Judašice Iva Oberan i Petrunjela Pavić nedavno su se vratile s dobrovoljne vojne obuke. Javile su nam se s priprema za svoj debi na svjetskom seniorskom prvenstvu. U pauzi od treninga ispričale su svoje zanimljivo iskustvo iz Središta za obuku pješaštva i oklopništva u vojarni ‘123. brigade HV-a’ u Požegi. Temeljnu vojnu obuku prošle su naše judašice u sklopu vojnog osposobljavanja 35. naraštaja ročnika i 13. naraštaja vrhunskih sportaša. Svake godine, na temelju ostvarenih uspjeha, određeni broj vrhunskih sportaša dobije poziv da se odazove vojnoj obuci.
To je određeno ugovorom između Hrvatskog olimpijskog odbora i Ministarstva obrane Republike Hrvatske. Iva i Petrunjela odlučile su se odazvati tom pozivu pa su tako odradile dobrovoljni vojni rok koji inače traje dva mjeseca, ali je za sportaše prilagođen na trajanje od dva tjedna. Potpisivanjem ugovora dobile su opremu i prošle obuku iz programskih područja rukovanja osobnim oružjem, kretanja, komuniciranja, zaštite, reakcija, vojne službe i psihološke pripreme ročnika.
— Ugovorom se pomaže vrhunskim sportašima jer ćemo mi primati naknadu vojske. Može se reći da smo sad na neki način zaposleni u vojsci, ali nemamo obaveza prema njima osim što moramo nastaviti trenirati i ostvarivati dobre rezultate. Na ovaj način oni stoje iza nas i pomažu nam s obzirom na to da stipendije u Hrvatskoj i nisu baš neke – objasnila je Iva Oberan. O iskustvu vojne obuke imaju samo riječi hvale jer su naučile nešto novo, ali i upoznale druge sportaše koji su im bili ugodno društvo u slobodnom vremenu.
— Zanimljivo iskustvo, nešto što nisam prije doživjela. Jer, koliko god da sam ja kao sportašica disciplinirana, ovo je nešto sasvim drugo na što nisam ni mogla biti spremna. Preporučila bih i drugima, drago mi je što sam išla. Nadam se da ću u budućnosti, na međunarodnim natjecanjima, u što boljem svjetlu predstavljati Hrvatsku i hrvatsku vojsku – dodala je naša uspješna judašica.
—Bilo je sve super, prema nama nisu bili toliko strogi. Naučili smo kako vojska funkcionira tako da je to bilo jako korisno iskustvo. Bilo je naporno, ali navikli smo na to, nije to bilo nešto novo za nas tako da nemam nikakvih zamjerki – rekla je Petrunjela Pavić.
Dan bi počinjao u pet i trideset ujutro
Otkrila nam je i kako je izgledao njihov radni dan, a vikendima su imali vremena za odmor.
—Iva i ja smo imale judo treninge od 5.30 do 7 sati ujutro. Zatim bismo išle na zajednički doručak, nakon čega je slijedio pozdrav zastavi. Jutra su bila rezervirana i za predavanja i učenje te vježbe, a iza ručka smo imali kratku pauzu. Nakon toga bismo opet imali predavanja i obuku pa ponovno trening prije večere, a onda bi bilo zadnje postrojavanje jer su se u 22 sata gasila svjetla – ispričala je mlada judašica.
S dobrovoljnim vojnim rokom uspjele su uskladiti i treninge za Svjetsko seniorsko prvenstvo koje počinje idući tjedan u Taškentu, glavnom gradu Uzbekistana na kojem će i debitirati.
— Trenirale sam tijekom obuke koliko smo mogle. Mi smo sportaši pa su nam dosta izlazili ususret, imali smo slobodno vrijeme kako bismo mogli odrađivati svoje treninge jer smo se svi pripremali za neka velika natjecanja tako da nismo mogli uzeti dva tjedna pauze – istaknule su Iva i Petrunjela.
Debitantice svjetskog prvenstva
Inače, ‘uhvatili’ smo ih u Solinu, na posljednjim pripremama reprezentacije uoči svjetskog prvenstva na kojem su osigurale svoje mjesto izvrsnim rezultatima koje su postigle. — Sretna sam i ponosna na sebe, imam određenu dozu treme zbog prvog nastupa na takvom prvenstvu, ali ne želim sebi stavljat nikakav pritisak ni opterećenje. Znam da neće biti lako, ali mislim da sam dosta spremna. To su sve cure s kojima sam se već borila i koje sam pobjeđivala tako da znam da se mogu sa svima nositi i da tamo pripadam – zaključila je Iva.