Na poziv moje drage prijateljice, čija majka Hrvatica je udana za Jordanca, odlučila sam prihvatiti izazov i posjetiti Jordan. Inače, njeni roditelji su vodiči, majka je naravno vodič za Hrvate.
Piše/Foto: Dubravka Devčić
U Jordanu sam provela punih osam dana. Moji domaćini su dali sve od sebe da se kod njih osjećam kao u sebe doma i uz svoje obveze posvetili su mi sve svoje vrijeme. Od srca im hvala na tome.
Još prije puta prijateljica me obavijestila da je najavljen snijeg, i kako to nikako nije dobro jer Jordanci nisu naviknuti na snijeg. Stvori se prometni kolaps i ne može se nigdje. Tako je zaista i bilo, ali ja sam bila jako ubuđena i to me nije toliko smetalo. Isto tako, najavljene su i moguće nagle promjene temperature pa sam ipak ponijela i bikini. Baš mi se činilo nevjerovatno doživjeti i snijeg i kupanje u moru!
Panika u avionu i nestala prtljaga
Putovala sam zrakoplovnom linijom Dubrovnik-Zagreb-Frankfurt-Amman. Krenula sam rano ujutro i stigla predvečer. Jedna od meni smješnijih crtica s putovanja je jedan Jordanac koji se tijekom leta odjednom počeo moliti. Mene je uhvatila panika na trenutak, pomislila sam da se nešto događa, kad je završio objasnio mi je i nasmijali smo se (prethodno smo već poprilično komunicirali). Na aerodromu me dočekao njihov obiteljski prijatelj, koji me usmjerio kako da dobijem vizu (košta 40 jordanskih dinara, što je nešto više od 40 eura). Nažalost prtljaga mi nije stigla taj dan, a u ručnoj nisam imala ništa što bih mogla obući, ali bitno da se tu našao bikini! Prijateljica je za mene već unaprijed bila napravila savršen program gdje ćemo ići i što posjetiti, ali zbog lošeg vremena morali smo nažalost malo promijeniti.
Jordan je uz Libanon najliberalnija zemlja Bliskog Istoka, a ima i dobre odnose sa zapadom. Kraljevina je, a kralj se iznimno cijeni i poštuje. Kraljica Rania, najljepša kraljica i jedna od najljepših žena svijeta, također je uključena u sve političke aktivnosti, sigurno i to utječe na modernije svjetonazore Jordanaca. Ljudi su jako srdačni, izjavljuju dobrodošlicu na svakome koraku, u suvenirnicama nude čaj ili kavu. Amman je zanimljiv zbog kombinacije tradicionalnog i modernog, jako puno se gradi i baš se vidi da se grad razvija. Tijekom svog boravka, osim Ammana, uspjela sam zaista puno toga vidjeti: planinu Nebo, Jerash, Madabu, Mrtvo more i Petru. Započeli smo s planinom Nebo, poznatoj iz Biblije kao mjesto s kojeg je Mojsije ugledao obećanu zemlju. Malo dalje od ulaza stoji spomenik papi Ivanu Pavlu II koji je podignut nakon što je 2000. godine posjetio Nebo i u znak mira zasadio maslinu. Po lijepom vrijemu s planine se vide Mrtvo more, Jeruzalem, Betlehem… U podnožju je rijeka Jordan u kojoj se krstio Isus. Tu je i križ koji predstavlja Mojsijev štap i memorijalni spomenik Mojsiju. U blizini smo posjetili i zanimljivi novootvoreni „Muzej nacionalnih tradicija“. Na povratku smo svratili u Madabu, grad mozaika (simbol kršćanstva). U tamošnjoj pravoslavnoj crkvi se čuva najstariji mozaik na svijetu. Nakon Petre, druga najpopularnija atrakcija je jedan od najljepših i najočuvanijijih grčko-rimskih gradova – Jerash. Poznat je i kao Pompeji Bliskog Istoka. Prizor je stvarno impresivan, s mnogobrojnim stupovima, hramovima grčkih bogova i dva amfiteatra, koji su zanimljivi zbog odlične akustike.
Đir Ammanom
U Ammanu sam posjetila Citadelu, smještenu u starom dijelu grada s brojnim iskopinama, oko koje se grad počeo formirati. Nastao je na sedam brežuljaka isto kao i Rim. S nje se pruža prekrasan pogled na Amman. U sklopu je i Arheološki muzej, koji čuva bogatu zbirku iz najranijih ljudskih nastambi na tim prostorima. Rainbow street je glavna ulica Ammana, mjesto okupljanja mladih s puno restorana (inače nema baš tipičnih kafića, više su kombinacija restorana i kafića). Popularne su i nargile raznoraznih okusa, u kojima jednako uživaju i domaći i turisti. Gotovo sam se ‘navukla’. Moram pohvaliti i arapsku hranu, stvarno je jako ukusna, puno sam toga probala i baš mi se sve svidjelo. Nakratko smo svratili i do shopping centra u Ammanu, zastupljeni su poznati brandovi poput Zare, Manga, H&M-a… Doduše, cijene su nešto skuplje.
Nakon svega par dana u Ammanu je nevjerovatno zatoplilo, tako da sam se ponadala okupati u Mrtvom moru. Posebno mi je bilo zanimljivo iz razloga što se zbog velike količine soli u moru ne može plivati, samo plutati. Tog sam dana krenula s mojim domaćinom vodičem i njegovom grupom Indonežana. Program je uključivao planinu Nebo (pa sam to ponovila) i odlazak na Mrtvo more gdje su oni bili smješteni u hotelu. Na Nebu sam ovaj put upoznala svećenika iz Irske koji mi je rado pokazao grob hrvatskog franjevca Jeronima Mihaića i otvorio vrata kapelice, u koju mogu ući samo VIP gosti. Lijepa gesta. Indonežani su isto bili zainteresirani za kupanje, ali nažalost prekasno smo stigli jer su plaže već bile zatvorene. Naime, sve su hotelske, nisu javne. Nema veze, promislila sam, to mi je razlog više da opet dođem.
Petra oduzima dah
I šećer na kraju, konačno je došao dan za jedno od novih sedam svjetskih čuda, grad uklesan u stijeni, riječima neopisivu i magičnu Petru. Karta košta 50 jordanskih dinara, ali stvarno vrijedi svakog dinara. Cijelim putem beduini gnjave nudeći taxi tj. konje, magarce i deve, ali sve to daje neku čar. Smještena je na spektakularnoj lokaciji u pustinji, u dubini uskog klanca između dvije planine koje mijenjaju boje ovisno o razini svjetlosti. Od građevina, odnosno spomenika uklesanih u žive stijene najpoznatija je i najočuvanija ‘Al Khazneh treasury’, gledajući je stvarno zastaje dah.
Zadnji dan mog boravka kod kuće smo imali party povodom proslave zaruka moje prijateljice. Kod njih je to jako bitno, bilo je oko 60 ljudi. Imaju ogroman stan pa smo svi mogli stati! Posluživao se tradicionalni jordanski kolač i sokovi, naravno nema alkohola. Upoznala sam puno dragih ljudi koji su me prihvatili kao dio njihove obitelji i baš smo se lijepo zabavili. Neke žene su došle pokrivene, a u sobi su skinule marame i pokazale lijepe isfenirane frizure.
Sve što je lijepo kratko traje, tu istu večer sam morala otići. Putovanjem sam i više nego zadovoljna i rado bih opet došla. Rekla bih da mi je to bila avantura života! Drago mi je što sam i zemlju i ljude doživjela u potpunosti. Vratila sam se puno bogatija, a i nisam baš imala predrasuda jer sam preko prijateljice puno toga doznala. Kao i svako drugo putovanje, treba naravno doći i osjetiti. Shukran (arapski hvala) mojim domaćinima. Shukran Jordan!