Voditeljica i koreografkinja plesnog studija Lazareti ima i više nego dovoljno razloga da bude zadovoljna svojim članovima. Plesni studio predstavio se s 14 koreografija na natjecanju Interdance fest koji se održao u Sarajevu, dubrovačke plesačice osvojile su pet prvih i pet drugih mjesta, dva četvrta mjesta te jedno treće i jedno osmo. Porazgovarali smo s Japunčić o nedavnom natjecanju, ali i izazovima vođenja velikog plesnog studija.
Plesni studio je dio Vas, on je jedna dugogodišnja priča u kojoj ste Vi već petnaestak godina zar ne?
Plesni studio Lazareti jedna je priča koja živi stvarno dugi niz godina, njih čak 38. Kroz njega je prošao veliki broj djece, a evo zadnjih petnaestak godina, stjecajem okolnosti, studio smo preuzele kolegica Vuković i ja. Dugo vremena je ona vodila starije skupine, a ja mlađe i radili smo na brojnim predstavama i koreografijama. Kada je sve završilo na meni nije bilo lako, ali nisam htjela odustati od studija i iako je bilo teško uspjeli smo s novom pričom. Od otvaranja Igara do Supertalenta, prilike stižu jedna za drugom. Naš studio broji oko 250 članova, uglavnom sinjorine, ali imamo i jednog momka u Cavtatu. Od Mokošice do Cavtata imamo grupe koje sve rade ‘punom parom’.
Nedavno ste ostvarili i zavidne rezultate na festivalu u Sarajevu, možete li nam reći više?
To je festival plesa u Sarajevu Inter Dance Fest na kojem sudjelujemo već pet godina. Nekako smo ‘slučajno završili na njemu i prvi puta su išle samo seniorke i to je bilo puno jednostavnije. Sada je već druga priča i ove godine je čak 75 plesača s 14 koreografija sudjelovalo na natjecanju. Srećom u cijeloj priči nisam više sama, tu je i trenerica Petra Japunčić koja radi u Mokošici i u Cavtatu. Naša su se djeca predstavila na jako dobar način i oni su već sad ‘mali profesionalci’. Takav red i disciplinu u radu je teško postići što mene kao njihovu trenericu čini još ponosnijom. Kategorije u kojima se natječemo su na primjer Modern ili Jazz kategorije, a u njima su nam konkurencija veliki i uspješni studiji poput Virusa ili sportskog kluba ‘Lana’ iz Zagreba, što naše uspjehe čini još boljima.
Samo na ovo natjecanje išao je veliki broj članova. Kakve izazove predstavlja rad s tolikom količinom djece i mladih?
Dugi niz godina sam u ovom poslu i djeca razumiju da postoji vrijeme za rad, ali da i postoji vrijeme za zezanciju. To je nešto što cure razumiju a ja se trudim održavati u studiju. Red, rad i disciplina. Smatram kako je to nešto što je za ples i rad s djecom potrebno. Postoji vrijeme za zabavu naravno, ali kada plešete u skupini neku koreografiju tada si kao član odgovoran za druge plesače i njihove pokrete. Ta usklađenost je bitna i kako bi koreografija bila uspješna svi članovi u skupini moraju disati kao jedan. Imam prekrasan odnos s mojim plesačima koji razumiju količinu energije koja se ulaže u njih i jednako je uzvraćaju.
Djeca su poput ‘spužvi’ koje upijaju nove sadržaje, no stvara li vam zapravo to probleme? Uče li djeca sami neke stvari izvan studija?
Dosta djece danas s poplavom interneta i sadržaja koji su im dostupni uče sami sebe kod kuće. To nije nešto loše samo po sebi, ali može se dogoditi da pokušaju pokrete ili poze za koje nisu spremni fizički ili ne znaju pravilnu tehniku, tada može doći do ozljede. Kada učite ples najvažnije je da imate čvrste osnove pa tek na njima gradite. Često se dogodi da djeca, ali i roditelji rezultate žele odmah, ali ples kao i sve drugo zahtjeva puno rada da bi se dobili željeni rezultati. Vrlo je važno usmjeriti djecu i kada se ‘zalete’ zaustaviti ih da stanu na loptu. Da se posvete osnovama i čvrstim temeljima kako bi onda te pokrete ili koreografije mogli izvesti pravilno. Djeca su super, kada im jednom to objasnite ona to i slušaju.
Biste li Dubrovnik nazvali ‘plesnim’ gradom s obzirom na velike količine plesača i plesačica?
Dubrovnik definitivno pleše. Osobno sam koordinator Plesnog foruma i sve što ću vam reći kako smo sadržaj, odnosno plesače i koreografije, morali podijeliti na dva dijela jednostavno zbog količine djece koja nastupaju. Ono što kao trener osjećam je da su problem možda i natjecanja. Vidite ona su djeci jako atraktivna i naravno da djeca žele raditi što vole i natjecati se. No, dogode se situacije u kojima dijete upiše ples u 9. mjesecu i očekuje da će kroz mjesec dana biti na natjecanju. Osobno se vodim pravilom kako bez godina vježbanja i rada nema natjecanja. Neki to prihvate neki ne, no natjecanje se zaslužuje. Potrebno je shvatiti kako su to ipak primarno natjecanjima na kojima treba pokazati sve od sebe, jer predstavljamo ne samo sebe i klub, već naš grad, a nekada i našu državu. Onaj tko voli plesati, plesat će, a na kraju dana to je najvažnije.
I više je nego jasno da plesači Lazareta obožavaju plesati. Koji su Vam planovi za dalje?
Postoji li neko nadolazeće natjecanje na kojem ćete sudjelovati? Nikad ne znamo koja će nam se prilika otvoriti. Ono što je za sada sigurno je Plesni forum koji će se održati 8. svibnja. Također pripremamo i dva nastupa krajem svibnja i početkom lipnja za kraj školske godine. Tu se predstavljamo s četiri koreografije. Nakon svega toga idemo u Zagreb i naše koreografije bit će na svjetskom natjecanjem. Radi se o koreografiji ‘Kralj Lavova’ koja je prvi puta ujedinila veliku grupu plesača od čak 40 članova studija. Mi se spremamo i nadamo se najboljem.