Ljetnikovac Vice Stjepovića-Skočibuhe na otoku Šipanu ponovno traži nove vlasnike. Podsjetimo, zdanje je dugo godina bilo u vlasništvu obitelji Marušić, a potom su ga kupile dvije obitelji hrvatskih korijena iz Australije. Ljetnikovac iz 16. stoljeća u potpunosti je obnovljen prošle godine, što se ističe i u oglasu agencije Libertas Homes. Tijekom 2000-tih godina služio je kao muzej, a 2003. godine Hrvatska turistička zajednica dodijelila mu je nagradu ‘Plavi cvijet’, pohvalivši ga kao najjedinstveniju turističku atrakciju duž jadranske obale. Budući da je riječ o zaštićenom spomeniku kulture, Grad Dubrovnik mora sukladno zakonu imati pravo prvokupa. Treba li ga iskoristiti, upitali smo gradske vijećnike koji se slažu kako bi to bilo dobro ulaganje. Samo, pod koju cijenu?
Uvrštavanje ljetnikovca u mrežu Dubrovnik Pass-a
Nezavisni gradski vijećnik Andro Vlahušić je, kaže, predložio povjerenstvu Dubrovnik Pass-a uvođenje paketa ‘Elafiti’ koji bi uključivao posjet ljetnikovcu Sorkočević te bi, po njemu, jedino u tom slučaju bilo isplativo kupiti taj ljetnikovac. Također, u sklopu paketa ‘Elafiti’ Dubrovnik Pass-a, gosti bi mogli posjetiti druge lokalitete na području Elafita, kako savjetuje Vlahušić, ‘za recimo, 10 eura’.
—Nije pitanje dati 5, 6 milijuna eura, nego što raditi s tim ljetnikovcem? Svi govore kako je taj ljetnikovac zlato, samo što to zlato nije nikome bilo isplativo do sada. Ljetnikovac treba održavati. A nema ljetnikovac Skočibuha neku posebnu priču. Ako treba kupovati, onda treba kupiti ljetnikovac Skorkočević od ACI Marine Dubrovnik – rekao je Vlahušić. Isto tako, dodao je kako su prioriteti Grada ljetnikovci Rijeke dubrovačke i obnova Lokruma.
Vijećnica SDP-a Anita Bonačić Obradović također predlaže da ljetnikovac Sorkočević bude u mreži Dubrovnik Pass-a. Smatra kako bi bilo idealno kad bi Grad Dubrovnik kupio i obnovio sve ljetnikovce iz doba Dubrovačke Republike, kako bi ih sačuvao i spriječio njihovo propadanje, te stavio u funkciju sugrađanima i gostima. No, osvrnula se na to kako treba postaviti pitanje može li Grad kupiti ljetnikovac Skočibuhu.
—Grad bi trebao imati i puniti fond za ovakve situacije, to je ustvari održavanje kulturne baštine. I onda kad dođe prilika prvokupa, ne moraš se ni misliti. Ali tu se otvara jedna druga tema, a to je što se radi s ostalim ljetnikovcima u vlasništvu Grada i države. U slučaju Skočibuhe, prvi cilj je već ostvaren jer je obnovljen djelomično. Grad bi ga trebao kupiti ako to financijski može. No, pitanje je, s obzirom na velike pritiske kreditnih zaduženja na gradski proračun, možemo li to financirati. Treba pogledati možemo li iskoristiti mogućnost EU fondova. U koje svrhe će se koristiti to je tema koju treba otvoriti nakon što se kupi i dovrši cjelokupna obnova, a vjerujem da postoji dovoljno društveno korisnih primjena prostora tog i sličnih ljetnikovca, mogućnost da bude u mreži Dubrovnik Passa pa da ljudi mogu doživjeti ambijent kako je vlastela živjela – rekla je Bonačić Obradović.
DPDS već pokazao interes
Vijećnik stranke Srđ je Grad Nikša Selmani smatra kako Grad treba iznaći sredstva za kupovinu ljetnikovca Skočibuha, s obzirom na njegovu vrijednost i poziciju. Podsjetio je kako su se prije dvije godine dr. sc. Josip Belamarić, dr. sc. Nada Grujić, poznavateljica dubrovačke ladanjske arhitekture te Društvo prijatelja dubrovačke starine pisano obratili Gradu Dubrovniku glede sudbine ovog ljetnikovca.
—Nažalost, ili na sramotu Grada Dubrovnika, nikakav odgovor nisu dobili. Investicija u ljetnikovac Skočibuha bi mogla biti dvojaka. Najprije, idealno je mjesto za kulturna zbivanja te bi ljetnikovac mogao biti novi kohezivni element zajednice. No, čak i da bude dio turističke ponude, pošto je objekt nedavno obnovljen i opremljen, vjerujem kako bi kroz nekoliko godina vratio uložena sredstva – rekao je Selmani i dodao kako promjene vlasništva ukazuju kako dosadašnji vlasnici nisu zadovoljili svoje potrebe.
Vijećnica HSU-a Olga Muratti tvrdi da se zalaže da što više toga ostane Gradu i kaže kako treba vidjeti koje su mogućnosti i prvo se treba izjasniti nadležni odjel.
—Smatram da sve što možemo zadržati u Gradu, treba zadržati jer to čini Grad. Ne bih govorila o namijeni, mislim da oni koji se time bave i koji to znaju trebaju. Trebalo bi izvidjeti mogućnosti i da to postane gradsko ili državno – zaključila je Muratti.
Objavljeno u tiskanom izdanju 5. lipnja 2024.