Sprovodnu misu za mo. don Miha Demovića (1934.-2023.) u crkvi Svetog Križa u Pičetama u njegovim rodnim Konavlima uz koncelebraciju dubrovačkih i zagrebačkih svećenika predvodio je u utorak 21. ožujka dubrovački biskup mons. Roko Glasnović, nakon čega je uslijedio pokop u obiteljski grob na mjesnom groblju pokraj crkve.
Biskup Glasnović je izrazio sućut obitelji pokojnog don Miha, rodbini, prijateljima, rodnoj župi i svima koji su ga poznavali posebice zborovima i glazbenim ustanovama s kojima je bio povezan i koji tuguju zbog rastanka s njime.
Kažemo da kad umre neka osoba da je umrla knjižnica, kazao je biskup, a sa smrću maestra možemo reći da je umro i glazbeni arhiv i knjižnica. Navodeći stihove psalama koji govore o slavljenju Boga glazbom biskup je pojasnio tim putem je došla glazba u život pokojnika. Promišljajući o susretu Boga i čovjeka kazao je, uz ostalo, kako je križ istodobno objava ljubavi prema Bogu i bližnjemu i znamen te ljubavi.
Spomenuo je i kako je pokojnik želio da se na njegovoj sprovodnoj misi pročita evanđelje posljednjeg suda i tekst iz Pavlovih poslanica, što je i učinjeno. Podijelio je i pokojnikovu misao iz njegovih posljednjih mjeseci kako je u životu najvažniji „Krist kralj“.
Imao je pokojni don Miho kao i svaki čovjek svoja trpljenja i križeve te je dubrovački biskup citirao misao Ludwiga van Beethovena koja kaže: „Križevi u životu čovjeka su kao povisilice u glazbi – oni uzdižu.“
-Isus na križu je uzdignut. Isus kraljuje s križa. I nije došao da ukine trpljenje nego da ga osmisli. On je dragovoljno prihvatio ljudsko trpljenje i tako pokazao da je trpljenje dostojno i Boga i čovjeka. Trpljenje pročišćava, uzdiže, otkupljuje. Spasonosno trpljenje. Korizma nas sve poziva da uzmemo svoj križ i idemo s Isusom do uskrsnuća – zaključio je dubrovački biskup.
Generalni vikar Dubrovačke biskupije mons. Ivica Pervan podsjetio je na bogati životni put mo. Demovića, a potom je neke izraze sućuti pročitao vlč. Dragutin Cerovečki.
Sućut je uime Hrvatskog društva skladatelja pisanim putem uputio mo. Mladen Tarbuk koji je, uz ostalo, napisao kako se pokojni Miho pridružio svom „nebeskom Dubrovniku, gradu kojeg je neizmjerno volio i čiju je svaku notu poznavao“. Uime Zagrebačke nadbiskupije u kojoj je don Miho djelovao gotovo trideset godina kao regens chori i uime brojnih svećenika i bogoslova kojima je predavao vlč. Cerovečki je zahvalio pokojniku koji ih nije samo učio glazbi nego i ljubavi prema Bogu, Crkvi i domovini. Također je pročitao riječi pokojnikova brata i sestre i obitelji iz Australije koji zahvaljuju Bogu što su ga imali u svojoj obitelji.
Generalni vikar Pervan pročitao je izraze sućuti koje je uputio nadbiskup riječki mons. Mate Uzinić koji je uz to dodao i molitvu Bogu u kojega je pokojnik „iskreno vjerovao, kojeg je pjesmama slavio i kojem je nesebično služio“. Sažalnice su uputili i splitski apostolski upravitelj mons. Želimir Puljić, mostarski biskup mons. Petar Palić, zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić te gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković kao i neke druge osobe iz javnog života.
Na groblju se od pokojnika uime župe sv. Nikole u Dunavama oprostio Pavo Miloglav izrazivši ponos što je pokojni don Miho potekao iz njihovog kraja u kojem se oduvijek lijepo pjevalo. Spomenuo je njegovo zanimanje za kulturnu baštinu, a posebice istraživački rad na području glazbene baštine. Stihove urezane na grobu pročitao je preč. Zlatko Pavetić, župnik Župe Dobrog Pastira u Brestju i dekan Sesvetsko-vugrovečkog dekanata te dugogodišnji suradnik preminulog maestra, te je pozvao okupljene na molitve krunice u kapelo sv. Dimitrija gdje je mo. Demović dobio poziv i postao svećenik.
Pjesmom su na sprovodnoj misi bivšeg zborovođu ispratili članovi Mješovitog katedralnog zbora u Dubrovniku pod ravnanjem Petre Potrebice i uz pratnju Marka Palčoka, kao i zagrebački svećenici.
Izvor; foto: Dubrovačka biskupija