Aktualno

STAVI NA JAVNO BY PAVO JANČIĆ Monta bluz

Profesor Pavo Jančić kolumnist je DuLista. U svojoj novoj kolumni ‘Stavi na javno’ koja izlazi u našem tjednom tiskanom izdanju za naše čitatelje objavljuje svoje vrlo popularne i omiljene stihove koje je dosad dijelio s prijateljima na društvenim mrežama. No, napravio je iskorak, odlučio je ‘baciti ih na papir’ i – staviti na javno.

Nadamo se da ćete s gustom čitati njegovu kolumnu iz tjedna u tjedan, a sada pročitajte što je u svojoj novoj kolumni zapisao naš Pavo.

Monta bluz

kao donald saderlend dok sjedi u metropolitenu
i gleda slike u anduingu,
kao nekad ja u klovićevim dvorima,
s duboko osobnim osjećajima
divljenja, čuđenja i straha,
bliskosti i zadovoljstva,
u društvenoj disfunkcionalnosti,
dezintegriranoj podsvijesti,
u modro plavom vito korleone vestitu na pruge,
geliranih, zalizanih kosa
(i neizbježnih crnih cvika iznad nosa),
kao ikar bez krila
koji bere čelične magnolije,
promatram stvarnost auto salona,
tužno svjestan činjenice,
da sve što radim i postižem,
činim samo da impresioniram,
nekog kome bih se možda mogao ne svidjeti.
………………………………….
dođite, sjedite, napravite probnu vožnju,
vidjet ćete, sve je to primium kvaliteta,
i izgled i udobnost i tehnologija,
a tek ovi interijeri od kože i tkanine,
koristimo bogate,
visokokvalitetne materijale
i profinjenu kombinaciju boja,
sve kako bismo naglasili
osjećaj prostranosti i prestiža.
naše novo istraživanje
nojz, vajbrejšon, haršnes,
rezultiralo je gosparu
jedinstvenim pristupom
kontroli zvukova koji ulaze u kabinu,
osiguravajući kvalitetniju tišinu
za sve putnike,
koja omogućuje prirodan razgovor
u bilo kojem sjedalu.
hvala, hvala, samo gledam,
tom čuvenom rečenicom ubijam
tu nasilnu trgovačku penetraciju u moj um,
njen glas miješa mi se s melodijom bovijeve čajna grl,
mislim se u sebi,
nudi li taj unutarnji saund nepatvoreni zvuk,
skarlatija, baha, sorkočevića,
albinonijevog adađa u ge molu,
dok u mašti goli isprobavamo zadnje siceve.
ima li uopće išta smisla,
u ovoj ustajaloj žabokrečini,
onkraj svake razumne i humane stvarnosti,
u ovoj državi za ukras i razonodu,
u kojoj se sportaši dočekuju
vašarskom glazbom,
i gdje je ukus nepoznata ontološka kategorija.
hoću vidjeti na trgu osvajače medalja,
dostojanstvene, pred himnom
i klavirskim koncertom čajkovskog,
hoću se izvući iz ovog štokholmskog sindroma,
mahnitog emocionalnog roler kostera.
—————————————-
znate li da je naš novi model
stiliziran s jednostavnom,
ali bogatom površinom,
koja pojačava široki stav automobila i nisko težište,
vidite kako prednja maska
i zadnja kombinirana svjetla,
dodaju elegantne naglaske
fino isklesanoj formi,
s luksuznim izgledom vrhunske kvalitete,
dok donji odbojnici imaju ukrase
kako bi pojačali prestiž dizajna u izgledu vozila.
hvala, hvala, ali pogledao bih i ovaj monovolumen,
lažem, slažući facu od kompasjuna,
znate, ja vam volim jutra,
jer su tako nedorečena,
volim šalu nastranu,
volim dobar, soft es ef s dozom krimića,
valjda zato stalno i posvuda
vidim samo pandemije,
lokdaune, izolacije i nuklearne ratove,
vuhane i šangaje,
uništene mariupolje,
mrtva tijela, zomboidne nakaze,
i sve ostale prikaze,
medmeksovske depresivno manijakalne futuristike.
još uvijek se više radujem,
višestrukim orgazmima i sarkazmima,
nego aluminijskim naplatcima
od šesnaest cola,
ili sofisticiranom,
prestižnom izgledu eksterijera.
——————————————–
pokraj salona je restoran,
kažu da ima neke mišlenove zvjezdice
(ili gume, nisam više siguran),
nije da nisam razmišljao,
je li mi uopće potreban
ovaj diksurs pisca iz sjene,
fobičnog oldfešend goustrajtera,
ali i dalje mi u glavi odzvanjaju
riječi one auto dilerice.
u ovom paketu,
po prvi put koristimo elegantnu,
visokoplatinastu boju kao podlogu,
dok su istaknuta područja
svilenkasto bijele boje,
a srednji tonovi odišu kvarcnim poluprozirnim osjećajem.
interijeri su opremljeni
oblogama za vrata, naslonima za koljena,
a da ne spominjem otvore za ventilaciju,
koji pojačavaju vrhunsku vizualnu
i taktilnu kvalitetu kabine.
interijeri imaju zrelu boju
temeljenu na plavo-sivoj nijansi,
koja znate ima onaj moderan,
šik, urbani izgled.
znam da me mulja,
jer ne priča o motoru, potrošnji,
osovini, obujmu gepeka,
misli da aute gledam poput žena
(marko pomozi, nije ona daleko od istine).
———————————-
susprežem se da joj ne prošapćem,
koke, zajebi sve to, kakav crni pik ap,
idemo na produženi vikend
u tuheljske toplice,
na kubu tjedan dana
ili izravnim letom u napulj,
prije nego sve ovo oko nas rokne,
i postane samo dirljiva posveta apokalipsi.
dok prebirem po ostacima riže, vasabija,
surimija, tune, soje sosa i đinđera,
sve mi pred oči dolaze
slike spekulativne fikcije,
one bambine slutnje
zlijeh vijesti i događanja,
svrhe od svijeta.
vidim opustošene gradove
u industrijskoj regresiji,
svjedočim raspadu
jedne velike tehno epohe,
konzumerizma koji postaje smiješan,
mizantropske distopijske zbilje,
svijeta bez struje,
vojske, policije, šoping molova,
nafte, novca, telefona, statusnih simbola,
svijeta prigušenih kadrova,
uz odsjaj tisuća zvijezda,
u kojem se pod svijećama izvodi hamlet
i peta betovenova simfonija.
jedan svijet sadržajnosti
pod krinkom jednostavnosti,
svijet gdje riječi su djela.

Piše: Pavo Jančić, prof.

O AUTORU Rođen u Gradu, odrastao u Gradu, pomalo stari u Gradu. Nekad davno studirao u Zagrebu, rekreativno igrao mali nogomet, spavao do podne.

Danas se diže rano, radi vježbe istezanja, poslije posla razvozi djecu na slobodne aktivnosti, puno šeta i premalo čita, do kasnih sati bindža TV serije.

Za njega kažu da je neprilagođen, namrgođen, asocijalan, a u biti je samo oženjeni, neispavani, na trenutke kreativni muškarac u krizi srednjih godina.

Pročitajte još

More u Dubrovniku na 29,4 Celzijeva stupnja, mljetsko Malo jezero ‘ugrijalo’ na preko 30

Dulist

U Policijskoj upravi održan sastanak o sigurnosti i turističkoj sezoni

Dulist

Libertas Dubrovnik ima novu internetsku stranicu

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija