Bio je srpanj 2009. godine, niti mjesec dana od Vlahušićeva (prvog) zasjedanja u gradonačelničku fotelju, kad je pred Franjevačkom crkvom osvanulo šest stolova od tikovine.
Tadašnjim vlasnicima susjednog kafića navodno je iz Gradske uprave već bila izdana dozvola za korištenje javne površine, čekao se tek potpis gradonačelnika, međutim ti stolovi nisu izdržali nego jedan dan.
Potpis nije stigao, a na noge su se digli stanovnici Grada. Najprije su prosvjedovali članovi Gradskog kotara Grad, tražeći od Vlahušića objašnjenje ovog poteza – postavljanja ugostiteljskih stolova na javnoj površini pri kraju zida crkve.
Na to se nadovezala tada u narodu jako lijepo prihvaćena udruga Nazbilj Srđana Kere, koja je slavu stekla škercima o ‘Mami’, bivšoj gradonačelnici Dubravki Šuici. Iskoristili su ovu situaciju za još jedan od svojih performansa, ovaj put o ‘zidu kafića’. Na kraju je u kafić banuo komunalni redar i naložio uklanjanje spornih stolova, navodno s obrazloženjem kako stolovi narušavaju estetiku samostana.
Šest godina kasnije umjesto šest stolova od tikovine na kraju zida crkve dobili smo šest kućica postavljenih na još kritičnijoj poziciji – između dvaju vrata crkve! I stoje tako već nekoliko dana, bez ikakve reakcije stanovnika Grada.
Muk.
E, da. Onaj Gradski kotar Grad, koji je prije šest godina ‘šibao’ po Vlahušiću, danas je ‘eutaniziran’. Igrom slučaja svoju je ‘eutanaziju’ taj gradski kotar dočekao sa Srđanom Kerom na čelu, onim istim koji je pred šest godina izvodio škerce. Danas je ‘predsjednik GK Grad u ostavci’.
Tko će danas odgovorne pozvati na – odgovornost? Je li zbilja šest godina mjera vremena unutar kojeg se može potpuno umrtviti bilo Grada, utišati glasove?
Ili su danas neki drugi ljudi stanovnici onog dijela Dubrovnika čije ime smo uvijek s ponosom pisali s velikim slovom.