„Veliki manevri tijesnim ulicama“, naslov je komedije Ive Brešana koju je Marin Carić postavio u zagrebačkoj „Komediji“ 1993. godine. Upravo tako, kao naslov te komedije, izgleda jedan običan đir ulicama Grada, pa čak i Stradunom, ovih ljetnih dana i noći. I kroz Široku ako se krene, teško se dvoje može normalno mimoići.
Moraš uvući stomak, napuhati ramena kao da zavodiš, lagano se okrenuti i pustiti nek' prođe osoba iz drugog pravca. Jer, s obje strane Široke su stolovi, uz njih neki naši dragi turisti večeravaju svoje skupe i skromne večere, gledaju vas blijedo, nije im jasno. I tako je skoro pa u svakoj ulici, a ni Stradunu glede tog nije neka svijetla perspektiva! I njega već stolovi pritišću s obje strane. Dakle, imamo dobar naslov, jer potrebni su nam u ove ljetne dane i gužve zaista veliki manevri kako bi prošli tim našim ionako tijesnim ulicama.
Čiope naše ljute
Čiope su neku večer gore sa Zvonika intenzivno ometale koncert na Luži, ispred Svetog Vlaha. Na svaki glazbeni zvuk i pjev reagirale su pune ljutnje, nadglasale su svaki ton. Čak su i neke ljude iz Igara natjerale da upute ljute poglede prema njima, gore ka Zvoniku. Možda su se igrale prije sna, il' zavodile, ali ipak je to više zvučalo kao ljutnja. Ponosni smo na te naše čiope, vrstu lastavice specifičnu samo za ovaj naš kraj i naš Grad. Ali, moglo bi se lako dogoditi da i one, zbog ove velike buke i dernjave, lagano odsele i izaberu neko mirnije mjesto za svoju budućnost. Kao što je to učinila i velika većina čeljadi, pomirivši se s iskrenom ljubavlju prema Gradu i zidinama, prodavši to što ima i odletjevši u neki mirniji kutak svog života.
Ostanite samo jednu večer malo u sitne sate uz TV i program DuTV te pogledajte direktan prijenos sa Straduna. Negdje oko jedan ili, ako vas ne obori san, oko dva iza ponoći. Srećom nema tona, redovno svira neka lagana dalmatino glazba, ali po Stradunu su grupice mladih koje izlaze iz obližnjih kafića, posebno iz Pracatove, te slijedi valjanje i naguravanje po Stradunu, jedni grabe, udaraju druge, vuku se. Koma. Noćna veselica naših turista. Ako mi to i istrpimo, bojim se da će naše drage čiope biti pametnije, te nas napustiti zbog nekog mirnijeg kutka svojih života.
Tek izjutra, jako rano, kad se pojavi prva zraka sunca iznad Žarkovice, Grad malo usne. Treba doć' na Stradun tada, ujutro oko pet. Pun je vreća smeća, kartona, boca, papira i salveta punih majoneze, luka i ajvara od sendviča i pizza razbacanih vjetrom naokolo. I pun golubova i galebova koji lagano marendaju, te neispavanih čiopa. Tad u akciju kreću naši „čistači“. Ulazi njihov kamion, napravi đir ulicama Grada, uz nekoliko skupljača plastičnih boca. E, tada možete napraviti đir Gradom bez manevara. Nema nikog. Osim to malo navedenih.
Nema preše!
Ako ste pak odlučili pobjeći iz Grada i ovih ljetnih gužvi, na magistrali vas tek čeka prometni kaos. Poseban doprinos uspjehu našeg turizma i ovo ljeto dali su naši susjedi s juga, očito naši glavni konkurenti u turizmu, Crnogorci. Kao po planu! Prije koji dan, upravo gore na magistrali, iznad Grada, kolona. Na čelu, a tko drugi no đetići, dva šlepera NK registracije. Iza njih tek dva manja vozila, pa opet dva šlepera NK registracije. Ukupno – četiri. A iza njih jedno, ne pretjerujem, četrdeset vozila u koloni. U toj koloni još jedan šleper, PG registracija. Brzina – 20 na sat! S pogledom na more i Grad. Čemu preša!? NK je registracija nama tako omiljenog još iz Domovinskog rata Nikšića! Naravno da ima i drugih cesta za njihov put, al' đetići izabrali ovaj naš iznad Grada. U sred sezone. Inače, stariji će se prisjetit, za vrijeme Jugoslavije, šleperima svih registracija je za vrijeme ljetne sezone bila zabrana vožnje Jadranskom magistralom. Morali su ići unutrašnjim cestama, koje i danas postoje. Valjda su tad vladajući bili pametniji od ovih koji danas nama vladaju. Al' đetićima je milije uz more, nema preše, a i mogu se i okupat negdje uz put. A mi o autoputu do Grada možemo sanjati, tako nam barem poruči ministar dječjeg lica s dva čudna prezimena. Kaže ne isplati se, mal' promet. Očito ćemo morat, molim ove južne susjede da povećaju promet šleperima iznad naših glava! Tad će se gradnja autoputa valjda isplatit!
I tako, traje ljeto, ima tu i lijepih stvari. Kupanje, strankinje onako lagano obučene i vrlo privlačne, ima tu i pučkih zabava kao Noć na Porporeli, a i drugih. Nalazim staru fotku legende Čikata s neke tri strankinje, a evo i legende naših dana, Trubadura Mirsa s tri strankinje. Za usporedbu. Izdržat ćemo valjda sve te manevre ulicama koje u ove ljetne dane i nisu naše, u Gradu koji pomirbeno i ponizno, uz ono naše „slugavam se“, dajemo nekom drugom, jer novac je ipak osnova sveg.