Naša sugrađanka Ines Elezović uputila je snažan i emotivan apel svima onima koji se, kako ističe, svakodnevno bune protiv odredbi Stožera, nošenja maske te ne mogu izdržati bez javnih okupljanja. Podijelila je i dva vrlo osobna obiteljska momenta itekako povezana sa situacijom pandemije. Njezin apel prenosimo u cijelosti.
-Točno će mi se ličnost precijepiti na barem dvije čitajući vaša silna mišljenja o mjerama stožera i samom virusu. Moj nono je partio od raka u ponedjeljak u Općoj bolnici u Dubrovniku u kojoj je prije smrti proveo gotovo dva mjeseca bez mogućnosti posjeta. Nakon dvije teške operacije smrt je dočekao sam, okružen potpuno nepoznatim ljudima. Jučer smo dobili dojavu da se u Domu za starije, čija je korisnica prije mjesec dana spletom svih nesretnih okolnosti postala i moja teško bolesna none, dvoje ljudi oboljelo. None je vijest o smrti svoga supruga s kojim je 60 godina bila u braku dočekala sama, bez ikoga svoga da je utješi. Ista ta none možda oboli od virusa i parti, opet sama. Ti su ljudi, kao i većina svih naših starih gradili i proveli cijele živote kako bi nas podigli na noge i ostavili nam nešto što će nam olakšat’ budućnost. Iste nas kojima je problem nosit’ maske ili se suzdržat’ od odlazaka na kave, shopping centre i druženja u čoporima.
Ja se suzdržavam od svega navedenog još od rujna i planiram nastavit’ do daljnjega. Ovoga puta bez iznimaka, jer mi inat radi toliko da sam se spremna u znak zahvalnosti i potpore svim onima čiji su roditelji, bake i djedovi u sličnim situacijama odreći svega. Da ne pričam o majkama s djecom po bolnicama koje mole Boga da sve ovo što prije završi, a neće dok god se ljudi SMIJU u lice onima što se tzv. mjera pridržavaju. Ovim putem apeliram na sve koji se protive mom razmišljanju i imaju potrebu svaki dan dizati bune protiv navodnog ograničavanja slobode od strane stožera i čega sve ne, da se uklone s liste mojih prijatelja. Rado bih izbrisala sve društvene mreže, ali to je jedina zabava koja mi je preostala. Također, ne mogu se otet’ dojmu da se najviše bune oni koji najviše imaju. Očito je da oni nikad nisu bili gladni jer da jesu, sigurno bi bili tiši. A što se neimaštine tiče, bilo je i prije, samo ste uvijek uredno okretali glave od onih svih koji nisu imali, od onih koji su kopali po smeću, od onih koji nisu imali lijepu odjeću, dobar auto ili skupe cipele. Ne dirajte u tuđe rane i sram neka vas bude – zaključila je naša sugrađanka u svom emotivnom apelu.