele opsade, a sve smo zaokružili velikim koncertom 26. listopada 1992. ispred Crkve sv. Vlaha. Time smo obilje­žili konačno oslobađanje Dubrovnika, našeg teritorija. Nastupili su FA Linđo, Mješoviti zbor Libertas, Orkestar, Grad­ska glazba i Tereza Kesovija, a ravnali su zajedno Đelo Jusić i Ivo Dražinić – prisjeća se naš veliki kontrabasist za kraj ove glazbene snažne priče.

MANJI SASTAV ORKESTRA Uništeni instrumenti, ali ne i volja
Ljetnikovac Crijević Pucić je bio pogođen s više granata, neki instrumenti uništeni i za probe se koristila tvrđava Sv. Spasa. Dio članova orkestra je sudjelovao u obrani Grada, neki su bili u zarobljeništvu, dio ih je ostao bez krova nad glavom, a orkestar je ipak nastavio djelovati sa manjim sastavom – naglasio nam je Damir Milat.
— Budući da se nije moglo nastupati u Gradu, orkestar je gostovao na Korčuli, Blatu, Veloj Luci, Hvaru, Orebiću, Splitu i Zagrebu, uz koncert na brodu Slavija. Na velikom broju spomenutih nastupa, kao solisti su svirali Denis Ajduković, Ruža Pospiš Baldani, Sandy Cobenzl, Pietro Cavaliere, Mladen Glavinović, David Gregorija, Tamara Opalić, Jan Lotko, Belamarić – zaključuje ravnatelj Milat.

Pišu: Mia Njavro Banić/sjećanja Denis Ajduković, Damir Milat
Foto: Arhiva, Denis Ajduković/Arhiva, DSO

Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista, 1. prosinca 2021.