Obitelj, suborci i prijatelji oprostili su se ove srijede od generala Nojka Marinovića, zapovjednika obrane Dubrovnika u Domovinskom ratu. Nakon komemoracije održane u Kazalištu Marina Držića, general Marinović je na groblju Boninovo uz vojne počasti ispraćen na posljednji počinak.
Bivši zapovjednik Hrvatske vojske koji se istaknuo zbog svoje uloge u obrani Dubrovnika tijekom 1991., rođen je u bukovačkom selu Bruška 1948. Završio je Vojnu akademiju u Beogradu te Sarajevu gdje je pohađao i Ratnu školu. Posao ga je, među ostalim, tijekom vremena vodio od Šibenika preko Lastova do Korčule, a do rujna 1991. bio je zapovjednikom vojarne Trebinje. Dana 19. rujna 1991. prešao je u Zbor narodne garde s planovima Jugoslavenske narodne armije za napad na Dubrovnik. S ukupnim snagama od oko 700 vojnika, policajaca i pripadnika Hrvatskih obrambenih snaga uspostavio je obranu Dubrovnika. Tijekom izviđanja teško je ranjen 19. ožujka 1992. godine od nagazne mine. U svibnju 1992. na vlastiti zahtjev otišao je iz bolnice i opet se priključio obrani Dubrovnika te je postao zamjenikom generala Janka Bobetka, u to vrijeme zapovjednika Južnog bojišta. U zapovjedništvu je djelovao još osam mjeseci, a zatim otišao u mirovinu.
Godine 1995. dodijeljen mu je Red kneza Domagoja s ogrlicom i Red bana Jelačića. Na Haškom sudu je 2003. svjedočio o opsadi Dubrovnika u procesu protiv Slobodana Miloševića.