Aktualno

STUDENTICE NJEMICA ELENA PAUMER I AMERIKANKA LINDSEY BEATTY Oduševljene smo Dubrovnikom. Ljudi su tako opušteni!

Njemica Elena Paumer i Ameri­kanka Lindsey Beatty studentice su koje su preko Erasmusa došle studi­rati međunarodne odnose na Libertas međunarodnom sveučilištu u Dubrov­niku. Odlučile su se na to unatoč situa­ciji s pandemijom te nisu željele dopu­stiti da ih ona sputa u upoznavanju s prilikama studiranja u inozemstvu i stjecanju novih poznanstava. Gra­dom su, otkrivaju nam, naprosto odu­ševljene i zahvalne su na prilici da su baš kod nas mogle doći studirati. More, plaže, ljepota gradske jezgre, naša povijest i arhitektura jednostavno su ih ‘natjerale’ da se u Dubrovnik zaljube na prvi pogled. 23-godišnja Elena Paumer iz njemačkog Regensburga u rodnom radu pohađa preddiplom­ski studij međunarodnih odnosa na istoimenom sveučilištu koje je par­tner Libertas međunarodnom sveuči­lištu. Zato je, govori nam, bila sretna što dio svog studija može provesti upravo u Dubrovniku. 24-godišnja Lin­dsey Beatty dolazi iz američkog Ohia, a trenutno je na zadnjem semestru svog preddiplomskog studija. Kad se vrati kući, čeka je diploma.
A, što ih je privuklo Dubrovniku?
— Iskreno, jako volim Igru prijestolja i želja mi je vidjeti sva mjesta gdje je snimana. Razmišljala sam o opcijama i Hrvatska je bila jedna od njih. Znala sam da su ovdje snimali Igru prijesto­lja, naučila sam i sama o Hrvatskoj toliko toga, tako je lijepo izgledala i željela sam ovdje doći nekada na lje­tovanje. Međutim, promislila sam zašto ne bih pošla studirati u Hrvat­sku umjesto samo ljetovati? I tako sam odlučila doći u Dubrovnik – otkriva nam Lindsey.
‘Zinula’ sam kad sam kročila na Stradun
Eleni Paumer Dubrovnik je bio prvi izbor. Provjerila je sve opcije koje nudi njezino sveučilište u Regensburgu i odlučila doći u Grad.
— Mislim da je Dubrovnik jako često turističko odredište za mnoge Nijemce, ali ja prije nikada nisam bila u Hrvat­skoj. Zato mi se učinilo kao odlična pri­lika ostati ovdje četiri mjeseca. Obje smo tako prvi put u Hrvatskoj – rekla je Elena.
Obje je studentice Dubrovnik ‘kupio’ na prvi pogled. Lindsey ističe kako je bila oduševljena kad je prvi put kročila na Stradun.
— Toliko je nevjerojatan. Kad sam ga prvi put vidjela jednostavno sam ‘zinula’ i ostala zadivljena. Još uvijek mi se sve čini nerealno dok hodam Stradunom iako smo ovdje nekoliko mjeseci. Ne mogu vjerovati da ovdje živim. Prekra­san je – ističe Lindsey.
Elena dolazi iz ruralnog područja u Njemačkoj u kojem živi oko šest tisuća ljudi te ističe kako okolina izgleda pot­puno drukčije nego u Dubrovniku.
— Ovdje sam oduševljena morem, pla­žama, povijesnog jezgrom, zidinama… – priča Elena. Pandemije ove dvije djevojke nije spriječila da se odluče studirati u ino­zemstvu. Lindsey kod nas provodi svoj zadnji semestar, a oduvijek joj je bila želja studirati u inozemstvu.
Odlično iskustvo
— Uvijek mi je to bilo preskupo. Ovo mi je zapravo bila zadnja prilika i morala sam odlučiti hoću li potrošiti novac i poći u inozemstvo, što će mi biti jako korisno i donijela sam tu odluku prije
diplome. Odlučila sam da je jedno­stavno vrijedno toga – govori Lindsey.
Elena u sklopu svog preddiplomskog studija svakako obvezno mora provesti jednu godinu u drugoj zemlji. Dio stu­denata u Njemačkoj, govori, studira od kuće, online, ali ona je željela pokušati uživo ako ima priliku, svakako, poštu­jući sve epidemiološke mjere. Dolazak u Dubrovnik za nju je odlično isku­stvo. Upoznala je, dodaje, puno dru­gih Erasmus studenata. Nikad im nije dosadno te su iskušale razne aktivnosti od posjeta Lokrumu do kajaka. Kao stu­denticama im u Dubrovniku, naglaša­vaju nam, ništa ne nedostaje.
— Najdraža stvar oko Dubrovnika mi je koliko je ovdje sve opušteno. Sve se radi pomalo. U Americi sam radila tri posla, išla u školu, vrlo sam bila zapo­slena i uvijek pod stresom. Ovdje je sve smirujuće, sporije, jako mi se sviđa ta promjena. Sviđa mi se i novi Studentski dom u kojem boravimo. Ne možemo se požaliti ni na noćni život, unatoč pande­miji. Organiziraju za nas Erasmusovce zabave i razne događaje – ističe Lindsey.
Obje su se apsolutno zaljubile u more. Elena ističe kako su joj najdraži bili oni trenutci kupanja u rujnu dok je more još bilo toplo.
— Ne živim inače blizu oceana ili mora. Ovdje je more prekrasno, zaljubljena sam u zidine, svu povijest, arhitekturu. Ovdje mi nije stresno, a primjećujem da je kultura kolektivistička. Ljudi sjede u kafićima po tri sat, više su fokusirani na druženja. Puno studenata još uvijek živi s roditeljima, a kod nas u Americi s 18 napuštaš dom i puno smo samostalniji. Taj aspekt je skroz drukčiji. Kava je ovdje drukčija. U Americi imamo Starbucks pa uvijek uzmimam velike kave za van, a ovdje su tako male – govori kroz smi­jeh Lindsey.
— Uspoređujući s Njemačkom, ljudi su ovdje opušteniji. U Njemačkoj uvi­jek moraš biti na vrijeme negdje ili 15 minuta prije dogovora. I dalje se toga držim, ali u Dubrovniku je to opuštenije. U Regensburgu imamo velike trgovačke centara, a ovdje ih nema i to mi je puno draže. Sviđaju mi se mali kafići, a ne ti veliki komercijalni brendovi – priča Elena.
Od nenošenja maska do strogih mjera
Pitali smo ih i kakva je situacija s Covid-om u njihovim zemljama i što ih poten­cijalno čeka kad se u njih vrate.
— U gradu u kojem živim sve je druk­čije nego ovdje. Ljudi baš ne drže do mjera, nitko ne nosi više maske. Bol­nica u kojoj radim zahtijeva cijepljenje, ali mimo bolnice, nema obveznog cije­pljenja – ističe Lindsey.
— U Njemačkoj je to strože. Kad se vra­tim za mene će biti teško jer tamo moraš nositi posebnu vrstu maske. Kad ideš u restoran, što ovisi o kojoj pokrajini govo­rimo, moraš nekada biti cijepljen ili pre­boliti covid da možeš ući. Jako je strogo. Ne znam što me čeka kad se vratim jer se stalno situacija mijenja – ističe Elena.
Na Libertas međunarodnom sveučili­štu posebno im se sviđa što studiraju u manjim grupama u kojima imaju priliku bolje diskutirati i razmjenjivati ideje, a kolegiji su im raznoliki.
Za kraj smo ih pitali i jesu li naučile koju hrvatsku riječ?
— Naučile smo dobar dan, dobro jutro, dobar tek, kako si, doviđenja, ali i kenova – zaključuju za
DuList ove dvije simpatične studentice.

Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista, 10. studenog 2021.

Pročitajte još

Mladić koji je gurnut sa zida na Pilama stabilno je i uspješno se oporavlja

Dulist

VANDA I GABRIELA ĐANIĆ Mama i kći violončelistice stvaraju lijepu glazbenu priču

Maria Prkut

Culture Club Revelin proglašen 22. najboljim klubom na svijetu

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija