Fenomen zlih klaunova koji straše djecu i ostale građane pojavio se u SAD-u u kolovozu ove godine, a zatim se proširio na ostale zapadne zemlje.
Jedno od mogućih objašnjenja sad već nabujale klaunomanije je da su prvobitni klaunovi bili promotori nadolazeće filmske adaptacije horor romana Stephena Kinga pod nazivom ‘Ono (It)’, koja u kina dolazi sljedeće godine. Od sredine listopada zli klaunovi se pojavljuju i u Lijepoj Našoj, pa i u Dubrovniku. Nedavno je zabilježen slučaj u Mokošici u kojem je dvoje djece glumilo klaunove i strašilo prolaznike. Međutim, Internet je pun primjera mnogo manje bezazlenih slučajeva u kojem zle klaunove glume odrasle osobe. Prema tome, očigledno je da invazija strašnih klanova više nema toliko dodirnih točaka s Kingovim romanom, koliko ih je možda imala pri svom začeću. Klaunomanija je sada mnogo širi trend za koji postoje višeslojna objašnjenja.
Trauma, nemir i sram
– Fenomen ‘klaunova’ nije nepoznat u ljudskoj povijesti pa tako ni u psihologiji i psihopatologiji. Zašto neki ljudi imaju potrebu za transformacijom u različite likove, od dobrih do zastrašujućih postoje različite teorije koje pokušavaju pojasniti takvo ponašanje – od evolucijske do socijalne psihologije i psihopatologije. Najčešće nalazimo problem kontrafobičnog ponašanja – riječ je o potrebi negiranja vlastitog straha ili razrješavanja dubokih vlastitih, vrlo često nesvjesnih trauma, rana, nemira te osobnih nekompetentnosti i srama – pojasnio je doktor Josip Lopižić, predsjednik psihološkog društva i član Europske psihološke asocijacije. Istaknuo je kako se u svakodnevnom življenju i kretanju kroz našu okolinu mogu zamijetiti ‘samoobilježavajuća ponašanja’ od veoma bezazlenih do uznemirujućih.
Moramo sačuvati svakodnevni mir
– Svi poznajemo maškarate, okupljanja vrlo specifičnih skupina primjerice ‘noći vještica’, ali ponekad nam se čini da i izvan tih sezonskih fenomena opažamo slične ‘likove’. Međutim, u ovom kontekstu interpretacija nije važna niti nam može riješiti aktualni problem pojave ‘jezivih i strašnih’ klaunova. Ovdje je temeljno pitanje kako sačuvati svakodnevni mir, zaštititi djecu, članove obitelji, slabije članove zajednice – upozorava Josip Lopižić, no prema njegovim riječima ‘zli klaunovi’ ne bi trebali opstati kao dugotrajna pojava.
– Osobno mislim da će ovaj fenomen neko vrijeme rasti, a onda proći kao mnogi drugi društveni fenomeni. Ono što sigurno neće proći su uvijek prisutni fenomeni samoobilježavajućih ponašanja skupina i pojedinaca. Oni su jednostavno trajni – zaključuje Josip Lopižić.
Viktor Matić