Slušni aparat

Adio kacigama

Daft Punk

S umirovljenjem pariškog huma­noidno-robotskog dua Daft Punk, koji su prestanak aktivnosti najavili početkom 2021. godine, nestao je i posljednji ‘bend’ s aurom tajnovito­sti, sastojka koji je posve iščezao u današnjim uvjetima dostupnosti pot­puno nebitnih informacija putem varijetea društvenih mreža i popla­vom ‘stvaratelja sadržaja’ gdje je kom­ponentna ‘sadržaj’ debelo nategnuta jer se u glavnini bazira na plesu i demonstraciji stražnjica u najboljim uvjetima i pod najlaskavijim kutom.

Četvrti i posljednji studijski album Daft Punka ‘Random Access Memo­ries’ (dalje RAM) napunio je 10 godina, a duo ga je obilježio reizdanjem koje s tek 35 minuta prethodno neobjav­ljene glazbe najslikovitije dočarava koliko su Thomas Bangalter i Guy- Manuel de Homem-Christo bili teme­ljiti i strogi prema sebi. No, treba reći i da pola sata nove glazbe omiljenih kaciga vrijednosno nadmašuje nečije čitave snimljene kataloge. Za verifici­rati takvu tvrdnju ne treba ići dalje od ‘posljednje Daft Punk pjesme’, čiji se izlazak poklopio s objavom reizdanja.

‘Infinity Repeating’ s Julianom Casa­blancasom (The Strokes) i The Voidz službeno je demo verzija koja nije ušla u finalni izbor za album, ali ništa u vezi kvalitete izvedbe i snimke ne ostavlja dojam da se radi o demonstracijskoj ili nezavršenoj snimci. Dapače, ne bi bila izvan mjesta na albumu uz ‘Instant Crush’, neodoljivi synth-pop singl o ljetnoj ljubavi iz djetinjstva, u kojoj također gostuje Casablancas. Pjesma je to s RAM koja je komercijalno najbo­lje prošla, ako izuzmemo ‘Get Lucky’, svačiju najdražu pjesme 2013. godine, ali i nekoliko godina poslije.

No, vratimo se ipak malo u proš­lost i nastanak albuma koji je možda posljednji ‘veliki’ album osmišljen kako bi se slušao u cijelosti, bez preska­kanja. RAM se, bez namjere da ikoga iritiram, može usporediti s umjetnič­kim i komercijalnim vrhuškama poput ‘Dark Side of the Moon’ Pink Floyda (u 2023. slavi obljetnički pedeseti rođen­dan), ‘Rumours’ Fleetwood Maca ili ‘Thriller’ Michael Jacksona, albuma koji su Bangalteru i de Homem-Chri­stu poslužili kao inspirativno polazi­šte u koncipiranju i razvijanju RAM-a. Daft Punk su već dva puta prije stvo­rili povijest.

Njihov debitantski album ‘Homework’ (1997.) sa singlovima ‘Da Funk’ i ‘Around The World’ uvelike je popularizirao tzv. french house. Četiri godine kasnije izdaju ‘Discovery’ kada u većoj mjeri istražuju post-disco i pop derivate. Daft Punk nisu samo uspješno položili test problematičnog drugog albuma, koji treba naslijediti iznimno uspješni prvijenac.

Suprot­stavljajući tehnologiju ljudskoj kre­ativnosti i polaganjem semplova na način koji se ne može nazvati drukčije nego akademskim postavili su nove standarde u produkciji popularne plesne glazbe. Ako zanemarimo mega hit ‘One More Time’, ovaj album sadrži takve vrhunce poput ‘Digital Love’ i ‘Too Long’. Imamo robote koji pjevaju, gitare koje zvuče poput synthova i synthove koji glume gitarska sola. Utjecajni američki on-line magazin Pitchfork prije dvije godine izmijenio je svoju ocjenu na čistu desetku, nado­mještajući izvornu ocjenu od 6.4 koju su dodijelili albumu po izlasku 2001. godine.

Ponovno će četiri godine proći do novog studijskog rada, ali electro-rock ‘Human After All’ (2006.), una­toč što je stilski zanimljiv, uvelike se smatra njihovim jedinim podbačajem. Pratila ga je pak uspješna dvogodiš­nja svjetska turneja ‘Alive 2006/2007’ i album uživo nakon čega se Daft Punk više nisu imali potrebu dokazivati.

Za svoj idući album namjeravali su se vratiti izvornim postavkama i snimiti ga uz glazbenike od krvi i mesa. I to uz kakve! Greg Leisz svoju je pedal steel gitaru položio na preko stotinu izda­nja. Uz nisku imena s jazz, rock i fusion A-liste, session gitarist Paul Jackson Jr. svirao je na spomenutom ‘Thriller’ i na gotovo svim MJ albumima nakon toga, a gotovo je nemoguće izdvo­jiti velikane s kojima su radili basisti Nathan East i James Genus. Bubnjevi Johna Robinsona otvaraju ‘Rock With You’ Michaela Jacksona s albuma ‘Off the Wall’, na kojem je Robinson tako­đer snimio većinu dionica, a svirao je i na preko 50 Grammyjem nagrađenih pjesama, uključujući ‘Ain’t Nobody’ Chake Khan.

Omar Hakim je još jedan bubnjar velikan. Njegova virtuoznost krasi Bowiejev ‘Let’s Dance’ (produ­cirao ga je još jedan RAM suradnik, disco mag Nile Rogers) i ‘Money for Nothing’ Dire Straitsa. Drugi kontin­gent suradnika više je sastavljen od suvremenika Bangaltera i de Homem- Christa, a ističu se pijanist Chilly Gon­zales, garage-house producent Todd Edwards, Panda Bear iz indie benda Animal Collective, spomenuti Casa­blancas te Pharrell Williams, koji uz ‘Get Lucky’ gostuje i na ‘Lose Yourself to Dance’.

Hotimice sam za kraj ostavio Paula Williamsa, autora pjesama poput ‘We’ve Only Just Begun’ Carpentersa. On je autor stihova i pjevač na esen­ciji čitavog albuma, osmominutnoj ‘Touch’. Drugi dragulj koji krije RAM je prog-rock remek djelo ‘Giorgio by Moroder’, kroz čiji uvodni dio se veliki Giorgio Moroder prisjeća svojih poče­taka i kako je ‘click’ sve što je trebao.

Nastavit će se…

Foto sonymusic.co.uk

Pročitajte još

Završetak tekuće inkarnacije

Ivan Jelčić

Najpoznatija banana na svijetu

Petar Ipšić

Dekodiranje narančastog genoma

Ivan Jelčić