Nakon pune 22 godine, don Boscovi salezijanci odlaze iz Župe Svete Obitelji u Novoj Mokošici. Vodili su je od samih početaka, a sada je došlo vrijeme za rastanak. Naime, njihova uprava iz Rima odlučila je da se one župe koje ne zadovoljavaju kriterije salezijanskog stila života ‘ukinu’. Jedna od njih upravo je i ova mokoška župa, a njezini su vjernici ovu vijest prihvatili s velikom tugom pa čak i ogorčenjem. Ipak, 22 godine prisutnosti salezijanske karizme ostavile su svoj upečatljiv trag u srcima Mokošana, lijepa sjećanja na same početke, ali i tugu zbog odlaska s nama je podijelio župnik don Ivo Zečević koji je ovu župnu zajednicu vodio zajedno sa župnim vikarom don Antom Gubercom.
-Kao svećenici moramo biti profesionalci. Ovo nam nije prvi premještaj, ali ovaj je stvarno bolan. Dok pakiram stvari suze teku same zajedno sa znojem jer znam da sam se, Bogu hvala, imao priliku u ovu župu vratiti drugi put, ali znam da treći neću jer cijela salezijanska karizma napušta Dubrovnik. Ipak, moram zavoljeti mjesto na koje idem, ne mogu tamo na silu, a u srcu patiti za Mokošicom. Takva je salezijanska karizma, prihvaćamo izazove, a drugdje ima još ‘njiva koje nisu obrađene’. Nije bila ni ova pa smo je obradili da se u nju može ‘posijati lijepo sjeme’ – istaknuo je župnik don Ivo Zečević.
Moderan don Boscov red
Salezijanci su u Mokošicu došli još 1997. godine na poziv tadašnjeg biskupa mons. Želimira Puljića koji je zatražio njihovu prisutnost u Gradu koji je već imao bogatu i razvijenu franjevačku i dominikansku karizmu.
-Tadašnji biskup Puljić želio je u Dubrovniku i ovaj moderan don Boscov red koji se brine za odgoj djece i mladih, ali i svih onih koji su osobito ugroženi. To se ne odnosi nužno na one koji materijalno oskudijevaju, već posebno na one koji su siromašni duhom, vjerom i pouzdanjem. Prvi salezijanci u Mokošici bili su župnik don Marijan Rodić te vikar Tunjo Blažević. Četiri godine nakon, stigao sam i ja. Bio sam ovdje dvije godine, sve je bilo lijepo, ali sam morao otići zbog zdravstvenih razloga zbog kojih nisam mogao predavati u školi. Moja me je uprava odlučila prebaciti. Proveo sam 10 godina u Zagrebu, a potom je stigla i Godina mladih te je naša uprava udovoljila zahtjevu župljana koji su inzistirali da se vratim. Bio sam godinu dana na čekanju kao župni vikar i zadnjih pet godina sam bio župnikom. Obnašao sam službu kako sam najbolje znao, naravno, uvijek ima mjesta za poboljšanja – govori ovaj salezijanac te dodaje kako je Mokošica specifična sredina u kojoj su dali sve od sebe, a vjernici su ih silno zavoljeli. Mokošica je, naglašava don Ivo, novo naselje, umjetna sredina u kojoj za crkvu prilikom gradnje nije ni bilo predviđeno mjesto. To je, dodaje, ‘velika spavaonica’ Dubrovnika pa tako većina njezinih stanovnika u Mokošici samo prespava, dok sve drugo obavlja u gradu.
Skromni uvjeti
-Ovdje imaju jako malo sadržaja, tek osnovnu školu, ambulantu, crkvu te nekoliko trgovina i kafića, to je vrlo skromno. Ti ljudi imaju potrebu za zajedništvom. Moram priznati da sam u prvom mandatu znatno više mogao doprijeti do mladih, bilo je manje ponuda i izazova. Sada je to već puno teže, stisnu pucu i već imaju cijeli svijet pred sobom. Štogod sam nudio u smislu susreta ili izleta, to više ništa ne djeluje. Tek sada osjećam da sam napravio neke normalne uvjete za rad, uredili smo dvije dvorane, studio za glazbene susrete, eduakciju, katehetsku dvoranu, igraonicu za djecu u kojoj mogu slavit rođendane, a moramo otići. Upravo je bit naše karizme živjeti u zajednici. Mi smo u ovoj župi u tome malo bili uskraćeni jer nas je dvojica što ne odgovara salezijanskom načinu života. Naša je karizma preko igrališta, dvorana i takvih sadržaja doprijeti do mladih i privući ih Kristu i Crkvi – govori don Ivo Zečević. Dakle, da su svojedobno dobili adekvatan prostor za širenje svoje djelatnosti, salezijanci ne bi iz Mokošice morali otići. Mnogi im spočitavaju što u Župi Svete Obitelji nije izgrađena nova crkva. Naime, sadašnji sakralni
prostor u kojoj se služi misa prilagođen je kako bi zadovoljio njihove vjerske potrebe. Prethodno u njemu su bile trgovine tkaninom, banka, poslovni prostori. Upravo je to, naglašava ovaj salezijanac, pojedince odbilo od dolaska u sadašnju crkvu.
Novoj crkvi ‘presudio’ je ljudski faktor
-Nisu je svi prihvatili. Pojedini misle što ću ja tu dolaziti, prije sam tu kupovao tkaninu, mijenjao novac, a sad je crkva. Istina, uvjeti su u njoj skromni, ali ima i jednu toplinu, što je najvažnije. Moramo razumjeti da su prvi salezijanci ovdje došli praktički ‘na ledinu’. Ovaj dio župe pripadao je Rožatu, ali dan je salezijancima na brigu. Tada smo dobili izvanrednu lokaciju na samoj granici sa župom u Rožatu gdje smo mogli proširiti svoje djelovanje. Nažalost, ljudski je faktor presudio. Tadašnji župnici u Rožatu i uprava nisu dozvoljavali da u blizini te granice bude crkva da ne ljudi ne bi ‘prelili’ iz jedne župe u drugu. A, baš smo tu mogli našu karizmu razviti u cijelosti. Onemogućili su nas tehnički uvjeti. Čak je i papa 2003. godine došao u Dubrovnik, tada je blagoslovljen kamen temeljac, ali ništa od svega toga nije na kraju bilo. Nažalost, tadašnji biskup nije imao hrabrosti na taj korak. Mi ne možemo napraviti ništa bez biskupa jer je Župa Svete Obitelji u Mokošici biskupijska župa, a ne salezijanska – naglašava don Ivo te dodaje kako su se u salezijanskom redu javila mnoga svećenička zvanja te kako su plodovi u Europi brojni tako da im nitko ne može spočitati kako ih nema.
-Ovdje za sada još uvijek nema terena za gradnju crkve i ovo odugovlačenje nema smisla. Ljudi su ljuti jer se gasi salezijanska karizma koja je među njima jako lijepo zaživjela pa i u biskupiji – ističe don Zečević. Iako su u župi djelovala samo dvojica, vjernicima su omogućili čak četiri mise nedjeljom te dvije radnim danom. Za to je, naravno, potrebno bilo ishodovati dozvolu. Željeli su svojim župljanima maksimalno izaći u susret te tako obogatiti njihov vjerski život, ali i privući one koji nisu imali naviku redovito dolaziti.
Župu preuzima don Marinko Šljivić
-Jako me veseli što su ljudi prihvatili neke novosti koje sam kao župnik uveo počevši od klanjanja, večeri obiteljske molitve, susreta s karizmaticima. Znali su da uvijek kada imaju potrebu mogu doći u župni ured i zatražiti savjet, ali i predložiti ono što žele u svojoj župnoj zajednici. Velika nam je radost bila i kada bi se djeca ovdje okupila, pustili bismo im glazbu, igrali su tenis, nogometa. Djeca pamte najviše upravo ta druženja – govori don Ivo Zečević. Župu Svete obitelji u Mokošici preuzet će dekretom biskupa don Marinko Šljivić, dok će don Ivo ići na mjesto ravnatelja Centra za mlade u Belom Manastiru. Riječ je o multietničkom centru u koji tamošnji stanovnici ne dolaze prečesto, a don Ivova je zadaća da ih sve tamo okupi.
-Don Marinko je svakako jako dobar izbor za župnika. Sposoban je, elokventan i veseli me da će se brzo zasigurno uklopiti u ovu župnu zajednicu. Ipak, to što će ovoliku župu držati samo jedan svećenik znači da će se držati i manje misa nego što su do sada vjernici navikli. Volio bih da se nastavi s onim programima koje su ljudi ovdje srcem prihvatili – naglasio je don Ivo koji će Župu Svete obitelji predati novom župniku 18. kolovoza.
Iz tiskanog izdanja od 3. srpnja 2019.