Hrvatska narodna banka objavila je detaljna uputstva kako provjeriti autentičnost nove hrvatske valute – eura. Za lakšu provjeru autentičnosti novčanica, HNB preporučuje četiri koraka – osjeti, pogledaj, nakreni, provjeri.
Građani su pozvani na provjere, da osjete papir i reljefnost novčanice, pogledaju prema svjetlu i provjere ima li vodeni znak i zaštitnu nit, prozirnu brojku i prozor s portretom. Kako bi provjerili njihovu originalnost, euro novčanicu mogu nakrenuti i provjeriti hologram, brojku koja mijenja boju, sjajnu traku i prozor s portretom.
Pod preporukom osjeti, HNB navodi kako je potrebno osjetiti papir i reljefnost otiska. Kažu da je papir za euronovčanice izrađen od stopostotnog pamuka, a posjeduje karakteristična svojstva: šuškavost, elastičnost, čvrstoću, hrapavost papira, dugotrajnost i veliku otpornost na savijanje.
Što se reljefnosti otiska tiče, specifičan visoki nanos boje može se osjetiti kada se jagodicom prstiju prijeđe po dijelovima novčanice otisnutima reljefnim tiskom kao što je oznaka nominalne vrijednosti, kratica Europske središnje banke, osnovni motiv i kose linije koje su prisutne samo na novčanicama serije Europa.
Kod novčanica koje su duže u uporabi ili su pohabane/oštećene taktilni se zaštitni elementi slabije osjete. Kao pomoć slijepim i slabovidnim osobama, radi lakšeg i bržeg utvrđivanja autentičnosti i prepoznavanja apoena dodirom, novčanice imaju dodatne taktilne zaštitne elemente.
Novčanice prve serije na apoenima od 200 i 500 eura imaju kose ili okomite linije na dnu ili desnoj strani. Novčanice serije Europa imaju kose linije otisnute na samom rubu lica novčanice s lijeve i desne strane.
Svaka novčanica posjeduje vodeni znak koji je sastavni dio zaštićenog papira za novčanice. Vodeni znak provjerava se tako što se kroz novčanicu gleda prema izvoru svjetla. Na euronovčanicama prve serije nalaze se tri vrste vodenih znakova: višetonski, jednotonski i crtični. Vodeni znak nastaje varijacijom debljine papira izrade samog zaštićenog papira za novčanice. Deblji dijelovi papira slabije propuštaju svjetlost (i tvore sliku koja je tamnija od ostatka papira), a tanji dijelovi više propuštaju svjetlost (i tvore sliku koja je svjetlija od ostatka papira).
Eurokovanice se izdaju u osam različitih apoena: 1, 2, 5, 10, 20, 50 centi, 1 i 2 eura. Svaka država članica Europske unije koja je uvela euro kao svoju valutu nadležna je za izdavanje svoje nacionalne strane kovanica uz odobrenje Europske komisije.
Promotrite li zajedničku stranu kovanica, primijetit ćete da je ona jednaka za sve države te je na njoj prikazan apoen, 12 zvijezda koje simboliziraju zastavu EU-a i zemljovid Europe.
Na kovanicama izdanima do 2007. dizajn zajedničke strane eurokovanica prikazuju države članice prije proširenja 1. svibnja 2004. Dizajn je izmijenjen 2007. na dijelu koji prikazuje zemljovid Europe, a sada je prikazan cjelovit zemljovid. Oba su dizajna zakonsko sredstvo plaćanja u svim državama europodručja.
Kovanice apoena od 1, 2 i 5 centi nisu mijenjane tijekom vremena, već je dizajn zajedničke strane ostao isti, a prikazuje apoen kovanice, naziv valute, prikaz Europe na zemaljskoj kugli u odnosu na Afriku i Aziju te 12 zvijezda koje simboliziraju zastavu Europske unije.