Ubojiti dinosauri za vatreno ljeto

Iako je ljeto u punom naletu svoje nepodnošljivosti i bandovi preferiraju festivalske nastupe umjesto izdavanja novih albuma, posljednji lipanjski vikend donio nam je dva odlična nova izdanja – jedan fantastičan povratnički album i jedan kandidat za debitantski album godine.
Kanadska post-hardcore grupa Alexi­sonfire cijelu svoju dosadašnju karijeru sažela je u kratkih, ali upečatljivih sedam godina s početka tisućljeća. Momci s rijeke Niagare bili su dovoljno otkačeni da svoju grupu nazovu po porno glumici Alexis Fire, a dovoljno kvalitetni da svoju kari­jeru započnu kao predgrupa GWARu, Gla­ssjawu i Juliana Theory prije izdavanja svojeg prvog, istoimenog albuma, a pje­sme ‘Pulmonary Archery’ i ‘Counterparts and Number Them’ postaju instant hitovi koji im privređuju i mjesto na Hellfestu 2003. godine.

Slijede vrlo uspješni albumi ‘Watch Out’ i ‘Crisis’ koji su ih uzdigli prema vrhu piramide tada iznimno popularnog emo/ screamo žanra, s hitovima poput ‘Acci­dents’ i ‘This Could Be Anywhere in the World’, a kulminacija cijelog projekta jefantastičan četvrti studijski album ‘Old Crows/Young Cardinals’. Band započi­nje svjetsku turneju od čak 300 nastupa koja traje sve do kraja 2010. godine, a zamor materijala čini svoje i članovi grupe se miroljubivo razilaze po razno­raznim solo projektima. Nakon punih pet godina pauze ekipa se ponovno okuplja za nastupe po raznim festivalima, no tek je lipanj 2022. i peti studijski album ‘Other­ness’ konačna potvrda da su pjevač George Pettit, gitaristi/pjevači Dallas Green i Wade MacNeil, basist Chris Steele i bubnjar Jor­dan Hastings (jedini neoriginalni član) ponovno zajedno, i da je Alexisonfire izdao još jedan genijalan album vrijedan uvrštavanja na mnoge playliste i top-liste. Iako nešto smireniji i ozbiljniji od prethod­nih albuma, unikatni emo/post-hardcore stil grupe apsolutno je prepoznatljiv od prvih taktova uvodne ‘Committed to the Con’ i prateće ‘Sweet Dreams of Other­ness’.

Balada ‘Sans Soleil’ mnogima će, kao meni, sigurno biti najdraža stvar na albumu, a ako ste željni još sličnih pjesama nećete pogriješiti ako uz nju na repeat sta­vite ‘Mistaken Information’. Odličan dvo­korak za depresivno vrele ljetne noći. Za slušatelje željne malo žešćih tonova tu su ‘Survivor’s Guilt’ i ‘Reverse the Curse’, a odjavna osmo-minutna ‘World Stops Tur­ning’ savršeno je opuštajući kraj ovog izvr­snog albuma.

No, baš kad sam mislio da je kraj lip­nja rezerviran isključivo za ‘Otherness’, iz mrtvog kuta privučeni teškometalnim zvukovima napada agilniengleski kvintet RXPTRS (Raptors) sa svojim debitantskim albumom ‘Living Without Death’s Permi­ssion’. Pomalo subliminalan izbor nakon što sam proveo nekoliko dana analizira­jući povratak Mars Volte na scenu, već od prvih sekundi uvodne ‘Burning Pages’ moj mozak pokušavao je smjestiti tu stvar neg­dje na ranije albume At the Drive-In, a prije nego sam se snašao nalijeće ‘Rock Bottom (Is a Stepping Stone)’ i shvaćam da sam poražen – ovo je album koji će dobiti ista­knuto mjesto u mojoj slušaonici ovog ljeta.
Iako biste ih vizualno mogli jednostavno kategorizirati kao tipične hipstere, pjevač Simon Roach, gitaristi Ian Chadderton i Harley Watson, basist Sam Leworthy i bubnjar Mat Capper stvorili su vrhunski album na raskrižju rocka, metala, punka i hardcorea, a nastavljajući slušati ‘Dead Awake (Pretty as the Drugs We Take)’ i ‘Demons in My Headphones’ definitivno ćete se zaraziti ovim dinosaurskim viru­som jer ovi Raptori su puno žešći i opa­sniji od bilo koje verzije filmskog serijala. ‘Let Me Die How I Want’ priča je o dignitetu eutanazije, ‘Cold Ground’ o životu nakon smrti najmilijih, a ‘Death Rattle’ ozbiljan osvrt na mentalne demone koji proganjaju svih nas ponekad.

Nakon milijuntog konsekutivnog pre­slušavanja ‘Living Without Death’s Permi­ssion’ imam definitivan odgovor na svako pitanje: ‘Što preporučaš za slušanje’ RXP­TRS imaju pozadinu Metal Blade Records, no ipak su dovoljno nepoznati i netko bi ih mogao nehotice i propustiti. Ne dopustite si to, zadajte si zadatak da ovaj album pre­slušate barem jednom – jer nema ni teorij­ske šanse da to bude i jedini put.

Foto:

Alexisonfire – Dine Alone Records

RXPTRS – Metal Blade Records