Niko Bulić povratnik je u dubrovačku politiku, i kako je brzo pohvatao konce, tako je i zauzeo funkciju predsjednika Gradskog vijeća Grada Dubrovnika. U razgovoru za duList istaknuo je kako mu ta pozicija ne imponira, već smatra da je to časna i odgovorna dužnost, tim više što je obnaša u svom rodnom Gradu.
Trinaest godina, dok je bio na čelu Hrvatske turističke zajednice, Bulić je živio u Zagrebu, a odlaskom s te pozicije, otvorila mu se prilika da se više posveti politici. Tom izboru utjecali su, svakako, i dobri odnosi s predsjednikom HDZ-a Tomislavom Karamarkom. Kao novoizabrani predsjednik GV-a Grada Dubrovnika po funkciji je postao član gradskog odbora HDZ-a. Kakvo je stanje u dubrovačkom HDZ-u i hoće li nastupiti smjena određenih struktura u gradskom odboru, u kakvim je odnosima s gradonačelnikom Androm Vlahušićem i koliko je 'kumovao' Dubrovačkom dogovoru otvoreno je progovorio za duList.
Sve češće se može čuti kako je Dubrovački sporazum izašao iz Vaše "kuhinje"?
– Za tango je uvijek potrebno barem dvoje. Činjenica je da sam javno izrekao neke sudove i da se to poklopilo sa stavovima koje je iznosio i gradonačelnik. Rekao sam da pluralnost vijeća kao rezultat izbora nije minus nego plus. Tome sam dodao i činjenicu da bi trebalo kao rezultat izbora prihvatiti da je HDZ-ova lista s koalicijskim partnerima pobjednička lista i da na osnovu izbornih rezultata svi koji žele pristupiti dogovoru mogu u interesu građana i Grada konstituirati Gradsko vijeće. Već u poslovniku Gradskog vijeća je rečeno da predsjedavajući nije onaj koji je po godinama najstariji, kao što je prije bilo, već nositelj pobjedničke liste. I mi smo zaista sjeli i shvatili da nema nikakvih temeljnih razlika u pristupu da se oko važnih projekata za Grad, nakon što se konstituiramo, dogovaramo i odlučujemo. Predložio sam da to stavimo na papir, a gradonačelnik Vlahušić je rekao neka se to zove Dubrovački dogovor. Sintagma Dubrovački dogovor je izrijekom njegova, a namjera je očito bila obostrana, i to smo proveli kroz sve stranačke strukture.
Ali bilo je prijepora?
– Bilo ih je, rekao bih, u neshvaćanju u kojem smijeru idemo. Kad razgovarate morate jedan dio razgovora zadržati u najužem krugu da se ne bi temeljne odrednice mogućeg dogovora obezvrijedile onim silnicama koje ne idu u smijeru dogovora, nego traže razloge za nedogovor. Što nas je vodilo u namjeri dogovora? Gradonačelnik Vlahušić je pobjednik izbora, potvrdio je svoj mandat i to uvjerljivo. Na drugoj strani HDZ je u strukturi takvog vijeća osvojila 6 posto više glasova od prve liste do, a to je gradonačelnikova lista. Rekli smo, ajdemo ne tražiti trinaestu ruku, nego napraviti veći dogovor otvoren svima. Mi smo bili spremni da svih 25 vijećnika sudjeluje na principima koji su izrečeni u dogovoru. Zato smo taj Dogovor i podijelili za stol prije nego je na ovakav način formirana večinska struktura. Znali smo da će biti nekoliko izazova za mogućnost dogovora jer nacionalna kolicija i Dubrovački dogovor nisu istovrsni.
KARAMARKOVA NEDVOSMISLENA PODRŠKA
U kojem ste trenutku tražili blagoslov predsjednika vaše stranke Tomislava Karamarka?
– Od početka razgovora sam imao njegovu potporu. Pitao sam predsjednika mogu li razgovarati i mogu li tražiti prostor da se na zdravorazumskim principima oko projekata u interesu građana i Grada dogovaramo. Da ne inzistiramo na onome što nas dijeli, nego povezuje. Predsjednik je pristao na to i od prvog trenutka sam imao njegovu nedvosmislenu podršku. Tako smo krenuli u razgovore, a nakon prvog neuspjelog konstituiranja Gradskog vijeća bilo je očito da slijede još dva moguća konstituiranja i da su novi izbori vrlo izgledni. Ili nas čeka neslavni trenutak pronalaženja trinaeste ruke.
Moj i gradonačelnikov pristup je bio da je puno politčki odgovornije i zrelije naći sedam – osam ruka više od potrebnih nego jednu. Da je to vjerodostojnije nego tražiti trinaestu ruka kojom nitko neće vjerovati da nije kupljena, i koja onda može imati svoju cijenu. Koalicijski partner HSP AS je ostao s nama, na naše iznenađenje iskočio je predstavnik HSLS-a Gjaja, što ne želim više komentirati. Na drugoj su strani SDP, HNS, HSS i HSU da njihove dvije liste daju potpredsjednika GV-a. Cijelo vrijeme je u razgovorima, na svoj način, ali aktivno sudjelovao Pero Vićan iz DDS-a, koji je na kraju rekao – i ja sam dio dogovora. Svi su došli u poziciju i shvatili da nisu onaj presudni trinaesti glas, i prihvatili su tu ulogu. Na zajedničkom sastanku ostavli smo otvoren prostor Listi građana i Laburistima.
Dubrovački dogovor nije potpisan dokument. Zašto?
– Jer bi onda morali više poštovati formu od sadržaja i stvorili bi dodatne nervoze oko toga što prihvaćamo. Taj dokument nije potpisan, ali on obvezuje riječju. Ruka i riječ više obvezuju od bilo kakvog formalnog dokumenta. Uostalom i potpisani predizborni dogovori lako pucaju ili na sujetama ili na skrivenim ambicijama ili na principijelnosti.
Spomenuli ste u razgovoru da se Dubrovački dogovor temelji na onome što vas povezuje. Što to povezuje SDP-HNS-HSS-HSU-HDZ-HSPAS-DDS? Dio javnosti to 'povezivanje' tumači kao interes za kapitalom, odnosno moranjem izglasavanja UPU-a Srđ, a ne boljitkom za Grada.
– To govore oni koji su nesretni razvojem događaja i koji ne kriju da su bili protiv projekta Urbanističkog plana uređenja ŠRC na Srđu sa golf igralištima i turističkim apartmanima. Međutim, samo spletom okolnosti sve je išlo prema tome da je i vremenska dimenzija izglasavanja UPU-a koincidirala s vremenom konstituranja vijeća. Činjenica je da se sve moglo dogoditi i u ranijem mandatu. Više od 10 godina traje sama procedura usvajanja potrebne dokumentacije za Srđ koja je na koncu zaključno realizirana s prihvaćanjem Urbanističkog plana Srđa.
Što Bulić kaže o svom dugom izbivanju iz politike i Grada, Tomislavu Karamarku, Dubravki Šuici, listi ‘ilegalaca’ i paralelizmu u lokalnom HDZ-u pročitajte u novom izdanju tjednika duList koji se od srijede nalazi u prodaji.