Proteklog se vikenda 30-tak hodočasnika i domobrana iz ogranaka Dubrovnik, Metković i Lumbarda odazvalo spomen pohodu „Zrin 2019.“, koji je organiziran povodom 76. obljetnice genocida na zrinjanima. Komemoraciju uz molitvu, polaganje vijenaca i paljenja svijeća na crkvištu, te misno slavlje i blagoslov novoizgrađene crkve Našašća svetog Križa, na pročelju koje su otkrivene dvije ploče s imenima 291 žrtve komunističkog režima. Predvoditelj je bio nadbiskup zagrebački kardinal Josip Bozanić u zajedništvu sa domaćinom, sisačkim biskupom monsg. Vladom Košićem, krčkim biskupom Ivanom Petanjkom, potomkom zrinjana, četiri biskupa Zagrebačke metropolije i brojnih svećenika među kojima je bio i dekan Pelješkog dekanata, don Miljenko Babajić. Nakon završetka obreda i zajedničkog druženja dubrovački su hodočasnici nastavili put prema Sisku te obišli utvrdu Stari grad. Drugog dana, pribivali su nedjeljnoj Svetoj misi na Udbinu u Crkvi Hrvatskih mučenika, koju je predvodio župnik don Josip Šimatović. Na Križu ispred Memorijalnog zida zapaljena je svijeća u spomen na sve žrtve ubijene tijekom duge i burne hrvatske povijesti.
O sudbini nesretnih Zrinjana potrebno je dodatno pojašnjenje. U tom gradiću današnje Banovine, općina Dvor, počinjen je strašan zločin nad nevinim civilnim hrvatskim stanovništvom. Ni danas u tom mjestu ne živi nitko, a 45 godina potomcima Zrinjana bila je zabranjena čak i posjeta rodnom mjestu. Zrin se nije smio ni spominjati. Inače, povijest zrinskog područja seže u srednji vijek i vrijeme knezova Bribirskih, koji dolaskom na prostor Zrinske gore postaju grofovima Zrinskim. Iz plemićke obitelji Zrinski najpoznatiji je Nikola IV. Šubić, rođen 1508, koji je sa svojom vojskom branio Europu pred Bečom, a u Sigetu je zadužio cijelokupni kršćanski svijet. Početkom dvadesetog stoljeća Zrin je imao 781 stanovnika, od čega 777 Hrvata, 3 Srbina i 1 Mađara, a početkom Drugog svjetskog rata u Zrinu je živjelo oko 850 stanovnika. Nažalost, tragična je sudbinu zadesila kolijevku hrvatskog junaka Nikole Šubića Zrinskog, jer je Zrin napadnut u rujnu 1943., kada su Titovi partizani u zoru upali u mjesto i brutalno pobili 213 nenaoružanih muškaraca, žena i djece. Najmlađa žrtva bila je stara 15 dana, a ubijeno je 12-ero malodobne djece, od koje troje mlađe od godinu dana. Nakon toga Glavni Štab partizanske vojske donosi odluku da se Zrin spali do temelja jer nitko od njegovih stanovnika nije bio u partizanima! O tome svjedoči i dopis OZNE Banija od 20. prosinca 1944: ‘Vama je dobro poznato da je GŠH odobrio da se Zrinj spali što je i učinjeno, pošto unatoč svih napora dvije i pol godine rata nije se moglo naći ni jednoga čovjeka ni žene koji bi držali vezu s partizanima’. Iz Zrina je preživjelo samo 16 muškaraca starijih od 18 godina, a ostatak stanovništva raseljen je u Slavoniju. Kolika je bila mržnja prema imenu Zrin, govori i podatak kako su komunističke vlasti promijenile imena mjesta i zemljopisnih pojmova koji su u sebi imali pridjevak Zrinski. Zrinski Brđani postali su Šamarički Brđani, Zrinska Draga postala je Šamarička Draga, a iz karata je bilo izbrisano i ime Zrinska gora.
Zagrebačka nadbiskupija nikada nije ukinula župu Zrin, makar je 70 godina bila jedina župa u Hrvatskoj bez ijednog živućeg katolika, a od 1946. imovina te župe konfiscirana te do danas nije vraćena. Nepravda traje i danas. Sramotna je tišina svih hrvatskih vlasti od osamostaljenja do danas, koja nije našla za shodno da se barem simbolički ispravi ogromna nepravda i osudi ovaj strašan zločin. Sisačka biskupija započela je 2014. arheološka istraživanja na mjestu crkve. Utvrđeno je da se ispod nje nalaze ostatci još starije gotičke crkve iz 14. stoljeća, ali su pronađeni i ostatci ispremještanih ljudskih kostiju. Posmrtni ostaci Zrinjana, pronađeni prilikom arheoloških istraživanja na crkvištu župne crkve u Zrinu koju su u u masakru 1943. godine spalili partizani, položeni su u kriptu novoizgrađene spomen-crkve.
‘Pa ipak, 76 godina nakon zločina u Zrinu dovršena je spomen Crkva Našašća svetog Križa, na čijem pročelju dvije ploče s imenima 291 žrtve komunističkog režima govore povijesnu istinu o nesretnih Zrinjana. S nama su!’, poručili su dubrovačko-neretvanski domobrani.