Još uvijek je neizvjesna sudbina jedne od rijetkih zelenih oaza u Dubrovniku. Riječ je o bivšem zemljištu Zaklade Mihanović ispod Vile Palme, na kojem investitor tvrtka Laus Centar u vlasništvu braće Slezak želi graditi visoku samostojeću poslovno-stambenu građevinu. Naime, nakon što im je u svibnju ove godine Upravni odjel za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje Grada Dubrovnika odbio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole, upućena je žalba nadležnom Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine. No, ono se o žalbi još nije očitovalo.
Rješenje još nije doneseno
— Prema službenim evidencijama ovog Ministarstva proizlazi da je zaprimljena žalba trgovačkog društva
Laus Centar d.o.o. Na rješenje Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje od 14. svibnja 2021. godine, kojim se odbija zahtjev investitora Laus Centar d.o.o. za izdavanje građevinske dozvole za izgradnju visoke samostojeće poslovno – stambene građevine te rekonstrukciju i izmještanje postojećeg cjevovoda DN600, 2b. skupine, na novoformiranoj građevnoj čestici katastarske oznake 514/1 k.o. Gruž, a koja se for¬mira od k.č.br. 514/1, 514/2 i 517/2, sve k.o. Gruž. Ta je žalba sa spisom predmeta zaprimljena u ovom Ministarstvu dana 13. srpnja 2021. godine te o istoj nije doneseno rješenje – naveli su u odgovoru za DuList iz Ministarstva. Navode i kako će kad se donese rješenje o žalbi isto, sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku biti otpremljeno strankama, putem prvostupanjskog tijela (Grada Dubrovnika).
Inače, još prošle godine DuList je pisao kako je za gradnju zgrade građevinske bruto površine od 2247 metra kvadratna i visine 22 metra podnesen zahtjev za izdavanje građevinske dozvole, a prema projektu planirane su četiri podrumske etaže i osam nadzemnih. Garažni prostor je planiran u četiri podrumske etaže s 322 parkirna mjesta. Nekoliko mjeseci kasnije iz Gradske uprave potvrdili su nam kako je zahtjev odbijen jer nije u skladu s odredbama plana i pozitivnim zakonskim propisima. U međuvremenu je na relaciji Grad Dubrovnik – Laus centar zaiskrilo zbog pješačke staze koju je Gradsko vijeće proglasilo komunalnom infrastrukturom, a baš u vrijeme usvajanja takve odluke, investitor je na spornom zemljištu započeo s radovima. Uslijedilo je ‘prepucavanje’ i rat priopćenjima. I dok je gradonačelnik Mato Franković tvrdio kako je to ‘jasno, pravno i nedvojbeno vlasništvo Grada Dubrovnika’, investitor je to opovrgavao.
Spor oko staze
— Neistinita je gradonačelnikova tvrdnja da je navedena nekretnina pravno i nedvojbeno vlasništvo Grada Dubrovnika, prvenstveno zato što se vlasništvo stječe upisom u zemljišnu knjigu u kojoj je kao jedini vlasnik upisano društvo Laus centar d.o.o. – poručili su između ostalog iz Laus Centra.
Potom je na spornoj pješačkoj stazi niknula čuvarska kućica za koju je građevinska inspekcija utvrdila da je legalna. Nakon toga sve je nekako utihnulo, a pitanje gradnje opet se aktualiziralo na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća na kojoj je vijećnika Andra Vlahušića zanimalo je li stiglo mišljenje iz Zagreba budući da je Grad, rekao je, s potpunim pravom dao negativno mišljenje. Gradonačelnik Mato Franković rekao je kako se nije niti interesirao je li taj postupak završen, odnosno je li usvojena žalba investitora.
— Mislim da je naš resorni upravni odjel bio u pravu. Nismo išli s tim da bismo nekoga zakinuli nego se nisu ispunili prostorno planski uvjeti za izdavanje građevinske dozvole na tom području. Vjerujem da ćemo nekim budućim izmjenama i dopunama navedeno područje bolje i zaštititi. Nismo protiv gradnje, ali one koja je normalna, koja poštuje i koja uvažava grad u kojem se gradi – poručio je.
No, činjenica je kako su i ranije Gradske uprave mogle spasiti ovo zemljište od gradnje jedino njegovom kupnjom, nikako ne prenamjenom u zelenu zonu, što bi automatski za sobom povuklo i tužbu. Naime, kako je za DuList još 2013. godine objasnio predsjednik uprave Zaklade Mihanović Pero Brbora, zemljište je 1939. godine kupljeno kao građevinsko, nacionalizirano kao građevinsko još 1959. i vraćeno kao neizgrađeno građevinsko zemljište 1996., a već 2011. godine pokrenut je postupak za izdavanje lokacijske dozvole. Odluka o građevinskoj dozvoli pak sad je na Ministarstvu, koje se mora očitovati na žalbu investitora.
Iz tiskanog izdanja DuLista od 8. rujna 2021.