Dubrovački dogovor ulazi u vruću jesen.
Kažu da je Dogovor započeo UPU-om za Srđ, a da će završiti UPU-om za marinu u Gružu. Gradska vijećnica HDZ-a u otvorenom pismu upozorava gradonačelnika na „potrebu pronalaženja mjere u kulturi koju baštinimo“ i apelira na održavanje tematsku sjednice Vijeća o „održivom životu u Gradu“. Spada li tu i pitanje Javne Garaže? Potpore obiteljima slabijeg imovnog stanja? Održavanja ugroženih spomenika kulture?
Hoće li novo Gradsko vijeće potvrditi ravnatelja Zaklada Blaga djela, a kako je to predložio Upravni odbor Zaklade? Zaklada je dulje vrijeme bez pravog vodstva no i dalje aktivna – ostvaruje prihode i brine o potrebitima: primjerice sufinancira uređenje odjela za palijativnu skrb u bolnici, a ima i osigurana sredstva za dogradnju kata na Domu umirovljenika. Premda su pale teške riječi na račun ljudi u Zakladi, to ne smeta gradskom Upravnom odjelu za obrazovanje, šport, socijalnu skrb i civilno društvo da ove godine podijeli obiteljima slabijeg imovnog stanja Zakladine potpore za nabavu školskih udžbenika. Za razliku od Zagreba koji je kupio udžbenike za sve svoje osnovnoškolce, kod nas Grad ne daje novce za školske knjige ni socijalno ugroženima nego Zaklada! Neki će reći da je i to naš novac. Premda Zaklada jest naša, vjekovima je bila i nadam se da će tako i dalje biti, ona nije gradsko tijelo. Ona je rezultat ingenioznih nastojanja Dubrovčana da nadiđu politička ograničenja. Nestane li Zaklada u gradskom proračunu, nestat će i blagih djela.
Hoće li dubrovačka vruća jesen pred Vijeće i Dubrovački dogovor staviti i temu DPDS-a ili su razgovori na tu temu rezervirani samo za Gradonačelnika? I tu je palo teških riječi pa i pokoja presuda. Gradonačelnik je optužio Društvo da je HDZ-ova Fimi medija, privatna udruga građana koju nitko ne kontrolira. Navodno društvo zarađuje previše, a troši premalo i na krive stvari. Ipak, i površno čitanje godišnjeg izvješća otkriva da je DPDS platio primjerice izradu i postavljanje novih prozora na Kneževom dvoru – premda je dvor dio Dubrovačkih muzeja. Nije prozore platio ni muzej, a ni Grad. Gradonačelnik kaže da Društvo ne troši puno na obnovu zidina, ali ove i druge prozore nije ni spomenuo. Opet će netko reći to su naši novci, i jesu naši, gradski, dubrovački, ali nisu Gradski. Kad bi se utopili prihodi od ulaznica na zidine u gradski proračun vjerojatno bismo imali dulji lanac na Pilama, veće viseće pitare, deblji sloj mikroasfalta, no vjerojatno ne bismo imali obnovljenu Sokol kulu, uređene stonske zidine. Skrb o baštini sve je skuplja i zahtjevnija pa stoga Društvu treba pomoći da taj posao odrađuje čim bolje i transparentnije.
Nakon što ubijemo kravu zbog šnicela, ne treba kukati da nema mlijeka…