U petak s početkom u 21 sat u Galeriji Otok predstavit će se umjetnički rad Bena Caina ‘Manual Language’.
– 1977. Audre Lorde je postavila sljedeće pitanje, ‘Koje to riječi još uvijek ne posjedujete?’. Zatim je nastavila, Što to imate za reći? Koja su to zlostavljanja koja gutate iz dana u dan i pokušavate ih učiniti svojima, sve dok se od istih ne razbolite i umrete, i dalje u tišini?
Jasno je da se nalazimo u ključnom trenutku u pogledu okolišnih, društvenih i političkih promjena. Ta su pitanja već duže vrijeme aktualna ali odnedavna su dosegnula svoj vrhunac. Ubojstvo Georgea Floyda, brutalno suzbijanje prosvjeda koji su uslijedili, Brexit, nečovječno postupanje spram migranata, Covid19, potresi, snijeg u neprimjerenom klimatološkom razdoblju, smrti u obitelji i među prijateljima… sva ta patnja i strah se isprepliću zadnjih nekoliko tjedana.
Znati ili domisliti se što reći u ovom času, i kako, čini se prijeko potrebnim, ali suočeni s katastrofom to nije nimalo lako. Ipak, učenje novih riječi, načina na koji ih kazati, nove forme, oblici, rasporedi: možda je to gdje se trenutno nalazim; a predmeti i ostale stvari raspoređene po ovoj galeriji su dio tog učenja, između tišine i pokušaja izgovaranja novih riječi?
Umjetnost i umjetnički predmeti često su bili povezivani s ‘neizrecivim’, s tišinom, ali u ovom scenariju predmeti su ti koji možda pokušavaju saznati mogu li, i kako, govoriti. ‘Obraća se meni’ – znamo reći opisujući predmete, materijale, slike, glazbu, općenito stvari koje zapravo ne mogu govoriti. ‘Obraćam se tebi’ – obično kažemo ako mislimo da nas netko ne sluša. U umjetničkim predmetima uvijek postoji određeni stupanj trbuhozborstva, ali u ovoj nakupini stvari postoji stanovita zbrka oko toga tko ili što se obraća kome, ili čemu.
U nastavku odlomka Lorde kaže sljedeće:
Možda za neke od vas ovdje danas, ja predstavljam oličenje jednog od vaših strahova. Jer sam žena, jer sam crnkinja, jer sam lezbijka, jer sam to što jesam – Crna žena ratnica koja radi svoj posao – i koja je došla ovdje postaviti vam pitanje, radite li vi svoj?
Mislim da Lorde ovdje govori o naporima koji se ulažu u potrazi za pravdom i jednakošću, u borbi protiv rasizma i diskriminacije. Mislim na vrste poslova koje bi umjetnički predmeti mogli i morali obaviti sada, te na vrste novih riječi koje bi možda trebali naučiti. Vaš rad? Naš rad? Umjetnički rad, onaj predmetni…? Pitanje što se radi (ili ne radi – ponekad je važnije da se ništa ne radi!) je za mene iznad svega. Što umjetnički predmet radi? Želi postići? Pokušava postići? Što promatrač radi, itd.
Mislim da ova zbirka predmeta, materijala i riječi možda predstavlja tek uvod u posao koji se obavlja jer skupina stvari u ove dvije prostorije zapravo ovisi o ovim pitanjima – sada i ovdje, koja bi se vrsta posla mogla, trebala obaviti, ili se obavlja? – stoji u pozivu.