Za nekoliko dana ćemo proslaviti Međunarodni dan žena, ali sudeći po kvaliteti glazbe koju imamo priliku slušati ova cijela dekada mogla bi se bez ikakve sumnje proglasiti desetljećem žena u heavy metalu. Uz već na ovim stranicama nahvaljene Employed to Serve, Lucifer, Seeyouspacecowboy, Pupil Slicer i The Pretty Reckless, važno je spomenuti i Arch Enemy, Lacuna Coil, The Agonist i ukrajinski Jinjer kao vodeće predstavnike snažnih i utjecajnih glazbenica. Ova godina također je započela na obećavajući način izlaskom dva vrhunska albuma koji će se nesumnjivo nalaziti pri vrhu mnogih top lista krajem godine.
‘Erebos’ je treći studijski album velške death metal grupe VENOM PRISON. Osim što su i samim nazivom banda zaslužili titulu najžešće metal grupe, taj trofej opravdali su već svojim odličnim debitantskim albumom ‘Animus’, dok ih je u 2019. njihov drugi album ‘Samsara’ lansirao među velikane modernog death metala, a zahvaljujući njemu su i u ovoj kolumni identificirani kao grupa koja ima svijetlu budućnost. A ta budućnost je upravo nastupila zahvaljujući njihovom novom albumu nazvanom po grčkom bogu tame. Dosljedno prateći uzlaznu putanju banda, uz već uobičajenu dozu glavotresnog death metala pjevačica Larissa Stupar i ekipa serviraju nam i solidnu dozu melo-deatha švedske provenijencije te male zalogaje post-metala koje najbolje možemo osluhnuti u pjesmi ‘Pain of Oizys’, meni najdražoj stvari na albumu i definitivno kandidatu za pjesmu godine. Grčka mitologija definitivno je primarna inspiracija za ovaj album, od uvodne stvari ‘Born from Chaos’, nazvanoj po grčkoj boginji Kaos od koje je nastao sav život na Zemlji i koja je udahnula život Gei, Tartarusu i Eros, tri izvorna boga, te Erebusu (tami) i Nyx (noći). ‘Nemesis’ govori o božici osvete, kćeri Erebusa i Nyx, bezosjećajnoj egzekutorici arogantnih i samodopadnih koja je odvela Narcisa u (zasluženu) smrt. Udarna osovina albuma uokvirena je već spomenutom ‘Pain of Oizys’ i ‘Veil of Night’ žestokom kombinacijom death metala i transcendentalnog atmosferičnog post-metala, dok prostor između tih pjesama ispunjavaju solidne ‘Golden Apples of the Hesperides’ i ‘Gorgon Sisters’.
Ukoliko ste željni malo drugačije žestine, odlična preporuka za vas je engleski post-hardcore band ROLOTOMASSI. Nazvani po misterioznom ubojici iz fantastičnog filma ‘L.A. Confidential’, ekipa iz Sheffielda predvođena pjevačicom Evom Korman već puna dva desetljeća rastura mathcore scenu, a na albumima ‘Grievances’ iz 2015. te ‘Time Will Die and Love Will Bury It’ iz 2018. svoj stil sve više približavaju post-hardcoreu i prog-rocku, tako da nije veliko iznenađenje da je isti stil zadržan i na novom albumu ‘Where Myth Becomes Memory’, kojim zatvaraju svojevrsnu albumsku trilogiju. Početna šest-ipo-minutna ‘Almost Always’ polagano nas uvodi u iz pjesme u pjesmu sve žešći album pa tako i sljedeće dvije stvari ‘Cloaked’ i ‘Mutual Ruin’ zadržavaju taj pravac sve do kulminacije na ultra-žestokim ‘Labyrinthine’, ‘Drip’ i ‘To Resist Forgeting’, na kojima definitivno možemo čuti zvuk sa njihovih prvih albuma, zvuk bliži Dillinger Escape Planu i Convergeu. Unatoč nešto pitomijim albumskim zvukovima, band nikada nije pristao na ublažavanje žestine svojih scenskih nastupa te stoga i dalje ostaju jedna od najvećih atrakcija uživo, a ako bude sreće i mira umjesto viroza i rata ovog ljeta imat ćemo zadovoljstvo gledati ih na velikim pozornicama pod vedrim nebom. Moje ulaznice su već spremne, dobro, spremne su već nekoliko godina, ali svi su izgledi da ću ih ovog ljeta napokon i iskoristiti. A onda možete biti sigurni da ćete na ovim stranicama moći čitati nove hvalospjeve Rolo Tommasiju.