Ustavni sud privermeno je obustavio Uredbu o izmjenama i dopunama Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom i to do donošenja konačne odluke o suglasnosti s Ustavom i zakonom. Prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom podnijelo je više gradova i općina, komunalnih tvrtki te pojedinaca, a njihovi se prigovori u određenim dijelovima sadržajno podudaraju.
U prigovorima se tako navodi da da odredbe Uredbe: 50/17 nisu u suglasnosti sa Zakonom o održivom gospodarenju otpadom i Zakonom o zaštiti potrošača. Navode da Uredba: 50/17 zadire u područje regulirano člancima 30. i 33. ZOGO-a te da se mijenja smisao zakona i uvodi ‘cijena obvezne minimalne javne usluge’ tj. fiksne mjesečne naknade (paušala), koja je neovisna o količini stvarno preuzetog otpada (čime je omogućena naplata bez pružene usluge). Ističu da Vlada Republike Hrvatske nije imala zakonsko ovlaštenje za donošenje dijela odredbi iz navedene Uredbe: 50/17, posebno članak 4. stavak 1. točke 7. Uredbe:50/17 (koja propisuje obveznu minimalnu javnu uslugu). Smatraju da se time odstupa od načela ZOGO-a koji propisuje da se javna usluga mora obračunati prema količini stvarno preuzetog otpada (“koje ima u vidu i EU Direktiva o otpadu”), te da propisivanjem paušala u ukupnoj cijeni javne usluge nije ostvareno načelo “onečišćivač plaća” niti je ostvareno stimulativno smanjenje miješanog komunalnog otpada. Također smatraju spornim i propisivanje ugovorne kazne kao dijela ukupne cijene javne usluge kao nezakonito i suprotno ZOGO-u. Također smatraju spornim i odredbe o Izjavi (ugovoru između davatelja usluge i korisnika javne usluge), odredbe o određivanju udjela korisnika koji koriste zajednički spremnik, kao i odredbe o solidarnoj odgovornosti korisnika usluge.
Svi predlagatelji, navodi se u odluci Ustavnog suda, (osim podnositelja zahtjeva) predložili su Ustavnom sudu da do donošenja odluke privremeno obustavi izvršenje pojedinačnih akata i radnji koje se poduzimaju na osnovi Uredbe: 50/17-84/19, s obzirom na to da bi mogle nastupiti ‘teške i nepopravljive posljedice za korisnike javnih usluga, davatelje javnih usluga i jedinice lokalne samouprave na čijem se području usluge pružaju, a zbog same prirode komunalnih usluga koje obuhvaćaju mnoge sudionike i zasnivaju se na međusobnom povjerenju korisnika i davatelja usluge.’
-Iz brojnih argumenata koje navode predlagatelji i podnositelji zahtjeva, proizlazi da je Uredbom: 84/19, kojom je izmijenjena odnosno dopunjena Uredba: 50/17, dodatno (nejednako i neravnomjerno) povećano opterećenje fizičkih i pravnih osoba u pogledu nadoknade troškova zbrinjavanja i gospodarenja otpadom odnosno kojom su pooštrene sankcije u slučaju nepoštovanja tog povećanog opterećenja. Takva tvrdnja izaziva sumnju u to da uspostavljeni model zbrinjavanja i gospodarenja otpada nije sposoban ostvariti svoj temeljni cilj – zaštita okoliša, prirode i zdravlja kao ustavnih vrednota – bez ozbiljnih i nerazmjernih ograničenja prava i interesa fizičkih i pravnih osoba. S obzirom na složenost materije zbrinjavanja i gospodarenja otpadom te opsežnost i ustavnopravnu raznolikost argumenata kojima predlagatelji obrazlažu svoje tvrdnje o nesuglasnosti Uredbi s Ustavom i zakonom, uključujući i povredu načela trodiobe vlasti i podjele ovlasti između zakonodavne i izvršne grane te sposobnosti propisanih mjera i ograničenja da ostvare svoj deklarirani cilj zaštite okoliša, Ustavni sud ocjenjuje kako je riječ o složenoj problematici koja zahtijeva određeno vrijeme za njihovo razmatranje i ocjenu Ustavnog suda o suglasnosti osporenih Uredbi s Ustavom i zakonom – navodi se između ostaloga u rješenju Ustavnog suda, koje u cijelosti možete pogledati ispod ovog teksta.