I dok dnevno svjedočimo o sve većem broju odlazaka mladih ljudi i obitelji iz Hrvatske, priča Valentine Tadic Guzina mnoge bi mogla natjerati na razmišljanje. Je li negdje drugo baš toliko bolje od Hrvatske, Dubrovnika i Pelješca? Ne! I tome svjedoči Valentina koja je nakon dvadeset godina života na Novom Zelandu, svoj život počela iz početka na relaciji Pelješac – Dubrovnik.
Valentina je danas liječnica pripravnica u Općoj bolnici Dubrovnik. Rođena je u Sarajevu, gdje je živjela do rata. Kako joj je majka s Pelješca svaki slobodni trenutak provodila bi u mjestu Borak, okružena čokotima dingača, morem i tišinom.
– Sarajevo volim, tamo sam se rodila, ali Pelješac je nešto posebno u mom životu. Prvi dan školskih praznika ili odmora već bih bila na Pelješcu, a često bih vikende i provodila u Borku. Dok su se u Sarajevu održavale Zimske Olimpijske igre ja sam bila ‘dole’, svi su se tome čudili, ali to je bilo jače od mene. Uvijek sam planirala, kad završim fakultet, preselit se na Pelješac. No, počeo je taj nesretni rat i ja i moja obitelj smo završili na Novom Zelandu – započinje svoju priču Valentina Tadic Guzina. Tamo je rodila sina, upisala ponovo i završila fakultet za mikrobiologiju i biokemiju, no kako je željela raditi neki dinamičniji posao, zaposlila se kao medicinska sestra u operacijskoj sali u jednoj privatnoj kirurškoj poliklinici.
– Kako je bilo živjeti na Novom Zelandu? Lijepo, no uvijek sam osjećala da mi nešto nedostaje. Novi Zeland je divlji, meni ljepši od Australije, ljudi su pitomiji i nisu negativni prema strancima. Tamo srednja klasa živi doslovno srednje. Mogu zaraditi, a uštedjeti se ne može baš puno. Stanovi su im jako skupi, porezi na plaće su prilično veliki, a i hrana im nije baš jeftina, isto kao i kod nas. No, ljudi su tamo krasni. Oni će te teško prihvatiti, ali kad te prihvate, tad si njihov. Ipak, meni to nije bilo dovoljno, osjećala sam se nekako usamljeno iako sam tamo živjela s sinom, ocem i majkom. Gdje god da si, daleko si od svojih prijatelja, rodbine, jezika kojeg razumiješ – ispričala nam je Valentina o svom životu na Novom Zelandu, te dodaje kako nije sve bajno izvan Hrvatske. Radiš od jutra do sutra, kredite moraš vraćati. A sam si.
Kako joj je danas u Hrvatskoj, kako su je primili u novoj poslovnoj okolini i mnogo više doznajte u tiskanom izdanju DuLista.