Kad smo početkom prosinca prošle godine putem medija obaviješteni da je u Dubrovniku "osnovana" i registrirana prva regionalna dubrovačka stranka (Vićanov) Dubrovački demokratski sabor – DDS, (koliko mi je to poznato)
nitko se od novinara nije zapitao i postavio pitanje predsjedniku te "stranke" kad je i gdje održana osnivačka skupština njegove stranke, je li osnivačkoj skupštini bilo nazočno najmanje 100 osnivača kako to propisuje zakon, tko su sve osim njega izabrani dužnosnici stranke, jesu li izabrani između više kandidata i na koji su način izabrani, te najvažnije pitanje zašto osnivačka skupština nove stranke kako je to uobičajeno i zakonom propisano nije bila javna.
Koliko mi je to poznato, jedini koji je problematizirao to pitanje u jednom svom komentaru u jednom mediju je bio dubrovački odvjetnik Darko Kaciga.
Raspravljajući s kolegom Kacigom o tom novom fenomenu nelegalnog tajnog osnivanja jedne političke stranke pokušali smo to objasniti specifičnim političkim stilom i pristupom Pera Vićana, osnivača i predsjednika DDS-a, uvjereni da sebi takvu blamažu tajnog osnivanja političke stranke nitko drugi neće niti može priuštiti.
Nažalost s recentnim "osnivanjem" i registracijom druge regionalne dubrovačke stranke (Žuveline) Stranke Dubrovnik regija – SDR, pokazalo se da nismo bili u pravu, i da je tajno osnivanje političkih stranka na ovom našem po mnogo čemu specifičnom dubrovačkom području izgleda postao trend, kojega nitko od novinara i javnosti ne dovodi u pitanje niti smatra spornim.
Stoga smatram da je potrebno ukazati na pozitivne zakonske propise po kojima je takvo osnivanje političkih stranka nelegalno, zbog čega bi Ministarstvo uprave u postupku nadzora nad provođenjem Zakona o političkim strankama trebalo reagirati, a javnost osuditi takvo kršenje i nepoštivanje Zakona.
Člankom 3. Zakona o političkim strankama (NN 76/93, 111/96, 164/98, 36/01, 28/06) propisano je da je "djelovanje političkih stranaka javno, te da političke stranke mogu iznimno isključiti javnost u slučajevima predviđenim statutom stranke". Iz navedene zakonske odredbe posve jasno i nedvojbeno proizlazi da osnivačka skupština političke stranke mora biti javna.
Člankom 6. Zakona o političkim strankama propisano je da "političku stranku može osnovati najmanje 100 punoljetnih, poslovno sposobnih državljana Republike Hrvatske".
Na upit da li na osnivačkoj sjednici političke stranke mora biti prisutno sto osoba, Ministarstvo uprave je na svojoj web stranici http://www.uprava.hr/default.aspx?id=11875 izričito i nedvojbeno odgovorilo: "Na osnivačkoj sjednici političke stranke mora osobno prisustvovati najmanje sto punoljetnih, poslovno sposobnih državljana Republike Hrvatske koji svoju prisutnost na sjednici potvrđuju upisom i potpisom na Obrascu – Popis osnivača".
Kad i gdje su se osnovale, ako su se uopće osnovale, dvije u Registru političkih stranaka (koji vodi Ministarstvo uprave), registrirane regionalne dubrovačke stranke DDS i SDR, javnosti nije poznato, a ono što se iza takvog nezakonitog postupanja logički skriva je da za osnivanje svojih regionalnih dubrovačkih stranaka njihovi osnivači Pero Vićan i Igor Žuvela, vjerojatno nisu mogli na osnivačkim sjednicama svojih političkih stranaka osigurati prisustvo najmanje sto punoljetnih, poslovno sposobnih državljana RH", te da su potpise osnivača svojih stranaka na Obrascu – Popis osnivača protivno Zakonu vjerojatno prikupili mimo i izvan osnivačkih sjednica svojih političkih stranaka.
S tim u vezi bilo bi zanimljivo izvršiti uvid u Registar političkih stranka koji se vodi u Ministarstvu uprave i koji je javan i provjeriti jesu li se na Popisima osnivača tih "stranaka" možda našle i osobe koje uopće ni ne znaju da su osnivači tih i takvih stranaka.
Propitivanje i razrješenje gore navedenih dvojbi je veoma važno za zakonitost i legitimnost predstojećih lokalnih i regionalnih izbora na kojima bi sa svojim kandidatima trebale sudjelovati i dvije naprijed navedene regionalne političke stranke koje su već u samom startu nezakonito isključivši javnost iz postupka svog osnivanja pokazale koliko drže do poštivanja pozitivnih zakonskih propisa, i što je još važnije koliko drže i poštuju javnost, odnosno svoje buduće birače