Naša suradnja započela je humanitarnim koncertom u Rimu 2016. kojemu je svrha bila prikupljanje financijskih sredstava za troškove liječenja teško oboljele djevojčice Eve Rozajac. Od tada smo imale priliku nastupati u mnogo hrvatskih gradova te u Bosni i Hercegovini i u Crnoj Gori. Svaka glazbena večer bijaše posebna na svoj način, teško je izdvojiti jer na svakom koncertu kojega smo do sada održale imale smo priliku imati interakciju sa divnom publikom te upoznavanjem sa vrlo zanimljivim individuama – istaknula nam je u razgovoru Helena Mamić, sopranistica izuzetno zanimljivog Arbor Vitae Tria o kojem smo, za DuList, saznali više informacija!
Upoznajmo djevojke…
Zanimljivo je, za početak, saznati kako vaš zanimljiv trio surađuje s različitih krajeva svijeta. Kako se ta različitost spaja u glazbi, odnosno izričaju? Možemo li udaljenost smatrati svojevrsnim mostovima u kulturi?
Važno je ukazati na naše različite krajeve svijeta u kojima smo se imali prilike usavršavati. Naša violinistica Lorena Milina studirala je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, potom se usavršavala na Glazbenoj akademiji u Stuttgartu te je na kraju završila postdiplomski studij pri La Schola Cantorum u Parizu. Naša pijanistica Jelena Kovačević školovala se na Fakultetu Muzičke Umjetnosti u Beogradu, te nakon diplomiranja odlazi u Karlsruhe gdje pri Glazbenoj akademiji u Karlsruhe završava postdiplomski studij. Na kraju, moja priča o glazbi počinje u Hrvatskoj, no ipak se nastavlja na School of Music pri Australian National University u Australiji na kojoj sam završila dodiplomski i postdiplomski studij. Možete li percipirati koja li su ovo bogatstva prekograničnih iskustava? Vrlo poznata činjenica da je glazba ne samo univerzalan lijek, no i univerzalan jezik. Upravo su nas te različitosti spojile, jer te različitosti daju višedimenzionalnost postojanja te dijeljenjem takvih iskustava čovjek postaje bogatijim i otvorenijim za primitak nečeg novog i drugačijeg. Interkulturalni mostovi su ono što je godinama održavalo našu kulturu ne samo živom, no promoviranom u vrlo pozitivnom smislu. Nas tri članice tria imamo vrlo različite životne priče, listu gradova u kojima smo živjele, radile i školovale se, ali kohezija se dogodila u Hrvatskoj.
Zapisale ste na vašoj stranicipodručja zanimanja, a zaista je zanimljiv raspon – od lieda, pa sve do jazza. Ipak, što je za svaku od vas tri ‘karakteristično’?
Naš reperotoar vrlo je raznolik, uključuje mnoge etape glazbenog stvaralaštva; barok, klasika, romantizam, avangarda, jazz. Svaka od nas ima svoju omiljenu glazbenu etapu, no vrlo lako pronalazimo način zajedničkog glazbenog izričaja. Moram priznati da su me kolegice Jelena i Lorena namamile na jazz repertoar, no ja sam imala priliku njih uvesti u svijet opernih arija, lieda i duhovne glazbe.
Jedna od najvažnijih komponenti vašeg rada je promocija hrvatske glazbe. Otkud ta želja?
Želja za promoviranjem hrvatskih kompozitora niče iz načina viđenja interkulturalnih mostova o kojima smo komentirali u prethodnom članku. Smatramo da koncert izveden u inozemstvu koji u programu nema bar mali udio djela hrvatskih kompozitora, u potpunosti je besmislen koncert. Naša kulturna baština se uvijek u srcu nosi, bez obzira gdje po bijelom svijetu bile!
Otkud ideja za ime?
Arbor Vitae na latinskom jeziku znači drvo života. Ono se ne nalazi samo u prirodi, ono je dio, figurativni dio, malog mozga. Ideja za ime bila je igra relativnog slučaja. Uzela sam atlas iz anatomije te zaigrala na ruski rulet. Kocka je pala na Arbor Vitae.
Smatrate li da postoji dovoljno kulturnih manifestacija koje promoviraju koncerte komorne glazbe?
Smatram da smo jos uvijek u tranziciji sto se ovog pojma tiče. Naša država je puna potencijala s prekrasnim dvoranama, muzejima i crkavama koje svojim akustičnim prostorom podržavaju koncertiranje. Također imamo puno nadobudnih i kvalitetnih individual koje poduzimaju sve sto je u njihovoj moci kako bi doslo do realizacije ovakvih projekata. Veliki problem nastaje kada dođu u pitanja financijska sredstva kojima se plaća proces organizacije kulturne manifestacije. Smatram da se u Hrvatskoj dobiva ne baš neki spektakularan iznos za kulturu, no tim iznosom je moguće ravnomjerno podmiriti najvažnije potrebe u segmentu kulture. Ključ problema je neravnomjerno raspoređivanje financijskih sredstava, što dovodi do gašenja mnogih kulturno – umjetničkih društava i festivala. Samim tim smanjuje se mogućnost koncertiranja što je za mlade umjetnike pogubno.
Dubrovačka publika voljela bi znati i kad će vas moći čuti u Gradu, te kad su vam općenito idući nastupi?
Nas sljedeći projekt održat će se u prosincu u Parizu. Nadam se da će dubrovačka publika imati priliku čuti nas u relativno bliskoj budućnosti, što bi nas istinski radovalo!