Lijepo mu je… uz njegove golubove, bez turista, bez gužve. Mirni oni, mirno ih fra Nediljko hrani. S vrata Male braće provirio je, uz koju koricu kruha čini se, kako bi se sa svojim golubovima malo podružio.
Time je fra Nediljko, poznato lice našeg samostana, samo za sebe i svoje pernate prijatelje ‘posudio’ trenutak u vremenu. A mi ga ovjekovječili…
