I 26 godina kasnije Dubrovčani se s tugom sjećaju 1. listopada 1991. godine, dana kada su pripadnici Jugoslavenske narodne armije potpomognuti rezervistima napali Dubrovnik i njegovu širu okolicu.
Opći napad započeo je u ranim jutarnjim satima. Već prvog dana Dubrovnik je ostao bez struje i vode, a želeći uspostaviti potpunu informativnu blokadu agresor je zrakoplovima raketirao zgradu Centra za obavješćivanje te repetitor i relej na Srđu, što je uzrokovalo prekid telefonskih i oštećenje radijskih veza.
‘I dok su se pred neusporedivo nadmoćnijim neprijateljem malobrojni branitelji postupno izvlačili, radi izvođenja obrane na užem prostoru, bezobzirno su razarani civilni objekti, a u požarima izazvanima djelovanjem agresora gorjele su tisuće hektara šume. S topovnjače jugo – mornarice 3. listopada zapaljen je nadaleko poznati “Arboretum” u Trstenom. O težini napada svjedoči činjenica da je samo u prvom tjednu listopada bilo 100 ranjenih i 27 poginulih dubrovačkih branitelja i građana.
Neprijatelj je već u prvim okršajima doživio neočekivane poraze i gubitke od preko 150 poginulih i više stotina ranjenih, posebno na Čepikućama, Osojniku, Brgatu i u Prapratnu, gdje su bili raspoređeni pripadnici 1/116. “A” bojne ZNG i Policijske uprave Dubrovnik. Mobilizacijom i prijemom dragovoljaca u sastav 116. brigade ZNG–a ustrojavaju se i popunjavaju prateće postrojbe. Početkom oružanih sukoba na dubrovačkom području, s pripadnicima Odreda Narodne zaštite i dragovoljcima, bilo je ukupno od 700 do 750 branitelja.’ (iz feljtona Varine Jurica Turk).