Nastavljajući tematski niz ponovnog studijskog snimanja originalnih albuma, ove godine se navršava trideset godina albuma ‘Still Cyco After All These Years’, snimljenog kako bi članovi benda uspjeli povratiti autorska prava svojeg tada deset godina starog debitantskog albuma ‘Suicidal Tendencies’.
Bend Suicidal Tendencies osnovao je 1980. u kalifornijskom Venice Beachu pjevač Mike Muir. Originalno zamišljena kao razbibriga za vikend zabave svoje ekipe, grupa je vrlo brzo postala iznimno popularna među lokalcima da je jedino smisleno rješenje bilo snimiti debitantski album. Istoimeni album vrlo brzo je postao svjetski hit i jedan od najprodavanijih punk albuma u povijesti, a mega-hit ‘Institutionalized’ bio je prvi hardcore punk spot koji je upao u regularnu MTVrotaciju, a Pepsiju donio neočekivanu reklamu.
Pjesmu je iskoristio i danas legendarni indie redatelj Alex Cox za svoj debitantski film ‘Repo Man’, a četvrt stoljeća kasnije i Robert Downey Jr. za svoj superherojski debi ‘Iron Man’. Brzih i efektnih 28 minuta albuma prožeto je današnjim klasicima poput ‘Subliminal’, ‘I Saw Your Mommy…’ i ‘Fascist Pig’, a pjesma ‘I Shot the Devil’ dobila je svoj naslov na inzistiranje FBI-ja, koji su smatrali da nije baš najdiplomatičnije da pjesmu ‘I Shot Reagan’ svira bend kojeg se povezivalo sa lokalnim latino bandama poput V13, poznatih po plavoj bandani poput one koja je već četiri desetljeća zaštitni znak frontmana Mikea Muira. Ta bliskost venecijanskim podzemnim elementima pridonijela je Suicidalima i zabranu svirke u Los Angelesu u osamdesetima.
Nakon niza izmjena u postavi, 1987. izdaju svoj drugi studijski album ‘Join the Army’, koji je predstavljao pomak iz čistog punka u crossover-thrash teritorij populariziran od strane bendova poput D.R.I., C.O.C., S.O.D., M.O.D. i mnogim drugim koji nisu imali dovoljno mašte da osmisle efektan akronim. Pjesma ‘Possessed to Skate’ predstavlja kulminaciju skejterskog imidža benda, a hit ‘War Inside My Head’ originalno je napisao njihov bivši gitarist Jon Nelson koji je prava na pjesmu prodao grupi za Flying V gitaru.
Uspjeh albuma grupu lansira u prvu ligu metala, a potpis za Sonyjev Epic Records donosi im svjetsku platformu za svoj originalan thrash still koji prezentiraju na albumu ‘How Will I Laugh Tomorrow… When I Can’t Even Smile Today’. Pjesme poput ‘Trip at the Brain’, ‘If I Don’t Wake Up’, i ‘The Feeling’s Back’ bile su samo jedan početni korak u uzlaznoj karijeri benda. Drugi sastojak u receptu za uspjeh bio je dolazak Roberta Trujilla koji se grupi pridružio pred europsku turneju kao predgrupa Anthraxu.
Trujillov prvi studijski album bio je Lights…Camera…Revolution’, na koji je donio svoj osebujan funky stil sviranja bas gitare. Grupa za dlaku gubi Grammy od Metallice (kojoj će se Trujillo pridružiti 2003. i ostati član sve do danas), a stvari ‘You Can’t Bring Me Down’, ‘Lovely’ i ‘Send Me Your Money’ postaju dio stalne MTVrotacije i bendu donose priznanje zlatne ploče.
No uspon još nije dosegao svoj zenit. Godine 1992. izdaju album ‘The Art of Rebellion’, a dodatni odmak od thrasha prema funku i alternativi pridonose komercijalnom uspjehu, najboljem plasmanu na Billboardovoj listi u povijesti benda i ogromnom uspjehu pjesama ‘Nobody Hears’ i ‘I’ll Hate You Better’.
Kao i svakoj drugoj underground grupi osnovanoj iz ljubavi prema glazbi, uspjeh nije bio dobrodošao drug. Iscrpljeni od konstantne eksponiranosti i studijskih utjecaja, grupa odlučuje dovršiti svoju ugovornu obvezu s Epicom snimanjem iznimno nekomercijalnog albuma ‘Suicidal For Life’ koji započinje s četiri pjesme za redom s riječi ‘fuck’ u naslovu. Ironija sudbine je ta da je album, iako uvjerljivo najlošiji u njihovoj karijeri, i dalje bio iznimno dobro prodavan. Na kraju je jedino ‘The Art of Rebellion’ prodan u više primjeraka.
Nakon odjavnog albuma bend se raspada, a Muir i Trujillo se dodatno posvećuju svojem funky projektu Infectious Grooves.
Suicidal Tendencies i dalje snimaju i nastupaju, uglavnom dragovoljno povučeni na margine metala. Mike Muir ostaje jedini originalni član grupe koja sada već, prema Wikipediji, broji trideset bivših članova. Jedna od poveznica na dane najveće slave, rane devedesete, je današnji basist Tye Trujillo, Robertov sin. Na rezimeu imaju četrnaest studijskih albuma, posljednji ‘Still Cyco Punk After All These Years’ iz 2018. Muira i dan danas možete prepoznati po plavoj bandani, a Pepsi Cola vjerojatno nije niti svjesna koliko su im Suicidali doprinijeli porastu prodaje u određenim demografskim skupinama.
Foto Epic Records / Suicidal Records