Dubrovkinja Darija Bazdan, koja trenutno živi i djeluje u Torinu, svoje je prve umjetničke korake započela u svom domu za što su zaslužni upravo njeni roditelji.
U svom je školovanju susrela brojne profesore koji su utjecali na daljnji rast usađene ljubavi prema umjetnosti. Od Umjetničke škole Luke Sorkočevića, preko diplome na području slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu do postdiplomskog studija prestižne Academy of Arts na ‘Indiana University’ u Pennsylvaniji, Bazdan je gradila svoje znanje. Osim u slikarstvu, počinje djelovati i na području dizajna interijera. Simbioza ove dvije životne ljubavi, slikarstva i dizajna interijera pretvorila se u njen svakidašnji posao. Naime, u Torinu je osnovala ‘Darlingmind’, dizajnerski studio za vizualni identitet, specijaliziran za dizajn zidnih tapeta i tekstila. U razgovoru za DuList, otkrila nam je dosta toga, od najdražih projekata do životnih priznanja.
Možete li se sjetiti početaka vašeg umjetničkog puta?
Sve je rođeno u ambijentu mojih roditelja, u našemu stanu u Mokošici. Primarna je bila strast moje mame za umjetničkom dekoracijom interijera, s raznolikim časopisima te vrste. Sekundarna je bila tatina potreba za klasičnom glazbom. To je bilo sjeme koje me je dovelo do ulice Josipa Strossmayera i Umjetničke škole Luke Sorkočevića. Profesor Davor Lucianović mi je poklonio i ključeve s kojima sam ušla u svijet slikarstva. Profesorica Ana Dalmatin, današnja doktorica znanosti, prenijela mi je ljubav za lijepom književnošću, u kojoj i danas pronalazim mir i inspiraciju. Njima, mojim dragim spomenutim profesorima, kao i svim profesorima koji su mi predavali druge krasne i korisne predmete u ‘Luki Sorkočeviću’, beskrajno sam zahvalna sto su presadili u mene dio njihovih vlastitih strasti. I njihovog velikog znanja.
Slijede četiri godine zagrebačke ‘autonomije’ na Akademiji likovnih umjetnosti. U klasi profesora dr. Zlatka Kauzlarića Atača. I prvi interkontinentalni let za Pennsylvaniju, s kojim zam ozbiljno ušla u područje suvremene umjetnosti. Prvi put je to bilo na mojoj trećoj godini studija, kada sam bila na razmjeni, boraveći na Umjetničkoj akademiji navedenog američkog velikog i za umjetnost važnoga grada. Drugi put je to na istoj destinaciji, kada sam se nakon diplomiranja otisnula u Pennsylvaniju, položila prijemni ispit i upisala se na postdiplomski studij prestižne Academy of Fine Arts.
Predstavite nam ukratko Darlingmind, čime se bavite i što vas čini drugačijom i različitom.
Darlingmind je dizajnerski studio za vizualni identitet, specijaliziran za dizajn zidnih tapeta i tekstila. Svakodnevno radim na kolekcijama potaknutim strašću za originalnim dizajnom i kvalitetom. Studio sam osnovala 2015. godine u Torinu, nakon deset godina poslovnog iskustva na području dizajna interijera. Ponosna sam činjenicom da sam uspjela pokrenuti posao u kojem slikarstvo i dizajn interijera imaju glavnu ulogu.
Jedno od najznačajnijih osobnih priznanja su komadići papira na kojima mi moje dvije djevojčice ostavljaju drage poruke
Koje biste vaše projekte mogli izdvojiti kao najuspješnije?
Svi projekti na kojima sam radila povezani su s mojim životnim razdobljima, kao i s velikom strašću za osobnim usavršavanjem i napredovanjem. Iz svakog iskustva nastojim izvući poantu koja će mi pomoći da sljedeći put budem još bolja, originalnija, efektnija i kreativnija. Darlingmind mogu izdvojiti kao jedan od svojih najuspješnijih projekata upravo zbog neprestanih propitivanja i traganja za vlastitim spoznajama. Veliki i kontinuirani svakodnevni rad od preko desetak sati, daje rezultat. I sve veće samopouzdanje koje je neophodno u ovom poslu. Uostalom, kao i u svakom drugom.
Koje vam je najznačajnije priznanje?
Jedno od najznačajnijih osobnih priznanja su komadići papira na kojima mi moje dvije djevojčice ostavljaju drage poruke. I koje svakodnevno pronalazim kao izenađenje na različitm mjestima u našem domu, ateljeu, u kuferu kada sam na putovanjima. Biti poslovna osoba je jako uzbudljivo, ali biti roditelj, to je još uzbudljivije.
U čemu pronalazite inspiraciju?
Uz putovanja, muzeje, literaturu i glazbu, priroda je početak i kraj moje inspiracije.
Kakva je po vama kreativna scena u Hrvatskoj?
Kulturna i kreativna scena u Hrvatskoj je uvijek bila avangardna. Od svih imena, u ovom kontekstu posebno ističem našega sugrađanina, gospara Slavena Tolja, čije radove izuzetno cijenim. I koji je veoma poznat u umjetničkim krugovima diljem Europe. Ponosna sam kada čitam imena mojih kolega s Akademije, od Biennala u Veneciji do renomiranih muzeja u New Yorku. Biti uspješan u ovom poslu nije jednostavno. Za uspjeh nije dovoljno biti samo kreativan, već je neophodan dugi niz ostalih karakteristika. I balansirani miks između njih. Zbog toga mi je jako drago vidjeti da su mnogi kolege i kolegice s kojima sam studirala, uspjele pridonijeti hrvatskoj umjetničkoj i kreativnoj sceni.
Koje biste sličnosti, a koje razlike mogli istaknuti po pitanju života u Dubrovniku i Torinu?
Postoje gradovi koji te osvoje na prvi pogled kao što se meni dogodilo s Torinom. Dakako, i moj Marco je doprinio tome. No, Torino treba razumjeti, osjetiti, doživjeti njegovu slavnu povijest, njegovu ljepotu i otmjenost. I njegovu magiju i misteriju. Biti dio njega. Upravo kao s Dubrovnikom. Ipak, za razliku od Dubrovnika, Torino je milijunski frenetični grad u neprestanom napredovanju i transformaciji. Prepun inicijativa i događanja. Jer, Torino je otvoren grad!
Moj idući projekt bit će povezan s poviješću naše slavne i mudre Dubrovačke Republike
Koliko je na vas utjecao život u Gradu? Koliko je važan utjecaj kulturne baštine na vas rad?
Sve ono što sam u ovom trenutku, to je zahvaljujući sredini u kojoj sam odrasla. Zahvaljujući Gradu. Moj idući projekt bit će upravo povezan s poviješću naše slavne i mudre Dubrovačke Republike.
Razmišljate li o povratku u Grad?
Za sada ne razmišljam o definitivnom povratku u Grad. To, zapravo, nije moguće, kad imate internacionalnu obitelj. Osim desetak dana godišnje u vrijeme Dubrovačkih ljetnih igara, kada dolazim sa svojima. Tada su ti dani redovno posvećeni mojim korijenima. Stradunu, našem predivnom moru, mojim roditeljima, rodbini. I dakako, mojim prijateljicama i prijateljima. To je postao ritual s kojim počinjem ljeto. I završavam radnu godinu.
Foto: Darija Bazdan/Privatna arhiva