Dubrovčani će u svibnju odlučiti tko će voditi grad u predstojeće četiri godine. Jasno je kako je riječ o razdoblju prepunom izazova u kojem će istovremeno trebati pružiti pomoć najugroženijim stanovnicima, revidirati prethodne pogreške, na noge osoviti pokleknulo lokalno gospodarstvo te odrediti pravac koji će jamčiti kako nam se kriza koju proživljavamo neće ponoviti. Jesu li se kandidati za dubrovačkog gradonačelnika spremni uhvatiti u koštac s navedenim (ne)prilikama, doznat ćemo uskoro. Ono što je sigurno je, mada službeno nije otpočela, predizborna kampanja itekako se ‘kuha’. Svakodnevno smo svjedoci prepucavanjima putem medijskih priopćenja, sazivanjima press konferencija te predstavljanjima svojih ‘konja za trku’, no i političkih programa. Pitali smo stoga veterane iz klupa Gradskog vijeća što bi prema njima trebao biti njihov fokus te kako pridobiti glas građana u situaciji kada njihovo nepovjerenje prema političkim strukturama vrtoglavo raste.
— Svi dosadašnji lokalni izbori su u pravilu bili komunalni, međutim ovi imaju posebnu težinu zbog situacije u kojoj se nalazimo i ugrožene egzistencije naših sugrađana. Svi kandidati o tome moraju voditi računa, to je tema koja se nameće. Težište što se tiče ekonomskog programa bi trebalo biti podrška svima onima koji se bave turizmom. Osim toga trebalo bi u ove četiri godine imati program koji će podrazumijevati stvaranje uvjeta za gospodarske alternative turizmu.Često se spominju IT tehnologije. Treba dobro promisliti što bi bilo slično turizmu da se njegovi resursi mogu koristiti. Dakle, osnažiti mjere za poduzetništvo kako bi se punio gradski proračun te istodobno, mada zvuči nelogično, osloboditi ili ublažiti terete i davanja malih poduzetnika – objašnjava za DuList dugogodišnja HDZ-ova vijećnica Dubravka Marunčić. Prema njoj svaki od kandidata građanima mora ponuditi krv, znoj i suze, a tko god bude vodio grad dobit će ‘vruć krumpir’ u ruke.
Izdvojiti prioritete
— Moramo biti spremni da će ovo razdoblje pred budućom Gradskom upravom biti upravo tako. Oporavak će biti težak, polagani će krenuti 2022. ili 2023., a tek 2025. bi se možda mogli približiti 2019. Zato će izbor gradonačelnika biti vrlo zanimljiv. Tko god to bude, trebao bi osvijestiti građane i nastaviti voditi brigu o ranjivim skupinama. Ovo što se nama dogodilo je nešto na što smo odavno upozoravali. Imamo samo jednu granu gospodarstva i pali smo na koljena. No, koljena su nam čvrsta pa se nećemo predati – iznosi Marunčić. SDP-ov Mujica Zijadić pak smatra kako se u ovim teškim situacijama ne može puno obećavati. Treba izdvojiti prioritete i na njih se fokusirati, odnosno raditi samo ono što se doista može ostvariti. Velike krize zahtijevaju kontrolu troškova, kaže. Priljev novca ne možemo povećati jer turizam ne ovisi samo o nama. Mora se planirati samo ono što je realno moguće, sve ostalo su laži. ‘Ovo su lokalni, komunalni izbori na kojima će biti puno nerealnih obećanja’, tumači Zijadić. Politički programi, kaže, bi se trebali temeljiti na apsolutnoj transparentnosti trošenja proračunskih sredstava.
— Kada svaki građanin bude mogao putem Interneta vidjeti kako se ona troše, onda će političari koji ponekad znaju biti previše slobodni i bahati, voditi računa o tom monitoringu i ponašat će se odgovornije prema novcu – dodaje. Važna stavka je, komentira, i izmjena GUP-a Grada Dubrovnika. ‘Treba napraviti takve prostorne planove da više nema dileme pa da se jedna te ista stvar interpretira na različite načine. Treba se točno znati koje su zone građevinske, koje vrste objekata se tu mogu graditi, privatnim investitorima otvoriti vrata i biti partner s njima tako da se štiti s jedne strane javni interes te s druge onaj investitora’, podvlači Mujica Zijadić. Nadalje, smatra da je neophodno nastaviti s potporama privatnicima jer su svi na koljenima od ugostitelja preko iznajmljivača apartmana do turističkih vodiča i autoprijevoznika. Treća stavka nezaobilazna stavka svakog ozbiljnog programa, tvrdi, morala bi biti rasterećenje gradskog proračuna.
— Uzet ću 2019. kao godinu kad je bio najveći proračun, on je iznosio oko 680 milijuna kuna, a 2020. bio je oko 490 milijuna kuna, a plan za 2021. je 500 milijuna kuna. Zaduženost Grada Dubrovnika je preko 300 milijuna kuna. Kada analizirate troškove vidite da veliki dio rashoda odlazi na plaće zaposlenika u Gradskoj upravi. Kada sam ja bio gradski vijećnik u mandatu Andra Vlahušića u Gradu su bila 204 djelatnika i razmišljalo se o sistematizaciji jer nam se ta brojka činila prevelika. Nikad se nije otpuštalo jer to je najgora moguća mjera. Međutim, napravljena je analiza korištenja bolovanja i dobili smo podatak koji nas je frapirao. Svaki dan na bolovanju tijekom godine je bilo 30-ak ljudi što znači da je sav posao obavljalo 170 zaposlenih. Zaključak je kako je upravo tih 30 viška. Danas čujem da ih je u Gradu 300 pa se pitam što oni rade. To je strahovito povećanje o čemu se u kriznim vremenima treba razmišljati – govori. Antun Pravedan iz Narodne stranke – reformista sličnog je razmišljanja.
‘Ista obećanja se ponavljaju’
— Normalno da kao čitav svijet mislimo na zdravlje građana. Prepucavanja nisu dobra. Druga tema mora biti komunalna infrastruktura. Slažem se da se treba paziti na zelene pojase koji su u Gradu ostali. Tko je što napravio, treba ostaviti iza sebe i spriječiti što se može. U mnogim svojim komentarima sam rekao kako je za to najmanje kriv Mato Franković jer su sve GUP-ove napravili njegovi prethodnici, bilo Dubravka Šuica ili Andro Vlahušić. Mislim da je na ovim izborima najvažnije da tko god ih dobije da uz sebe ima Gradsko vijeće. Ako se dogodi suprotno, to će biti raspad sustava. Sve stranke podilaze građanima, ali malo imaju utjecaja na odluke kao što je izgradnja autoceste do Dubrovnika. O tome će odlučiti država. Jedna te ista obećanja se ponavljaju. Sramota je čuti te objede koje govore jedni o drugima. Rijetko tko je od njih bio na vlasti, ništa se nije promijenilo tko zna od kad – rekao Pravedan. Razmišljanje kako se osim onih dnevnih potreba ljudi, dakle komunalnih i zdravstvenih, na političkim programima nameće egzistencija, ima svojedobni HSLS-ov vijećnik Marino Torić.
— Politika gradova, općina i županije morala bi u naredne četiri godine to imati za prioritet s tim da se uvedu neke drugačije metode načina donošenja odluka. Izazov je uvođenje participativnih modela. Ne kažem da toga do danas nije bilo, ali je vrlo po strani. Moramo pogledati gdje smo pogriješili počevši od strateških dokumenata, naime mi smo 2008./2009. nakon dva čitanja donijeli Strategiju plana razvoja i treba vidjeti nameće li nam se nešto novo. Naša razina komunikacije i povjerenja je jako niska. Trebali bi biti uključeni svi akteri. Pročitao sam da je politička platforma Igora Legaza na tom tragu, dakle uključivanje onih ljudi koji žele raditi na promjeni. Također, prilike nas tjeraju na politički konsenzus stranaka koji bi bio privremen. Svi imaju pravo na svoj identitet, međutim u vremenu kada standard ljudi pada trebamo okvir koji će sve obvezati da naprave što je u njihovoj mogućnosti kako bi se Dubrovnik ponudio kao sigurna destinacija – govori.
Treća stvar koja bi trebala, prema Marinu Toriću, zauzeti važno mjesto na političkim programima kandidata za gradonačelnika je pronalazak sekundarne djelatnosti u gradu Dubrovniku. Vjeruje kako nismo izvukli pouku iz Domovinskog rata te nam je potrebno nešto što nas može održavati bez obzira na nepogode. To jedino može jamčiti siguran gradski proračun, napominje Torić. Oslanjanje na europske fondove ima svoj rok. Od nepobitne važnosti za njega je, još jednom ponavlja, svojevrsna politika nacionalnog spasa, zajednički politički okvir koji će biti na dobrobit svima na lokalnoj i državnoj razini. Jasno mu je kako svaka politička stranka želi svoj dio dio kolača, ali tvrdi kako sad za to nije trenutak. ‘Situacija je izvan situacija’, kategoričan je Torić. kolača, ali tvrdi kako sad za to nije trenutak. ‘Situacija je izvan situacija’, kategoričan je Torić.
Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista, 24. ožujka 2021.