S umirovljenjem pariškog humanoidno-robotskog dua Daft Punk, koji su prestanak aktivnosti najavili početkom 2021. godine, nestao je i posljednji ‘bend’ s aurom tajnovitosti, sastojka koji je posve iščezao u današnjim uvjetima dostupnosti potpuno nebitnih informacija putem varijetea društvenih mreža i poplavom ‘stvaratelja sadržaja’ gdje je komponentna ‘sadržaj’ debelo nategnuta jer se u glavnini bazira na plesu i demonstraciji stražnjica u najboljim uvjetima i pod najlaskavijim kutom.
Četvrti i posljednji studijski album Daft Punka ‘Random Access Memories’ (dalje RAM) napunio je 10 godina, a duo ga je obilježio reizdanjem koje s tek 35 minuta prethodno neobjavljene glazbe najslikovitije dočarava koliko su Thomas Bangalter i Guy- Manuel de Homem-Christo bili temeljiti i strogi prema sebi. No, treba reći i da pola sata nove glazbe omiljenih kaciga vrijednosno nadmašuje nečije čitave snimljene kataloge. Za verificirati takvu tvrdnju ne treba ići dalje od ‘posljednje Daft Punk pjesme’, čiji se izlazak poklopio s objavom reizdanja.
‘Infinity Repeating’ s Julianom Casablancasom (The Strokes) i The Voidz službeno je demo verzija koja nije ušla u finalni izbor za album, ali ništa u vezi kvalitete izvedbe i snimke ne ostavlja dojam da se radi o demonstracijskoj ili nezavršenoj snimci. Dapače, ne bi bila izvan mjesta na albumu uz ‘Instant Crush’, neodoljivi synth-pop singl o ljetnoj ljubavi iz djetinjstva, u kojoj također gostuje Casablancas. Pjesma je to s RAM koja je komercijalno najbolje prošla, ako izuzmemo ‘Get Lucky’, svačiju najdražu pjesme 2013. godine, ali i nekoliko godina poslije.
No, vratimo se ipak malo u prošlost i nastanak albuma koji je možda posljednji ‘veliki’ album osmišljen kako bi se slušao u cijelosti, bez preskakanja. RAM se, bez namjere da ikoga iritiram, može usporediti s umjetničkim i komercijalnim vrhuškama poput ‘Dark Side of the Moon’ Pink Floyda (u 2023. slavi obljetnički pedeseti rođendan), ‘Rumours’ Fleetwood Maca ili ‘Thriller’ Michael Jacksona, albuma koji su Bangalteru i de Homem-Christu poslužili kao inspirativno polazište u koncipiranju i razvijanju RAM-a. Daft Punk su već dva puta prije stvorili povijest.
Njihov debitantski album ‘Homework’ (1997.) sa singlovima ‘Da Funk’ i ‘Around The World’ uvelike je popularizirao tzv. french house. Četiri godine kasnije izdaju ‘Discovery’ kada u većoj mjeri istražuju post-disco i pop derivate. Daft Punk nisu samo uspješno položili test problematičnog drugog albuma, koji treba naslijediti iznimno uspješni prvijenac.
Suprotstavljajući tehnologiju ljudskoj kreativnosti i polaganjem semplova na način koji se ne može nazvati drukčije nego akademskim postavili su nove standarde u produkciji popularne plesne glazbe. Ako zanemarimo mega hit ‘One More Time’, ovaj album sadrži takve vrhunce poput ‘Digital Love’ i ‘Too Long’. Imamo robote koji pjevaju, gitare koje zvuče poput synthova i synthove koji glume gitarska sola. Utjecajni američki on-line magazin Pitchfork prije dvije godine izmijenio je svoju ocjenu na čistu desetku, nadomještajući izvornu ocjenu od 6.4 koju su dodijelili albumu po izlasku 2001. godine.
Ponovno će četiri godine proći do novog studijskog rada, ali electro-rock ‘Human After All’ (2006.), unatoč što je stilski zanimljiv, uvelike se smatra njihovim jedinim podbačajem. Pratila ga je pak uspješna dvogodišnja svjetska turneja ‘Alive 2006/2007’ i album uživo nakon čega se Daft Punk više nisu imali potrebu dokazivati.
Za svoj idući album namjeravali su se vratiti izvornim postavkama i snimiti ga uz glazbenike od krvi i mesa. I to uz kakve! Greg Leisz svoju je pedal steel gitaru položio na preko stotinu izdanja. Uz nisku imena s jazz, rock i fusion A-liste, session gitarist Paul Jackson Jr. svirao je na spomenutom ‘Thriller’ i na gotovo svim MJ albumima nakon toga, a gotovo je nemoguće izdvojiti velikane s kojima su radili basisti Nathan East i James Genus. Bubnjevi Johna Robinsona otvaraju ‘Rock With You’ Michaela Jacksona s albuma ‘Off the Wall’, na kojem je Robinson također snimio većinu dionica, a svirao je i na preko 50 Grammyjem nagrađenih pjesama, uključujući ‘Ain’t Nobody’ Chake Khan.
Omar Hakim je još jedan bubnjar velikan. Njegova virtuoznost krasi Bowiejev ‘Let’s Dance’ (producirao ga je još jedan RAM suradnik, disco mag Nile Rogers) i ‘Money for Nothing’ Dire Straitsa. Drugi kontingent suradnika više je sastavljen od suvremenika Bangaltera i de Homem- Christa, a ističu se pijanist Chilly Gonzales, garage-house producent Todd Edwards, Panda Bear iz indie benda Animal Collective, spomenuti Casablancas te Pharrell Williams, koji uz ‘Get Lucky’ gostuje i na ‘Lose Yourself to Dance’.
Hotimice sam za kraj ostavio Paula Williamsa, autora pjesama poput ‘We’ve Only Just Begun’ Carpentersa. On je autor stihova i pjevač na esenciji čitavog albuma, osmominutnoj ‘Touch’. Drugi dragulj koji krije RAM je prog-rock remek djelo ‘Giorgio by Moroder’, kroz čiji uvodni dio se veliki Giorgio Moroder prisjeća svojih početaka i kako je ‘click’ sve što je trebao.
Nastavit će se…
Foto sonymusic.co.uk