putujem u split,
poprilično arajdan,
našpanan, nabrijan,
nazalnog, rastegnutog
dubrovačkog izgovora,
fet, singl end redi tu mingl.
s dubokim nagovještajem
prvog snijega i prehlade,
s iskrenim iščekivanjem
hajdukove pobjede,
i osjećajem onog čudnog,
bodlerovskog splina splita.
dobro znam da već dugo
u tom gradu Božić nije bijel,
i da su pobjede nešto
u što se ne možeš kladit,
ali ove jeseni konačno nam ide,
unatoč splinu, onako teškom,
mediteranski ludom,
unatoč splitu, tom zajebanom
smojinom malom-velom mistu,
tom nepročitanom libru
marka uvodića splićanina.
ovaj grad sanja pahulje,
sanja titule, pune ulice,
smijeh i radost svoje dječice
(u glavi mi vrište ban i zorica kondža).
______________________________
namjerno idem starim putem,
tankam auto na ful,
hajneken, štapići, voda,
motorno ulje i montana sendviči,
dok imam živaca lagano čilam,
uz elizabet rajt,
hit d graund bejb, hit d graund.
kroz kaleidoskop šoferšajbe
promiču zbrčkano i bez reda,
neum, komarna, pelješki most,
baćinska jezera,
(uvijek pomislim kako bi talijani
od njih učinili lago di komo)
zaostrog, drvenik, igrane,
podgora, tučepi, makarska, vepric,
baška voda, brela, mimice,
poslije omiša naša mila krila jesenice,
podstrana, stobreč, promašen ulaz,
poluokret solin, brda, poljud, spinut.
na radiju sad pere čisti dens, hip hop,
ide trem ileven, okej, okej,
saša i mišo, dok probija prvi znoj.
u danima sretnim, u danima grubim…
________________________
glumim pomalo sve,
pa sam tako i influenser,
i intelektualac i navijač,
homo univerzalis
jednog prošlog vremena,
žuđeni migrant iz grada na selo,
ma najobičniji mizantrop,
koji je na vrijeme shvatio istinu,
da nam život određuje činjenica
koliko se uspješno
nosimo s vlastitim neuspjehom.
šetam rivom, mašem nikoli na štandu,
pet kuna ubacujem
saksofonistu na marmontovoj,
prokurative, peristil, zlatna vrata,
(još uvijek nisam sreo hanu i graša)
nožni palac grgura ninskog,
klizalište u đardinu,
kuhani džin i viroza,
šoping centra jedna doza,
sve je to advent u splitu.
ovaj grad sanja naslove,
davno, davno pobigle,
uz tondine i garbure.
jer hajduk je ono,
što me čini sretnim,
ja ne mogu drugo,
nego da ga volim.
________________________
imam smještaj na po’ puta
između poljuda i lovreta,
šal, duksa i preko bijeli dres,
(sad već skoro za broj premalen)
magaševa školjka ko’ svemirski brod,
bez obzira na buru svaki put se naježim,
ide ona poznata splitska euforija,
nigdje traga čemeru i jadu,
padaju konfete kao snijeg,
evo i u splitu Božić bijeli je.
stanite sa strane šjor,
to je samo testiranje,
dva i po centa u nos, vatica,
ravnodušno pokazujem kovid potvrdu,
u radiše svega biše,
u štediše još i više,
u cjepiše ponajviše.
navijanje, pjesma, skandiranje, vrijeđanje,
sve je ovo dio pučkoga teatra,
ajmo marko, prođi stipe,
noga zlatna, noga dijamantna,
igraj svaku ka’ da ti je zadnja.
jer ideal je vječan,
a rezultat je samo trend,
ludost je jubav,
što opet glavu gubim,
u danima sretnim,
u danima grubim.
____________________
pričam sa svojim splitskim prikama,
ča smo na ovom svitu,
u ovo okrutno vrime,
mižerija koja vlastito postojanje,
pegla glendon, pismon
i pokojin žmulon vina,
gradimo kulise našoj nostalgiji,
kao alibijem za vlastito odustajanje.
kad predobro poznajete ljude oko sebe,
njihove riječi gube na značenju,
a njihova tišina govori vam sve.
kroz krhotine lica i događaja,
pokušavam dozvati
moju povijest ovog grada,
prva dubrovačka gostovanja,
utakmice lige prvaka,
spavanje po parkovima,
prstići u foliji, vino u plastici,
kasnije mi je split
bio samo usputna postaja,
na putovanju za zagreb,
pa tako najviše pamtim,
njegov kolodvor i kolportere,
i ono uporno predbacivanje sebi,
što nisam studirao južnije.
unatoč slobodnoj, verbumu, haenkau,
splitskom festivalu i jugoplastici,
uvijek je split za mene bio samo hajduk,
braća vujović, slišković, simović,
gudelj, bokšić, asanović, rapajić,
bilić, jarni, tušo, špaco,
mali cico i livaja.
i samo guštam, uvijek iz srca,
u danima sretnim,
u danima ludim.
O AUTORU Rođen u Gradu, odrastao u Gradu, pomalo stari u Gradu. Nekad davno studirao u Zagrebu, rekreativno igrao mali nogomet, spavao do podne.
Danas se diže rano, radi vježbe istezanja, poslije posla razvozi djecu na slobodne aktivnosti, puno šeta i premalo čita, do kasnih sati bindža TV serije.
Za njega kažu da je neprilagođen, namrgođen, asocijalan, a u biti je samo oženjeni, neispavani, na trenutke kreativni muškarac u krizi srednjih godina.