Dvadesettrogodišnji Dubrovčanin Orsat Spajić trenutno je na četvrtoj godini diplomskog studija Mediji i kultura društva na Sveučilištu u Dubrovniku.
Osim što voli čitati, veliki je zaljubljenik u svjetsku geopolitiku. Svoje slobodno vrijeme voli ‘potrošiti’ na – putovanja. Možemo reći kako je njegova putovnica ispunjena nebrojenim pečatima iza koje se kriju zanimljiva putovanja. Naime, dosad je obišao oko dvadeset zemalja svijeta među ostalim Mađarsku, Makedoniju, Bugarsku, Poljsku, Cipar, Turska i čak Kina… Spajić se nedavno odlučio na ipak malo drukčiju avanturu, mnogima i nezamislivu. Naime, proputovao je dijelove Sirije, točnije Damask, Alep, Homs i Tartus koji je na Sredozemnom moru. Kako je došao do te odluke i bi li se ponovno vratio, otkrio nam je u ovom broju DuLista.
Rat u Siriji – tema diplomskog rada
– U Siriji sam bio devet dana, točnije od 6. do 15. listopada ove godine. Najviše sam vremena proveo u Damasku. Na svoj sam devetodnevni put išao s nekoliko neovisnih novinara, dva travel blogera te s jednom Amerikankom koja je zapravo organizator ovoga putovanja. Kroz ovakav pothvat pokušava otvoriti ljudima oči kako bi se mogli sami uvjeriti u realnu situaciju. O cijelom sam se događaju informirao putem Facebooka, odnosno tamo sam sve saznao i dogovarao se o pojedinostima. Krenuo sam iz Dubrovnika, a dogovor je bio da se nađemo u Bejrutu, Libanonu odakle smo krenuli taksijem za Damask. ‘Po glavi’ nas je put od sto kilometara ispao oko sto američkih dolara – rekao je Spajić i dodao koji su razlozi njegova odlaska u Siriju.
– Stanje u Siriji pratim otkad je počelo, od srednje škole, odnosno već šest godina. U početku sam najviše, nazovimo to tako, proučavao pobunjenike. Kako sam kasnije upisao fakultet i malo bolje počeo istraživati uvjerio sam se kako zapravo mainstream mediji ne prikazuju vjernu sliku događanja na tom području. Već sam takve slutnje imao i pri kraju srednje škole kad sam bio upoznat bolje s materijom, no na fakultetu sam došao do pravih zaključaka. A isto tako sam za završni rad preddiplomskog studija pisao o ratu u Siriji. Nakon višegodišnjeg zanimanja za tu temu, shvatio sam kako je došlo pravo vrijeme za poći u Siriju i bolje se upoznati sa situacijom. A potaknut novim saznanjima i iskustvom, za diplomski rad ću također pisati o ratu i životu u Siriji. Skupljam materijale i spremam se za dublje istraživanje – istaknuo je Spajić te dodao kako je čim je došao u Damask primijetio kako ljudi vode – normalan život.
– Ljudi idu normalno na posao, u butigu, na ulicama se ispija kava, čaj, puši nargila… Grad živi punim plućima i nema naznaka rata ili prijašnjih ratnih zbivanja. Moramo uzeti u obzir kako je Damask velik grad u kojem živi tri milijuna ljudi te je očuvan, odnosno očuvano je 95 posto grada. Tako u nekim gradovima još postoje borbe, no to nije zamjetno zbog njegove veličine, a i sigurnosti jer sirijska vojska trenutno sve drži pod kontrolom. Ako govorimo o nekim drugim gradovima, poput Alepa i Homsa koji su nedavno oslobođeni, možemo vidjeti pustoš i razaranja u nekim dijelovima, no dijelovi grada koji su ostali sačuvani, u njima ljudi također normalno žive. Ova dva grada su dosta razrušena, 75 posto dijelova Homsa, a 30 posto Alepa. Stanovnici uzimaju inicijativu u svoje ruke i polako renoviraju razrušene dijelove u kojima su živjeli. Renovacija počinje od individue, svatko čisti svoju radnju, svoj dom. Život se lagano vraća. Na Bliskom istoku, mada jest kriza, ljudi znaju živjeti… Imaju umijeće življenja. Ne žive u strahu, panici. Jednostavno žive svoju svakodnevicu – istaknuo je Spajić.
Kod sirijskih generala – u japankama
Ovaj nam je Dubrovčanin otkrio kako su stanovnici koje je susreo na svom putovanju izrazito ljubazni i velikodušni.
– Taj život u Damasku koji se vidi kad se izađe na ulice, koji stvarno kuca i gdje vidite brojne ljude koji žive dinamično. Samo doći, sjesti i gledati tu vrevu, dovoljno je za shvatiti da Damask živi život. Iako se može činiti kako nemaju ništa, opet će ti pružiti – sve. Ako si gladan, nahranit će te. Ako si žedan, napojit će te. Velikodušnost koju na svojim brojnim putovanjima još nisam osjetio. Prije putovanja sam čuo o njihovom gostoprimstvu, no tek kad pođeš tamo, uvjeriš se kako to i jest istina. Čak i na ulici ne želi nekad naplatiti jer ne žele naplatiti strancima. Morate ih doslovno tjerati. S njima se može normalno pričati te stvarno otvore svoju dušu i govore ti kako razumiju zašto se rat dogodio i zašto je zemlja u ovakvoj situaciji – rekao je Spajić te nam izdvojio najzanimljiviji trenutak njegovog putovanja.
– Istaknuo bih trenutak kad smo išli tražiti dozvolu za odlazak u nedavno oslobođeni sirijski grad Dier ez-Zor koji se nalazi na istoku Sirije na obali Eufrata. Naime, završili smo kod ratnih ministara od kojih smo tražili dozvolu za odlazak u spomenuti grad u kojem smo trebali imati vojnu pratnju jer je cestu blokirala takozvana islamska država. Tražeći dopuštenje za odlazak u Dier ez-Zor, završili smo kod najviših sirijskih generala u uredu s kojima smo pili čaj. Pričali smo o sirijskoj strategiji, taktikama, politici… A bili smo neformalno obučeni. Tako sam ja došao u japankama i gaćama za kupanje – istaknuo je i dodao kako je vrijedno napomenuti kako su poslije njih došli visoki iranski generali i potpisivali suradnju između iranske i sirijske vojske. A kakvu percepciju imaju o Hrvatima, Spajić nam je odgovorio:
– Oni su me zapravo pitali što Hrvati misle o Sirijcima. Morao sam naglasiti kako imamo predsjednicu koja dolazi iz NATO saveza i koja ‘mora’ slušati američku vanjsku politiku. A i rekao sam kako hrvatski narod ima simpatije prema sirijskom narodu zbog naših sličnih patnji koje smo doživjeli u nedavnom ratu. Razumiju nas jer doživljavaju isto tako – vanjsku agresiju. Vrijedi napomenuti kako su naglasili kako nemaju ništa protiv američkog naroda jer su svjesni kako su ‘taoci’ američke vanjske politike – kazao je te naglasio kako bi se zasigurno vratio u Siriju. -Zasigurno bih posjetio spomenuti Dier ez-Zor, koji mi je izmakao, a koji je oslobođen početkom listopada ove godine. To je grad koji je bio tri godine u neprijateljskom okruženju, a zračni je most jedino spajao civile. No htio bih posjetiti sve gradove, odnosno cijelu Siriju te bih volio ostati čak dva ili tri mjeseca… Poslušati priču malog čovjeka, saznati njegov doživljaj rata – rekao je te otkrio kako na ovo putovanje planira poći čak početkom iduće godine. A mi vjerujemo kako će se zasigurno vratiti sa zanimljivim iskustvom!