Autoklub Dubrovnik Racing momčadski je prvak Hrvatske u kružnim utrkama. Na dvije utrke državnog prvenstva, održane u Banja Luci, osigurali su svoj četvrti uzastopni naslov ‘na krugu’. Tim povodom razgovarali smo s predsjednikom AK Dubrovnik Racinga Dubravkom Čikorom.
-Jesmo, prvaci smo. Na održanih šest od mogućih osam utrka osvojili smo pet klupskih prvih mjesta, a jednom drugo mjesto. Kad se zbroje bodovi imamo 181 bod više od konkurenta iz AK Solina. Budući da se do kraja sezone voze još dvije utrke na kojima prvoplasirani klub može osvojiti maksimalnih po 90 bodova, imamo sigurnu razliku. Dakle, matematički smo osigurali prvo mjesto u ukupnom poretku na kraju sezone.
Ovo je četvrta uzastopna titula prvaka Hrvatske za AK Dubrovnik Racing na kružnim utrkama, a nova titula se smiješi i u brdskim utrkama. Kako objašnjavate takvu dominaciju?
Na brdskim utrkama imamo solidnu ekipu te pomoć Mađara koji nastupaju za nas. Trenutno vodimo sa 60-ak bodova prednosti nakon četiri održane utrke. Sad nam slijedi peta utrka u Čabru, gdje očekujem da ćemo biti oslabljeni, jer neka vozila neće biti spremna. Do kraja imamo još pet utrka. Dovoljno je da u Čabru budemo treći ili četvrti, da nam netko od konkurenata ne pobjegne.
A kružne utrke su najskuplje u automobilizmu pa zadnjih godina baš i nema velik broj vozača natjecatelja. Zato nastojimo izaći na svaku utrku s tri do pet vozača, dok za druge klubove nastupe dva ili tri. Tako da smo mi tu u prednosti, ne samo po broju vozača, već i po znanju vožnje te ostvarenom rezultatu. Naravno da treba imati i znanje i sreću. Ove godine smo, na primjer, imali na kružnim utrkama i nesreće. Jedna utrka vozi se u subotu, a druga u nedjelju pa smo znali, ako se auto pokvari u subotu, da se cijelu noć radi, kako bi se nastupilo i u nedjelju. Našim ljudima je autosport u srcu, imaju veliku volju i želju, ne žele propustiti priliku, kad su već došli na utrku. Možda to kod drugih momčadi nije tako. Uostalom, unutar našeg kluba je drukčiji odnos između ljudi, klupskih kolega.
Ako uspijete doći do nove titule ‘na brdu’, mogli biste ostvariti jedinstven pothvat – osvojiti Dijamantnu plaketu HAKS-a.
Tako je. Ovosezonska titula bila bi nam treća zaredom, a dosad imamo već dvije zlatne plakete za seriju od tri uzastopne titule prvaka. Dakle, s ovom titulom dobili bismo treću zlatnu plaketu, a to bi značilo da osvajamo dijamantnu plaketu. A to još nikome u povijesti nije pošlo za rukom.
Kako AK Dubrovnik Racing slaže šampionsku momčad uoči svake sezone?
Za klupsko bodovanje boduju se tri najbolja vozača. Ako idemo s 15 vozača na utrku, samo tri će osvojiti bodove. Zato slažemo momčad na način da imamo što više dobrih vozača u raznim kategorijama, grupama i klasama. Za Mađare koji nastupaju za naš klub znamo u kojim kategorijama voze pa mi nastojimo naše vozače rasporediti u druge kategorije. Zna se, doduše, dogoditi da u pola sezone, ili pred kraj sezone, neke vozače prebacujemo u drugu klasu, ako vidimo da u trenutnoj nemaju puno izgleda za vrh, a može nam pomoći u klupskom natjecanju.
Kako izgleda rad s mladima, onima koji tek dolaze? Kako ih uopće privući u sport koji je zapravo skup?
Ima mladih ljudi koji vole automobilizam. Dođu i pitaju pa im objasnimo i pomognemo, u nabavi nekog jeftinijeg automobila. S njima se radi, premda mi imamo problem nedostatka prave staze ili poligona na kojem se može trenirati i pokazivati. Za pravi trening morali bismo ići na stazu kao što je Grobnik. Jedno vrijeme smo imali stazu u Gospinom polju te smo uspjeli privući dosta mladih na karting. U tih šest mjeseci stvorili smo 5-6 djece koji nastupaju na regionalnom natjecanju te jednog mladog vozača na državnom prvenstvu. Nedostaju nam poligoni. Drugi imaju dvorane i bazene, a mi nemamo ništa.
A kako se onda seniori snalaze s treninzima?
A ponekad je to ‘na crno’, vozimo po cestama da nas ne uhvati prometna policija. Ili krenemo na utrku dan ili dva ranije pa stignemo trenirati.
U svijetu je automobilizam kao sport u vrhu te se medijski odlično prati, dok u Hrvatskoj nije takav slučaj. Zašto je to tako?
Prije 15 ili 20 godina je automobilizam u Hrvatskoj bio popularan, pratila su se natjecanja i prije i poslije utrka, i to po nekoliko stranica u novinama. Imali smo i televizijske prijenose. Ali danas to više nije tako. Pa kako će automobilizam biti popularan ako ga mediji ne prate? Mislim da problem leži u nedostatku medijskog praćenja natjecanja i utrka, a dio odgovornosti svakako je i na krovnoj organizaciji HAKS-u, koja nema svoj marketing pomoću kojeg bi ostvarila bolju poziciju u medijima. U svijetu naš sport ima puno bolji status. Uzmite samo Formulu 1, gdje se ljudi ustaju rano ujutro kako bi pratili neke utrke.
Je li moguće organizirati utrku u gradu Dubrovniku?
Mi svake godine organiziramo međunarodnu brdsku utrku na stazi Brgat. Iako ta staza nije adekvatna iz više razloga. U gradu je kružnu utrku jako teško organizirati. Imali smo je u nekoliko prilika u prošlom desetljeću, u Zračnoj luci te samom gradu. Danas, po novim sigurnosnim mjerilima, to više nije moguće jer bi doslovno pola grada trebali blokirati ogradama.
Ove godine dobili ste nagradu za životno djelo Hrvatskog auto i karting saveza?
Drago mi je zbog te nagrade, premda se nisam nadao da ću već sad dobiti takvo priznanje. Ono se većinom daje kad netko ode u mirovinu, a ja sam nakon 43 godine još uvijek aktivan. Prestao sam voziti 2008. godine, ali predsjednik sam kluba, idem na svaku utrku, pomažem članovima svojim savjetima, skupa smo na treninzima.