U tijeku predizborne kampanje za prošle lokalne izbore, Željko Raguž, današnji koalicijski partner Mata Frankovića, još je uvijek držao stari kurs, govoreći, kako će kad 21. svibnja pobijedi, Vlahušić dobiti ponudu da bude njegov prvi savjetnik – zapisali su u svom priopćenju iz KLGB Srđ je Grad.
Prenosimo priopćenje u cijelosti, a potražiti ga možete i ovdje.
Kako još od izjave „savjetnika“ u gradskom vijeću o potrebi smanjenja proračuna za kulturu i prebacivanja ovih proračunskih sredstava na šport, isti Raguž i dalje „ofenzivno dejstvuje“ treba se prisjetiti s kim mi ovdje imamo posla.
Sportski duh ne napušta Željka Raguža. Najdraža politička disciplina, populizam, u njegovom slučaju postaje njegova sve jača strana. Koalicijski dugoprugaš gazi svoje kilometre u trećem koalicijskom mandatu. Svoj parazitski potencijal najbolje izražava u priopćenjima u kojima zaboravlja da je već dovoljno dugo na kakvoj takvoj vlasti, a osim riječi nema nijednog djela. Uvijek u niskom startu, spreman izmusti novce iz gradskog proračuna. U svemu oko sebe vidi Sarulju. Kravu muzaru.
Kao tipo sportivo ne voli i ne mari za kulturu. Rado bi pola ure kulture pretvorio u pola ure fiskulturure. Izdvajanja za kulturu smatra pretjeranima u gradu iznimnih sportsko političkih disciplina kao sto su uhljebljavanje, zaposljavanje svojte, nagrađivanje bez pokrića.
Nije problem u njemu kao pojedincu, u njemu kao sportašu, problem ovog grada je u sportu kojim se bave njegovi politicari već desetljećima, a to sigurno nije kvaliteta života njihovih sugrađana. Svi su gradovi Hrvatske sportske arene u kojima za ovaj sport navijaju uhljebi koji svoje ekipe stalno jačaju s novim igračima.
Pun želja i poruka, Raguž u populističkoj ofenzivi trči, nadamo se, svoj počasni mandat.
KULTURA?
Glasan je ovih dana Željko Raguž. Čovjeka snebiva činjenica da se na kulturu troši 30 posto proračuna Grada Dubrovnika. On to smatra prevelikim izdvajanjem u odnosu na dobiveno. No, ne tako davne 2012. godne Raguž je, na temu zimskih događanja, u razgovoru za jedan lokalni portal izjavio kako bi on od 1. studenog do 1. ožujka organizirao svojevrsne tematske dane ili tjedne (po uzoru na veće gradove) – Dane restorana, Dane kazališta i kina, dogovorio sa Cinestarom popularne cijene (10 kuna!), ili pak organizirao Dane obrazovanja. I na tome, vjerujte, nije stao, jer se već u kolovozu 2014. godine na press konferenciji prigodom zatvaranja Dubrovačkih ljetnih igara spomenuo “strelica” i suživota ugostiteljstva, turizma i kulture. Tada je, vođen nekom samo njemu znanom „mlječnom“ logikom, izjavio kako je problem što nekad svi žele sir i vrhnje, a da netko treba i sirutku! No, kakogod, ništa Raguž protiv kulture tada nije imao. Čak štoviše, na službenim se stranicama njegove stranke (koje, priznajemo, sa zebnom ponekad i otvorimo), nalaze i promišljanja vezana uz kulturu, gdje se kaže slijedeće: „Prihvaćanje ostvarenja profita, međutim, kao jedinog kriterija uspješnosti, kulturu shvaća kao trošak koji je dopušten samo na razini bogatstva. Nasuprot takvoj tržišnoj logici, novac uložen u kulturu treba shvatiti kao poticaj razvoju duhovnih vrijednosti koje nas određuju u nacionalnom smislu i povezuju s vrijednostima drugih, prije svega susjednih naroda i zemalja. „
No, jesu li sve ove namjere i izrečene misli poput: „duhovne vrijednosti“, „određivanje u nacionalnom smislu“, „povezivanje s vrijednostima drugih“ ovdje samo politikantsko mazanje očiju frazama iza kojih stoji samo sitni osobni interes ili stvarno razmišljanje Željka Raguža? Sudeći prema onom što čujemo ovih mjeseci – očito se radi o prvom.
POLITIKA?
Slično se događa i s njegovim političkim stavovima. Prisjetimo se njegovog napada drvljem i kamenjem na bivšeg gradonačelnika Vlahušića, kojeg je krajem predizborne 2012. godine kritizirao zbog izvođenja radova na uštrb građana, pitajući tada Vlahušića što se radilo protekle tri godine mandata? Raguž međutim, već u svibnju sljedeće godine okreće ploču, i o koaliciji sa HNS-om kazuje kako se rodila iz ljubavi koja nije iz interesa, te da se, naglasio je tada, ne bi ni reklo da se radi o dvije, nego o jednoj stranci! U tijeku predizborne kampanje za prošle lokalne izbore, Raguž, današnji koalicijski partner Mata Frankovića, još je uvijek držao stari kurs, pa je govorio da će, kad 21. svibnja pobijedi, Vlahušić dobiti ponudu da bude njegov prvi savjetnik, jer će ostati upisan kao najbolji gradonačelnik. Međutim, već nakon mjesec dana šprintom trči potpisati koalicijski sporazum sa HDZ-om i DDS-om, ne spominjući više nesretnog Vlahušića niti u tragovima.
No, od svih kulturološko – moralnih vratolomija kojima nas Raguž i dalje tratava ostala nam je u iznimnom sjećanju ona proslave izborne pobjede u stožeru Andra Vlahušića u ožujku 2015. godine, kada je pobjedničko oduševljenje bilo ogromno. Uz čašu vina, popraćen skandiranjem okupljenih, pjevao je naš Željko svega čeg se mogao sjetiti i u „narodnjačkom“ tonu povezao sve kulturne silnice Dubrovnika i njegovog bližeg i daljeg istočnog zaleđa… Pjevao je tada naš Željko, pjeva i sad i još se, očigledno, nije umorio…
ZAŠTO NITKO NE REAGIRA?
Konačno, vratimo se na kulturu. Budući da nitko od nadležnih osoba iz domene kulture Grada Dubrovnika, od Zamjenice gradonačelnika do Pročelnice za kulturu, nije reagirao na stavove njihovog koalicijskog partnera, to ćemo evo učiniti mi.
Nakon više puta izrečenih stavova vezanih uz nužnost smanjivanja proračunskih sredstava za kulturu, postavlja se nagradno pitanje – gdje je Željko Raguž u proteklih pet godina bio?
u vlasti
u oporbi
Vjerujemo da odgovor zna svatko – Željko Raguž je u kontinuitetu u proteklih pet godina participirao visoko u vlasti Grada Dubrovnika!
Zašto tada nije proveo u djelo svoj „genijalni“ naum, i zašto tada nije smanjio sredstva za kulturu i dodijelio ih športu, kada je za to imao vrijeme, moć i priliku?
Odgovor je kratak i jasan – zato što je Željko Raguž klasični politikant i politički konvertit, koji stavove prilagođava dnevno – političkim potrebama, s jakim osobnim interesom.
Konačno dugujemo i odgovor na pitanje zašto mi iz Srđ je Grad pišemo i ukazujemo na Raguža? Sam Željko Raguž i nije toliko važan – njegovo „veleslalomsko umijeće“ bit će u povijesti ovog veličanstvenog Grada jednom daleka i zaboravljena prošlost, ali je važno ukazati na trend kojeg Raguž DANAS zastupa, a koji bi za Dubrovnik i njegovo SUTRA mogao biti razoran. Netko to mora reći, zar ne!?