S preminulom gospođom Ivankom Jemo, dugogodišnjom djelatnicom Zavoda za obnovu Dubrovnika oprostile su se i njene kolege čije pismo prenosimo u cijelosti.
‘Jučer, 25.veljače, nas je napustila zauvijek Ivanka Jemo.
Nakon 8 godina rada u Sektoru za urbanizam Zavoda za izgrađivanje Dubrovnika i 30 godina u Zavodu za obnovu Dubrovnika, obnašajući dužnost ravnateljice Zavoda, 2014. otišla je u zasluženu mirovinu, u kojoj je nastavila s velikom strašću i predanošću biti aktivna do posljednjeg dana. Posljednjih je godina, zahvaljujući svom bogatom stručnom iskustvu, kao članica Povjerenstva za monitoring nad izradom Plana upravljanja zaštićenom spomeničkom cjelinom grada Dubrovnika dala svoj veliki i značajan doprinos u njegovoj uspješnoj izradi i donošenju.
Kao zaljubljenica u urbanu jezgru UNESCO-ove svjetske baštine bila je jedna od vodećih i međunarodno priznatih stručnjakinja i zaštitnica obnove kulturne baštine, pod čijim su stručno-tehničkim vodstvom obnovljene i očuvane brojne građevine i znamenitosti u povijesnoj jezgri Dubrovnika i šire. Značajan je njen doprinos u poslovima prostornog planiranja i izradi prostorne dokumentacije za urbanu matricu Grada. Rukovodeći poslovima pripreme obnove spomeničke cjeline Dubrovnika zaslužna je za izradu bogate arhivske građe Zavoda za obnovu Dubrovnika kao i uredništvo dvaju zbornika Zavoda za obnovu te zbornika radova o obnovi crkve sv. Vlaha. Pod njenim vodstvom provele su se opsežne i zahtjevne obnove brojnih kulturnih dobara oštećenih u potresu 1979. godine, kao i neposredno nakon ratnih razaranja, kada se ustrojila metodologija i obnova uništenih sela.
Na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu završila je poslijediplomski znanstveni studij Prostorno planiranje, urbanizam i parkovna arhitektura s magistarskim radom pod naslovom Neizgrađene parcele u povijesnoj jezgri Dubrovnika, a 2012. obranila doktorsku disertaciju pod naslovom Važnost veličine i oblika i parcele u oblikovanju urbane matrice grada Dubrovnika.
Ivanke ćemo se sjećati kao iznimne stručnjakinje, spremne za pomoć, pristupačne i dostupne svima, kako onima s kojima je surađivala tako i građanima. Takve osobe uvijek nedostaju.
Iako u mirovini, ostala je prisutna i spremna odazvati se na svaki poziv iz Zavoda.
U nevjerici da je više nema, nedostajat će nam’.