Slušni aparat

Viva Las Dayton!

dayton ipsic

S populacijom od nešto ispod 140 tisuća duša, Dayton, šesti naj­veći grad u američkoj saveznoj državi Ohio, usputnom glazbenom konzu­mentu vjerojatno će prije biti poznat kao ishodište sporazuma o miru u BiH iz 1995. godine nego kao sjedište indie rock benda čija je radna etika bespri­mjerna. U prosincu te godine, Guided By Voices, okupljeni oko osnovnoš­kolskog profesora s darom za pisanje zaraznih pop melodija, uživali su u tek probuđenom interesu slušateljstva s nekoliko uspješnih albuma iza sebe. Nesvakidašnja saga o Guided by Voi­ces počinje 1983. godine kada 26-godiš­nji Robert Pollard odlučuje ganjati svoj dječački san o životu zvijezde rock’n’rolla.

Inspiriran britanskim perjanicama poput Beatlesa, Kinksa i The Who, novovalnim i post-punk gru­pama Wire i Devo te prvim radovima R.E.M.-a, Pollard između 1986. i 1991. snima pet albuma koji redom nastaju u kućnoj radinosti, a bend ih, sukladno punk-rock protokolu uradi sam, izdaje u samostalnoj nakladi koja ne prelazi 500 primjeraka. Kako bend ne snima u studiju, nego u dnevnom boravku ili u garaži, razvijaju vlastiti stil tzv. lo-fi rocka (low fidelity kao druga krajnost hi-fi koncepta). Pucketanja, šumovi i vanjski zvukovi bili su prihvatljivi, čak i poželjni, kao i pogreške. No, sve bi to vodilo malo čemu da Pollard nije raspolagao nesvakidašnjim talentom skladanja pop melodija koje bi vješto kamuflirao stihovima u tehnici toka svijesti i nastojanjem da pjesme ne traju dulje nego što je nužno. Nakon što je veći interes za njihovim mate­rijalom izostao, obeshrabreni Pollard odabire naramak već napisanih i neo­bjavljenih pjesama pa snima peti GBV album s jasnom intencijom da njihov posljednji rad bude i najbolji. ‘Pro­peller’ iz 1992. tiskan je u svega 500 primjeraka, a svaki omot je ručno izrađen. Bend se raspada bez prolive­nih suza, jer fanova gotovo nisu imali. No, sudbina će se pobrinuti da svijet ipak ne ostane uskraćen za jednog od najboljih autora svoje generacije i materijal nekako dolazi do vlasnika male diskografske kuće Scat Records iz Clevelanda. Robert Griffin u svom tom neredu prepoznaje blistave pop pjesme, nagovara bend na ponovno okupljanje i izdaje njihov sljedeći album ‘Vampire on Titus’ (1993.). Skle­pao ga je sam Pollard jer bend u tom trenutku još nije posve funkcionirao i smatra se njihovim najmanje audi­ofilskim radom.

Događa se neočeki­vano. Rock kritika u GBV prepoznaje isto što i Griffin pa album dobiva pozi­tivne osvrte, a oko grupe se već počinje stvarati hype. Pollard diskografu pre­daje još jedan album sastavljen od nei­skorištenog materijala, a GBV te 1994. zvuče manje profesionalno nego kada su tek počinjali. Nijedna pjesma na ‘Bee Thousand’ nije posebno uvježba­vana, sve je snimljeno u vrlo primitiv­nim uvjetima, pa je kvaliteta zvuka bila upitna čak i za asketske lo-fi standarde (gitara odjednom ispada iz miksa već u prvoj pjesmi, a očaravajuća ‘Smothered in Hugs’ zvuči kao da je bend svirao u kuhinji dok je snimač slučajno ostao u hodniku. Većinu materijala (20 pje­sama u 36 minuta), uz Pollarda, sni­mili su bubnjar Kevin Fennell i gita­rist/koautor Tobin Sprout, no formira se postava benda koju danas zovemo klasičnom, a činili su je još basist Greg Demos i drugi gitarist Mitch Mitchell. ‘Bee Thousand’ ubrzo postaje jednim od najboljih indie albuma godine, nešto kasnije i 90-ih, da bi danas uz ‘Alien Lanes’ (1995.) dijelio status nji­hovog ultimativnog remek djela. Video spot za zarazni singl ‘I Am A Scientist’ čak osvaja pristojan air-play na MTV-ju. Nakon još sedam albuma, grupa se 2004. ponovno raspada i Pollard se prepušta solo radu. U klasičnoj forma­ciji okupljaju se 2010. godine, a od 2012. do 2014. objavljuju šest novih albuma. Iako je interes publike i medija bio pri­sutan, nijedna od tih ploča nije doži­vjela status čistog obožavanja poput svojih prethodnika. Stvari ubrzo opet pucaju među članovima, a Pollard 2017., uz nekadašnje suradnike Douga Gillarda i Kevina Marcha te novopri­došlice Marka Shuea i Bobbyja Barea, u pogon stavlja, uskoro će se pokazati, najproduktivniju formaciju benda.

Od novog početka i dvostrukog ‘August by Cake’ (ukupno stotog Pollardovog izda­nja uključujući solo radove), Guided By Voices su u samo pet godina obja­vili su 15 albuma s preko 250 pjesama, jednako koliko u izvornom diskograf­ski aktivnom razdoblju, od 1987. do 2004. Nove pjesme poput ‘Rally Boys’ ili ‘Space Gun’ našle su svoje mjesto na set listama uz fanovske favorite iz četiri desetljeća duge karijere benda. U siječnju ove godine izlazi 38. studijski album ‘La La Land’, a do kraja godine na čekanju je još jedan. Kao i ‘Trem­blers and Goggles by Rank’ iz 2022., novi album donosi manji broj pjesama i raznolikiji instrumentarij. ‘Slowly on the Wheel’ sa šest minuta neobično je dugačka pjesma za GBV standarde, dok je ‘Queen of Spaces’ nježna balada s akustičnim gitarama i gudačima. Zato su ‘Another Day to Heal’ i ‘Cousin Jac­kie’ klasično punkerski nastrojeni GBV, koji ne pokazuju ni najmanje natruhe zamora što znači da bi do 2030. mogli dobiti još dvadesetak albuma benda na čiji bi se uspjeh malo tko kladio.

Foto www.guidedbyvoices.com

Pročitajte još

Završetak tekuće inkarnacije

Ivan Jelčić

Najpoznatija banana na svijetu

Petar Ipšić

Dekodiranje narančastog genoma

Ivan Jelčić