„Votivi“, katalog zavjetnih pločica iz Zbirke metala Kulturno-povijesnog muzeja, najnovije je izdanje Dubrovačkih muzeja.
Autorica kataloga je viša kustosica Dubrovačkih muzeja Ljiljana Ivušić, koja na 56 stranica donosi opširnu priču o simboličnom značenju votiva, njihovoj pojavnosti u različitim kulturama te različitim društvenim slojevima, materijalima od kojih su izrađivani, kao i oblicima, da bi na koncu dala pregled zavjetnih pločica, žigova i kalupa u fundusu Dubrovačkih muzeja, kao i tehnika njihova oblikovanja.
– U Zbirci metala Kulturno-povijesnog muzeja zastupljena su 34 srebrna votiva različitih oblika, različitog podrijetla, i dio su stalnog postava u Kneževu dvoru. S gledišta votivne likovnosti, možemo ih uvrstiti u jadransku tradicijsku baštinu koja pripada sredozemnom kulturnom podneblju. Nabavljeni su otkupom u posljednja dva desetljeća, a prema stilskim značajkama i rijetkim žigovima koji su utisnuti na njima, možemo ustvrditi da su nastali tijekom 18. i 19. stoljeća – kazala je viša kustosica Ivušić.
Zavjetne pločice su različito oblikovane i urešene, izrađene su od srebrnog lima, a prema likovnoj tematici se mogu podijeliti na dvije kategorije: antropomorfne votive s prikazima ljudske figure i pojedinih dijelova tijela te sakralne votive s prikazima svetačkih likova, Krista, Bogorodice ili srca.
– Votivi su predmeti koji se svojim simboličnim, asocijativnim ili konvencionalnim oblikom vežu uz darivanja i zahvale. Oni su posrednik između želja i molbi vjernikâ i božanskih sila kojima su upućeni. Prema likovnim i pisanim izvorima, votive su poznavali Egipćani, Asirci, Grci, Etrurci, Rimljani, Kinezi, a početke kršćanskih votiva vežemo uz antiku, gdje nailazimo na prve darove za koje možemo sa sigurnošću reći da su prineseni božanstvu zbog zdravstvenih teškoća. Zavjetno darivanje u obliku srebrnih i zlatnih pločica u religijskoj praksi kod nas, baš kao i u drugim katoličkim zemljama, bilo je najzastupljenije od kraja 18. do polovine 20. stoljeća. Prilagođeno duhu vremena, ono se nastavilo i u naše doba – objasnila je Ivušić.
Prinošenje zavjetnih darova bio je običaj i siromašnog i bogatog puka. Iako su izrađivani od različitih materijala, na jadranskom području votivi su male srebrne ili zlatne pločice, ovisno o imovinskom statusu naručitelja.
– Srebro u kršćanskoj simbolici predstavlja božansku mudrost, a zlato je „simbol moći“, pa svojim sjajem sažima vezu s božanskim i upućuje na božansku ljubav prema ljudima – zaključila je Lj. Ivušić.
Katalog „Votivi“ je dostupan u muzejskoj prodavaonici u Kneževu dvoru.