Aktualno

‘ARHITEKTURA U MREŽI TURIZMA’ ‘Trebamo li se dovesti do ruba da bismo redefinirali identitet Dubrovnika?’

'ARHITEKTURA U MREŽI TURIZMA' 'Trebamo li se dovesti do ruba da bismo redefinirali identitet Dubrovnika?'

Znanstvena tribina Sveučilišta u Dubrovniku naziva ‘Arhitektura u mreži turizma’ održana je ove srijede navečer na sveučilišnom Kampusu. Na tribini su svoja izlaganja publici predočili prof. dr. sc. Tomislav Pletenac s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, izv. prof. dr. sc. Mia Roth-Čerina s Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, izv. prof. dr. sc. Sandra Uskoković sa Odjela za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku i arhitekt Marko Dabrović iz arhitektonskog studija 3LHD te je svatko od njih kroz svoje promišljanja i iskustvo, uz pomoć brojnih primjera ukazao na vezu turizma i oblikovanja prostora.
Prva je o suodnosu arhitekture i turizma govorila Sandra Uskoković istaknuvši kako turizam može biti ekonomski prodoran te predstavljati metaforu za destrukciju dok, s druge strane, postoje i primjeri gdje se turizam pokazao kao stimulans za pozitivnu praksu i održivi razvoj.

-Arhitektura je oblikovanje prostora, a turizam se itekako odražava na prostor te ga modificira, a ponekad, nažalost, i uništava i anulira. Kroz povijest je turizam u Dubrovniku oduvijek bio prisutan. Bio je ukorijenjen, međutim, nije bio u ovom današnjem opsegu niti je utjecaj bio toliko negativan – rekla je Uskoković te se bazirala na tri vrste hotela prema arhitektonskim rješenjima koja u Dubrovniku prevladavaju.

-Prvi su povijesno – asimilativni hoteli koji su oponašali prijašnje stilove. Tako je puno hotela u ‘neo’ stilovima. Takvi su, primjerice, stari hotel Excelsior, stari hotel Argentina. Druga su skupina moderni i avangardistički hoteli među kojima prednjači Grand Hotel na Lopudu, a tu su i novi hotel Excelsior, nova Argentina. Zanimljivo je da su u tom razdoblju hoteli bili nepopularni, tj. vladao je veliki jaz među strukom bi li se oni trebali graditi jer se njihovu izgradnju doživljavalo kao preagresivnom za nježni dubrovački krajolik. A, sada kao da su svi oni oduvijek tu. Treća vrsta hotela su pejzažno integrirani hoteli poput hotela Splendid ili hotela Plat u Mlinima – istaknula je Uskoković te je ustvrdila kako je Dubrovnik dobio titulu ‘muzej zvan stari grad’. Naglasila je kako je UNESCO-ova zaštita Dubrovniku donijela puno prednosti, ali da ga je učinila hermetički zatvorenim te ga polako pretvara u muzej.

Muzealizacija Dubrovnika i ‘Cinema City’

-To je taj fenomen ‘UNESCO’ gradova. Kada bismo Dubrovnik usporedili s Venecijom, koja je od njega znatno veća, primjećujemo kako na Dubrovnik sve te invazije djeluju ranjivije nego kod drugih gradova. Imamo problema s prometom, zagađenjem, odljevom stanovništva. Također, zahvaljujući snimanju serija poput Game of Thronesa i Star Warsa Dubrovnik se doživljava kao grad – filmska scenografija. Kruzeri jesu naš glavni problem, ali paradigma grada se kroz turizam mijenja. Posjetitelji dolaze da bi ponovno oživjeli scene neke od serija, postajemo ‘cinema city’. Neki turisti čak smatraju da su zidine izgrađene za potrebe snimanja filmova. Prostor se zbog toga drukčije doživljava i arhitektura koja je bila povijesna postaje neka druga arhitektura. Postavlja se pitanje služi li prostor turizmu ili turizam prostoru? – ustanovila je Sandra Uskoković istaknuvši neke od primjera devastacije turizmom poput španjolske i francuske obale.

-Turizam je okrenut prema prošlosti jer glorificira što je bilo te pokušava monumentalizirati pogled turista. Arhitektura je usmjerena k budućnosti i unaprjeđenju kvalitete života. Današnja bi se arhitektura trebala percipirati kao nešto što ostavljamo u naslijeđe, a ne samo kao nešto u službi turizma. Događa nam se također i turistifikacija mentaliteta pa građani turiste doživljavaju negativno i ostavljaju im poruke poput ‘go home’ – zaključila je Uskoković.

Izv. prof. dr. sc. Mia Roth-Čerina s Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pojasnila je što se događa s prostorom kad je uhvaćen u mrežu turizma u nekontroliranom smislu. Prva tema odnosila se na ‘manično – depresivnu krivulju gradova koji proživljavaju izuzetno shizofren godišnji puls gdje su zimi potpuno ispražnjeni, a svoja su središta podredili turističkom servisu. Građani tu više ne nalaze mjesto jer su ti ekstremi izrazito teški za ono što čini unutarnje gradsko tkivo. Druga tema predstavila je svrsishodljivost turizma ukoliko se njime ne upravlja adekvatno, dok je Roth u trećoj temi progovorila o jednosmjernoj konzumaciji odnosa turista i grada, eksploatatorskom odnosu u kojem se grad isključivo konzumira kao scenografija i ljuštura, konzumira ga se brzo i vizualno.

Planiranje kao preduvjet dobrog upravljanja turizmom

-Treba početi od strogog planiranja koji je preduvjet dobrog upravljanja turizmom. Prema starom urbanističkom planu Dubrovnika iz 1969. točno su locirane žarišne točke i za komplekse koji su planirani unutar takvih žarišta može se reći da su samodostatni sustavi izvan gradske jezgre. To je prostor visoke vrijednosti u smislu pogleda i zraka te takvi kompleksi ne konzumiraju grad ni mjesta u kojima se nalaze već unutar sebe sadržavaju svu potrebnu infrastrukturu te su vrlo dobri arhitektonski primjeri. Hotelski kompleksi koji su unutar sebe sadržavali sve, nisu bili u potpunosti u skladu s onim što danas smatramo ugodnim boravkom. Danas su mnogi kompleksi zapušteni te ih treba obnoviti, a to se ne radi jer je na snazi nekontrolirana individualna izgradnja apartmana diljem obale, koja, osim prostornog efekta, ima za posljedicu to da se izgrađuje zagađivač koji je veći dio godine prazan, nekrotični organizam. To se vidi najbolje na primjeru mape jednog grada iz zraka gdje je jedina rasvjeta ulična, a svjetla u prozorima po nekim gradovima i nema – rekla je Roth – Čerina.

-Manjak kontrole sveo je poduzetničku česticu na jedinicu kuće te ne postoji odnos prema susjedu i zajedničkom prostoru. Ono što bi činilo grad je nestalo, a posljedice toga su bile sagledane kad je bilo kasno, kad su kratkoročni najmovi podigli cijene stanova, a gradske jezgre ispražnjene i svakodnevni život iz grada nestao. Održivi turizam ne obuhvaća samo održivost u građevinskom smislu nego se odnosi na društvenu održivost. Funkcija prostora je ovisna o kvalitetnom simbiotskom odnosu za koji određene manifestacije turizma nisu povoljne i ako se njima ne upravlja dobro, uzrokuju potpunu smrt svakodnevice i velike animozitete između grada i turista – zaključila je Roth – Čerina.

Važna je komunikacija s prostorom i okolišem

Arhitekt Marko Dabrović i studia 3LHD predstavio je projekte ove tvrtke među kojima su svakako riva u Splitu, zatim One Suite Hotel, Most hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata u Rijeci, ali i hotel LN Garden, kao dio Nansha Seaside parka na ušću Biserne rijeke u kineskom gradu Guangzhou. Dabrović je spomenuo i rad na hrvatskom paviljonu u Japanu na EXPO 2005. gdje su Hrvatsku prezentirali kao mjesto gdje se još uvijek vadi sol koja u mnogim kulturama predstavlja mudrost. Naglasio je kako 3LHD redovito motivira okoliš prostora na kojem grade pa je tako naveo primjer pet borova pinja koja su na gradilištu jednog rovinjskog hotela čekala pune dvije godine kako bi se oko njih izgradio hotel, a stabla su pritom ostala netaknuta i to točno na originalnoj lokaciji.

Prof. dr. sc. Tomislav Pletenac s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu naglasio je kako građani nisu samo pusti pasivni primatelji prostornih odnosa, već da oni prostor proizvode.

-Ne postoji ništa u ljudskom svijetu što ne bi bilo znak. Ne proizvode arhitekturu samo arhitekti, već svaki stanovnik. Mi te promjene ne vidimo dok grad ne ostane bez stanovnika ili se park preuredi za neke druge svrhe. Tek u kolektivnoj akciji postajemo svjesni da ljudi proizvode prostor. Jesmo li u stanju zahvatiti tu svakodnevnu proizvodnju arhitekture i prostora, to je temeljno pitanje. Građani žele grad kao iz udžbenika za prirodu i društvo u 4. osnovne. Svi hoće više zelenila, pješačkih i biciklističkih staza, svi govore o idealnom gradu, a kada bismo im to dali i kada ne bi mogli automobilima do posla, nastala bi dreka i ljutnja. Stvaraju se imaginacije koje nisu osvještene. Prostor govori nekim jezikom i traži kome će ispričati priču te traži svoje ljude koji će se u njemu naseliti – rekao je Pletenac.

Gubitak identiteta?

-Kako vratiit građanima mogućnost da imaginiraju vlastiti grad mimo Game of Thronesa i Star Warsa? Programiranje kulture može osvojiti prostor natrag, a grad je moguće gledati na drukčiji i čudan način. Ne možemo to kontrolirati, ali zato možemo pustiti da se dogodi i onda će grad disati novim idejama. Možda je dobro da se divljački turizam događa i da otima grad da ga mi možemo simbolički naseliti – istaknuo je Pletenac, a na pitanje moderatorice Jelene Obradović Mojaš gubi li Dubrovnik identitet odgovorio je kako se identitet ne može izgubiti niti dobiti.

– To je proces koji je u stalnom mijenjanju ne može se izgubiti i dobiti gradski identitet. Grad neće izgubiti identitet dok je njegovih stanovnika. Bojim se da je boom turizma privremen i fragilan kao ekonomska kategorija. Što ćemo kada jednog dana ne bude turizma toga me strah. Mislim da je to šansa, ali ne treba se bojati da je nešto izgubljeno zauvijek. Čini mi se da se trebamo dovesti do ruba da bismo redefinirali identitet grada. Treba doći do semantičkog pražnjenja kako bi se iznova izgradili – naglasio je Pletenac.

Na pitanje moderatorice konzultira li se struka dovoljno u planskim i prostornim politikama arhitekt Marko Dabrović odgovorio je kako se prostor ne može promišljati u jednom mandatu nego ga se mora promišljati dugoročno.

-Najveći problem u Hrvatskoj je potpuno nepostojanje stava prema prostoru. Kvaliteta Dubrovačke Republike koja je stvarala stvarno javan prostor čak i za goste grada i druge vjeroispovjesti više nigdje ne postoji, već postoji intenzivna privatizacija javnog prostora i njegovog banaliziranja. Imamo šanse, ali samo ako razvijemo dobro društvo. Arhitektura je odraz društvenih prilika – rekao je Dabrović.

Zašto je snimanje serija u Dubrovniku negativno, a u Motovunu nije?

Iz publike pitanje je postavio bivši dubrovački gradonačelnik Andro Vlahušić upitavši zašto se snimanje serija u Dubrovniku ocjenjuje negativnim, a u Motovunu ne te zašto je problem ako se Revelin gleda u Star Warsu, a nije problem Hamlet na Lovrijencu?

Odgovorila mu je Sandra Uskoković naglasivši da kada je govorila o interpretaciji Dubrovnika kroz film nije rekla da je ona negativna, već da se Dubrovnik više ne interpretira kao grad iz 15. stoljeća, već kao filmski set.

-Promijenila se njegova paradigma, a razlika između filma i kazališta je ta da se kazalište doživljava u prostoru i originalnom ambijentu, dok gledati Dubrovnik u Game of Thronesu nije ista vrsta valorizacije prostora i grada. Odgovorio mu je i Tomislav Pletenac naglasivši kako je grad iskorišten u filmske svrhe te da je to ‘pusti biznis’.

Pročitajte još

Tko je bez struje početkom idućeg tjedna?

Dulist

OD UTORKA Novo poskupljenje cijena goriva

Dulist

Kate Obradović i Renata Roman Dobroslavić nove članice Lions kluba Sv. Vlaho

Dulist