Tereza Kesovija predstavila je svoju autobiografsku knjigu ‘To sam ja’ gostujući u emisiji Zlatka Turkalja Svijet glazbe. Tereza je tom prigodom otkrila da je glavni razlog pisanja memoara bilo njezino djetinjstvo.
– Da nije bilo Konavala, da nije bilo Dubrovnika, ne bi bilo ni mene, vjerojatno, ovakve kakvu me ljudi znaju – rekla je Tereza.
Na 660 novinskih kartica spominje se čak 750 imena.
– Ako izuzmem razdoblje rehabilitacije, knjigu sam pisala dvije godine – rekla je Tereza.
Zlatko Turkalj je slušateljima otkrio detalj iz knjige, da je Tereza skoro svoj veliki hit, „Nono, moj dobri nono“, prepustila nekome drugom.
– Nikad nisam imala nona u životu, ni s majčine, ni s očeve strane. Nemam pojma što takav čovjek može značiti jednom djetetu – rekla je tada Tereza. Snimila je tu pjesmu samo radi inzistiranja njenog tadašnjeg supruga, Mira Ungara. Tereza je otkrila i da je odbila pjevati pjesmu „Samo simpatija“, koja je postala zaštitnim znakom njene kolegice, Meri Cetinić.
U knjizi Tereza ističe kako su joj povremeni odlasci u Pariz prijeko potrebna terapija i služe za postizanje ravnoteže, dok o Olympiji kaže: „Ta dvorana odiše poviješću. Odiše onim veličinama koje su nastupale na toj sceni. Poseban je osjećaj proći tim hodnicima, naći se u tim garderobama u kojima su sjedili Edith Piaf, Yves Montand, Sammy Davis Jr., teško ih je sve nabrojati“.
Na pitanje čega se prisjeća šetajući ulicama Pariza, Tereza odgovara: „Jednog susreta s jednim predivnim čovjekom koji je napisao onu fantastičnu melodiju za film ‘Chariots of Fire’. To je bio moj Vangelis.“ Otkrila je kako je Vangelisa srela jednom prilikom dok je šetala Parizom, zapuštenog i neuglednog. Tada joj je rekao da ide u London jer želi raditi glazbu za film. Nekoliko godina kasnije, tijekom svoje turneje u Provansi, vidjela ga je na naslovnici časopisa, u bijelom odijelu, pokraj Rolls Roycea.
Malo se zna, istaknuo je Zlatko Turkalj, da je i Terezina kolegica Gabi Novak imala priliku ostvariti karijeru u Parizu. Nažalost, od nje se tražilo da svoju izrazito plavu kosu oboji u crno, a svoju figuru drastično stanji, što je Gabi odbila i odlučila ostati u svojoj zemlji. No, zato je izbor pao
na Terezu. „Gabi je toliko svoja, toliko velik čovjek, da njoj nije ništa značilo da preuzmem njeno mjesto zbog čega je ostalo jedno vječno prijateljstvo između nas. Nitko i ništa ne može to uništiti“, rekla je Tereza.
Svoje misli Terezinoj knjizi sa slušateljima je podijelila i njena kolegica Radojka Šverko. Smatra da je knjige edukativna, pogotovo za mlađe generacije, te istaknula: „Nama nikada nitko nije ništa kupio, niti je bilo sponzora u ono vrijeme, niti je država stajala iza tebe, niti ministarstva za kulturu. Zato se danas smatram utoliko vrednijom, ako ne i boljom, od mnogih koji pripadaju novoj generaciji“, s čime se složila i Tereza.
O Terezi je lijepih riječi imao i Massimo istaknuvši kako je mnogo naučio od cijele te generacije naših glazbenih umjetnika koji su, kako kaže, utjecali i na francusku i na rusku glazbenu scenu. „Kad god imam priliku raditi s takvim damama, zgrabim tu priliku“, rekao je Massimo. Također je ponovio svoj savjet Terezi da snimi audio knjigu, hvaleći Terezinu sposobnost imitacije i glume. „To su vanserijski umjetnici“, zaključio je Massimo.
Terezina knjiga nije bila jedini povod ovog gostovanja, već i njezin rođendan, 3. listopada. Osim što joj je Massimo otpjevao „Sretan rođendan“, Zlatko Turkalj je na kraju emisije Terezu iznenadio i rođendanskom tortom u obliku knjige koja je posebno za ovu prigodu izrađena u slastičarnici Vincek. Da je doista bila iznenađena, Tereza je potvrdila uputivši mu komentar: „Joj, Turki, sav si vražji“, te uputila posebnu zahvalu gospodinu Vinceku i obećala pokloniti mu svoju knjigu.