‘Škola Grada’ pod vodstvom slavnog arhitekta prof. dr. sc. Nenada Fabijanića održana je u Dubrovniku, uz gostovanje brojnih stručnjaka, ali i studenata koji su izložili svoje vizije ispitivanja dubrovačkog ‘waterfronta’ – poteza od Porporele do Lazareta, odnosno, uspostavljanje šetnica te identificiranja mjesta na kojima bi se moglo zaustavljati, šetati, otkrivati nove vizure…
U razgovoru s profesorom Fabijanićem, otkrili smo kako cilj ‘Škole Grada’ nije reurbanizirati kao što se to inače događa kod ‘waterfrontova’ mediteranskih povijesnih gradova. U Dubrovniku, cilj je bio poboljšati doživljajne vrijednosti, podići razinu uređenja, kako bi mjesta postala takozvani ‘locus amoneus’, mjesto ljepote i opuštanja. Nešto što nigdje drugdje ne postoji, reći će prof. Fabijanić, jer Dubrovnik jest jedinstven.
Misao vodilja njegove škole je kako uređeni javni prostor mora pružati ove osjećaje potpuno besplatno, za razliku od mjesta gdje se boravak i senzacije prostora (vidici, zrak, more) plaćaju, odnosno povezuju s konzumom. Gdje je u svemu tome Grad? Možda je ‘Škola Grada’ postavljena u idealno vrijeme, pred ‘konzum’ nečeg što Dubrovniku slijedi u idućih nekoliko mjeseci…
Cijeli tekst potražite u tiskanom izdanju DuLista.
MNJ