U crkvi Male braće od 20. ožujka svakog utorka sve do blagdana svetog Antuna održavat će se pobožnost svetom Antunu trinaest utoraka, a moći svetog Antuna bit će izložene na oltaru sveca petnaest minuta prije pobožnosti.
U crkvi Male braće, prema zapisu fra Urbana Talije (1859. – 1943.), obavlja se pobožnost trinaest utoraka prije blagdana sv. Antuna još od 1899. On opisuje kako je nastala pobožnost trinaest utoraka sv. Antunu. Opisuje kako je sv. Antun, koji je umro u petak, pokopan u utorak, i kako su toga dana ozdravljani svi bolesni u Padovi koji su bili prenošeni na njegov grob, te se od toga doba posebno utorak posvećuje sv. Antunu.
Prema istom opisu pobožnost trinaest utoraka veže se uz događaj koji je doživjela pobožna gospođa iz Bologne 1617., čije molitve su bile uslišane nakon ove pobožnosti. Taj tekst je tiskan u malom molitveniku ‘Pobožnost trinaest utornika Sv. Antuna’, koje je sabrao fra Urban, a izdan je 1901. i 1925. Tu se opisuje i način obavljanja ove pobožnosti:
‘Način kako da se izvrši pobožnost trinaest utornika slijedeći je: 1. Ispovijediti se i pričestiti svakog utornika i, ako je moguće postiti, u ponediljenik prethodeći. 2. Pohoditi crkvu gdje je oltar sv. Antuna posvećen, tu slušati misu i učiniti koje drugo dobro djelo. 3. Trinaest utoraka valja slijediti tu pobožnost susljedno (susljedno govorimo, ali je ovaj uvjet samo potreban, ko hoće da dobije potpuno proštenje); ako je kogod prepriječen može ih prekinuti pa nastaviti dok ne navrši broj.’
Više je različitih molitava koje se kod ove pobožnosti molilo, ali svaka pobožnost trinaest utoraka do danas sadrži pjesmu ‘Ak čudesa tražiš’ (‘Si quaeris miracula’). Ovdje je donosimo u starom jeziku:
‘Ako tražiš čudišta, Smrt, prevara i jadi, Gjavo, guba prestaju, Bolni staju zdravi. Pada more i lanci, Uda, stvari propale. Prose pak i postižu, Mladi i sjedoglavi. Pogibelji prestaju, I potreba nestaje, To ko znade, nek kaže, Padova nek javi. Pada more i lanci…’
Fra Stipe Nosić