Još relativno nedavno glavni glazbeni dan u tjednu bio je utorak, dogovorni termin izlazaka svih novih albuma. Utorak je bio izabran najprije zbog logistike kako bi svi music shopovi mogli preko vikenda zaprimiti pošiljke i polagano ih ponedjeljkom početi slagati na police, a dodatna prednost bila je što bi butige privukle veliki broj kupaca na radni dan kada promet inače ne bi bio niti približno velik. Kad je 2015. postalo jasno da je prodaja glazbe u fizičkim formatima postala stvar daleke prošlosti, da music shop možete vidjeti jedino u filmovima ‘High Fidelity’ i ‘Empire Records’ i da fanovi svoj hobi upražnjavaju predominantno online distribucijom, industrija je počela sve novitete izdavati petkom.
Otprilike u isto doba, Amazon je maljem u potiljak zadavao posmrtni udarac američkoj (i svjetskoj) maloprodajnoj industriji, okončavajući proces koji je više od četvrt stoljeća ranije započeo trgovački gigant Wal-Mart. Početkom devedesetih, male privatne butige širom Amerike su svakodnevno trajno zatvarale svoja vrata jer je svako iole veće selo, još uvijek bez kanalizacije ili javne rasvjete, imalo barem jedan Wal-Mart hipermarket.
Kombinacija tih činjenica omogućuje mi da se s nepogrešivom sigurnosti prisjetim gdje sam točno bio u utorak dvadeset deveti rujna 1992. negdje oko osam sati ujutro – u glazbenom odjelu lokalnog ‘Wal-Marta’. Primarni cilj: kupnja novog albuma grupe ‘Alice in Chains’ nazvanog ‘Dirt’. Alice in Chains su u tom trenutku bili druga najveća grunge grupa (nakon Nirvane) i jedina koja je prije ‘Nevermind’ izdala komercijalno uspješan album ‘Facelift’ iz 1990. Na vrhuncu popularnosti zbog pojavljivanja u kultnom filmu ‘Singles’ i svakodnevne prisutnosti u glavnoj rotaciji na MTV- u, album ‘Dirt’ bio je jedan od najiščekivanijih izdanja te jeseni.
Prva singlica ‘Would?’ svirala je cijelo ljeto, sve od izdavanja ‘Singles’ soundtracka, a ‘Them Bones’ bio je najveći hit rujna. Cijeli album konceptualno se naslanjao na osobna iskustva članova banda s čak tri stvari: ‘Sickman’, ‘Junkhead’ i ‘God Smack’ koje su služile kao reference na korištenje heroina. S albuma su nakon izlaska izdvojene još tri singlice: ‘Angry Chair’, ‘Down in a Hole’ i vjerojatno njihova najprepoznatljivija stvar ‘Rooster’, biografska pjesma posvećena ocu gitarista i pjevača Jerryja Cantrella kojeg su u Vijetnamu zvali tim nadimkom.
Album je potpuno očekivano postao komercijalno uspješan, debitiravši na šestom mjestu Billboardove top-liste, na kojoj se zadržao čak 102 tjedna do rujna 1994. U tom razdoblju je proglašen peterostruko platinastim (pet milijuna prodanih primjeraka), a ujedno je i od mnogih glazbenih publikacija proglašen albumom godine, a čak i danas, punih trideset godina kasnije smatra se jednim od najboljih grunge albuma svih vremena (uz ‘Nevermind’, ‘Badmotorfinger’ i ‘Ten’). Prije dvije godine je izdan i album ‘Dirt (Redux)’ na kojem mnogi izvrsni sludge-doom-stonerbandovi obrađuju po jednu stvar s albuma za kompletan doživljaj pa tako vrijedi izdvojiti Thou s obradom ‘Them Bones’, Khemmis s ‘Down in a Hole’ i Vokonis sa ‘Angry Chair’.
Jerry Cantrell (gitara/vokal), LayneStaley (vokal), basisti Mike Starr i zatim Mike Inez i bubnjar Sean Kinney zajedno su bili poznati kao Alice in Chains svega pola desetljeća. Nakon ‘Dirt’ izdali su još samo istoimeni album 1995. te se razišli najviše zbog Staleyevog psihološkog stanja i problema s ovisnošću. Staley se ubrzo nakon snimanja albuma potpuno povukao iz javnosti i 2002. umro od posljedica droge, a devet godina kasnije istu sudbinu doživljava i Mike Starr. Grupa se okuplja ponovno 2009. S pjevačem Williamom Du Vallomi od tada izdaje tri solidna albuma, posljednji ‘Rainier Fog’ u 2018.
Inače je zanimljivo da je na potpuno isti dan izašao još jedan iznimno popularan album, prvijenac grupe Stone Temple Pilots nazvan ‘Core’. Snimljen čak godinu dana prije izdavanja, diskografska kuća Atlantic odlučila je iskoristiti medijsku popularnost grungea i tim stilom reklamirati ove rockere iz južne Kalifornije, što je u startu doprinijelo velikom otporu kritike i publike prema ovom doista odličnom albumu sa super stvarima kao ‘Sex Type Thing’, ‘Plush’ i ‘Creep’. Ironija sudbine je to da je ‘Core’ na kraju zabilježio čak osmerostruku platinastu prodaju, ostavivši ‘Dirt’ daleko iza sebe na top-listama. Nažalost, i njihov pjevač Scott Weiland također je prerano preminuo od posljedica ovisnosti.
Pjesme s albuma ‘Dirt’ i ‘Core’ i danas se često nalaze na mnogim streaming playlistama, pa iskoristite ovaj dvadeset deveti rujna da se još jednom prisjetite zlatnog doba grungea i rocka.
Alice in Chains – Columbia Records
Stone Temple Pilots – Atlantic Records