DuList IN

BARBARA LONČARIĆ LUČIĆ Zahvaljujući njoj turisti mogu iznajmiti kolica, krevetiće, autosjedalice, kadice…

barbara loncaric lucic

Foto: Grgo Jelavić/Pixell

O Dubrovkinji Barbari Lončarić Lučić raspisali su se i nacionalni mediji. Iako je završila predškolski odgoj i pedagogiju naša iznimno kreativna, ispirativna i upješna sugrađanka malo je reći vješto pliva poduzetničkim vodama. Ona je svojim sjajnim idejama unaprijedila sveukupnu ponudu Grada, ponajviše za goste koji na odmor dolaze s manjom djecom.

Između ostaloga iznajmljujete dječja kolica i ostalu ‘opremu’ potrebnu roditeljima s manjom
djecom. Sjajno i itekako potrebno! Kada i kako ste došli na tu ideju? Kako ide?
Na ideju sam došla sasvim slučajno, planirajući ići na cruise s tada jednogodišnjim sinom. Praveći plan puta uočila sam da na brodu postoje besplatna kolica za bebe koja čekaju goste kabini i da će mi to biti toliko olakšavajuće da u moru svega što moram nositi ne moram još nositi i kolica. Cruise se na kraju nije realizirao ali Stroll n Roll jest! Počela sam intenzivno istraživati što se i gdje u svijetu nudi, odmah sam poželjela to implementirati kao dio ponude moje turističke agencije jer znamo da takvo nešto u Dubrovniku ne postoji, a smatrala sam da će itekako dobro doći obiteljima na odmoru. Nisam pogriješila! Veliku pažnju posvetila sam tome da proizvodi koji se iznajmljuju budu vrhunske kvalitete. Zapravo sam se vodila onim što bih ja voljela imati za svoje dijete na putu da trebam omogućiti i gostima. Počelo je vrlo skromno na početku uz ideju da se iznajmljuju samo kišobran kolica uz dodatak igračaka za svaki najam, međutim potražnja je kreirala ponudu tako da na kraju imamo širok asortiman u koji spadaju kišobran kolica, autosjedalice, putni krevetići, dodatni madraci za putne krevetiće, hranilice, ljuljačke, kadice. Nijedan proizvod nije korišten ranije pa otkupljen već je sve kupljeno novo za potrebe Stroll n Rolla. Kvaliteta i higijena su mi najvažnije tako da
čim se proizvod istroši na nekom mjestu uzimam novi, jer naši najmlađi gosti to zaslužuju. Ovo je druga sezona i trenutno su ciljevi, postavljeni krajem prošle sezone i ispunjeni, što me jako veseli.

Čime se sve još bavite? Znamo za zanimljive, netipične, turističke ture… Digitalno nomadstvo… Uglavnom vlasnica ste dva turistička obrta. Što potpada od jedan, što pod drugi?
Jedan je obrt za putničku agenciju pod koji spada i najam baby opreme zajedno za takozvanim turističkim turama – experiencima. Sve ture su za grupe od maksimalno osam ljudi, vrlo su interaktivne i ideja je bila da tijekom obilaska gosti uče o dubrovačkoj povijesti, svakodnevnici, da dobivaju preporuke za daljnji boravak na lokaciji, i da mi učimo od gostiju i širimo samim time svoje vlastite vidike i dobivamo percepciju o tome ‘what is outside’. Obilasci variraju od klasičnih obilazaka zidina do obilazaka koji startaju navečer kad padne sunce i najpopularniji su među gostima. Druga je agencija za digitalne nomade koju u Londonu imam zajedno s poslovnom partnericom Suzanom koja tamo živi. Najdraži trenutak poslovanja ikad bio je kad smo usred pandemije, kad ništa nije radilo, pokrenule posao i otvorile firmu online i dobili prvog klijenta u ožujku usred lock downa! Još uvijek asistiramo klijentima koji apliciraju za dozvolu za privremeni boravak u Hrvatskoj ali smo odustali od dijela koji uključuju smještaj za iste. Najviše zbog nerealnih cijena koje su ljudi postavljali za mjesečni najam.

Kako je uopće jedna pedagoginja završila u turističkim poduzetničkim vodama?
Zapravo sasvim slučajno. Turizam me nikad nije zanimao, uvijek sam bila više okrenuta bilo sportu bilo umjetnosti ali turizmu nikako. Radila sam kao trenerica plivanja i tijekom tog perioda završila predškolski odgoj, a potom i pedagogiju koja me počela zanimati nakon rada u PK Jug. Još uvijek se nadam da ću se jedan dan zaposliti u školi ili vrtiću, jer mi to jest velika ljubav, ali kako mi se turizam dogodio spontano i tu sam se dobro snašla, još se ne osjećam spremna napraviti tu promjenu. Počela sam roditeljima pomagati sa bukiranjem apartmana i primanjem gostiju radi dobrog poznavanja engleskog jezika i svakom našem gostu bila sam i domaćin apartmana, ali i vodič, i onda sam shvatila malo po malo da mi se to zapravo sviđa. Potom sam završila za vodiča, pokrenula obrt i svake godine pokušavam implementirati nešto novo. Radim cijele godine, a najviše me vesele gosti koji dođu van sezone.

Banner 300x250 DU 1

Negdje sam pročitala da se niste mogli zamisliti u uredu od 8 do 16. Međutim to ne znači da je manje posla, ali pruža slobodu – u kreativnosti, rasporedu vremena…, kao i izazove u kreativnom, pa i financijskom pogledu. Vjerujem da zna biti zahtjevno, ali i da istovremeno uživate?
Najvažnije mi je sto uspijem sebi osloboditi vrijeme za obitelj, moći uzet slobodan dan, odnosno dane, ljeti je od neprocjenjive vrijednosti iako bude puno dana i kad sam non stop na mobitelu i bude mi žao jer imam dojam da na ništa nisam fokusirana 100 posto. Međutim još objed nije zagorio, gosti bili ostavljeni bez vodiča, kolica nedostavljena pa je valjda ok. Naučila sam se s godinama ne što želim, već što ne želim i to smatram jako važnim. Pogriješim sto puta u nekim odlukama pa metodom pokušaja i pogrešaka dođem do odgovarajuće formule, jer u konačnici odgovaram sama sebi. Zimi uživam radeći predstave s mojim Kolarinima i to je ono što imam baš sebi za dušu.

Dubrovački turizam se odvija uglavnom po inerciji, bez neke pretjerane kreativosti, dodatnog angažmana… Jer Dubrovnik je Dubrovnik i gosti će nam svakako doći. Taj koncept ipak određenom broju ljudi, na sreću, nije prihvatljiv, zanimljiv, izazovan. Vi ste jedna od njih…
Vodim se onim da treba gostu ponuditi ono što bi i sama voljela bukirati, čuti i doživjeti kada putujem. Svi moji obilasci su prirodno postali dva sata provedena s lokalcem-vodičem koji zapravo u onim granicama u kojim mu je ugodno dosta priča o vlastitom životu. Povijest Dubrovnika pod broj jedan je najvažniji dio jer moraju znati gdje su došli, posebno ako su došli jer su za Dubrovnik prvi put čuli iz Game of Thronesa pa su istraživali i vidjeli da imamo bogatu povijest, more i gastronomiju. Medutim kad dobijete feedback od ljudi da im najviše od svega znači što ste im pričali neke obiteljske zgode, pokazali svoju srednju školu, opisali kako izgleda vjenčanje u Crkvi i na skalinima svetog Vlaha, što je Divlja liga, Ljetne igre… oni otkriju skroz jednu novu dimenziju Dubrovnika koju sigurno kroz klasičnu turu kod vođenja gostiju na primjer s broda ne dobiju. Ja tako promišljam turizam i upoznavanje nečije kulture, najbolje doživite kroz interakciju s lokalcima. Domaćin u Airbnb-u vas sigurno neće voditi na zidine ali zato danas imate nekolicinu vodiča koji rade na skroz drugačiji način od ustaljenog. Kao zajednica se previše oslanjamo točno na ovo što ste naveli, a to je da je Dubrovnik Dubrovnik i ne treba se puno truditi. Mislim da svaki dionik u turizmu treba biti realan, osvrnut se na kvalitetu onog čime se bavi i konstantno ulagati u posao i obrazovanje, ne trčati za novcem a da pati kvaliteta.

Dosta je onih koji žive u uvjerenju da je ‘sve pokriveno’ što se turizma tiče. A nije baš tako. Još uvijek, i to nam iz sezone u sezonu dokazuju poduzetnici poput Vas, postoje niše koje nisu otkrivene. S druge pak strane, mnogi imaju ideje ali ih koči strah, ali i neznanje po pitanju pokretanja i oglašavanja te neke svoje priče. Što bi im savjetovali, poručili?
Moje ideje u ranim 20-ima su ponekad bile megalomanske, isto tako sam dosta lutala i nisam znala odakle bih krenula. Puno sam se oslanjala samo na sebe i mislila da sam najpametnija a onda sam u jednom trenutku sazrela i nije me bilo sram da nešto ne znam, počela sam postavljati pitanja, htjela sam razumjeti koncept oko neke teme i zapravo učeći sam stvorila percepciju kako bi moj poslovni put trebao izgledati. Danas se zahvaljujući jednom poslu mogu pomoći u drugom pa mi je u startu lakše nešto započeti, makar i propalo, ali se ne bojim probati ako vjerujem u ideju. Svaki dan naučiš nešto novo o svom poslu i na taj način si za to iskustvo bogatiji i pametniji za sutra, kao na svakom polju u životu. Moja poruku bi bila da vjerujete u sebe, svoje ideje, pitate što ne znate i da vjerujete samom procesu. Treba vremena za postaviti se na noge ali upornost se uvijek isplati.

Pročitajte još

POČEO JE GOOD FOOD Ovog tjedna tematske večere, piknik na Lokrumu, Foodravanje…

Dulist

BRAVO! Školi filma Šipan dvostruka nagrada za najbolji radionički film

Dulist

SUNČANA NEDJELJNA ŠPICA Početak listopada provodimo uz šetnje i kavice

Dulist