Nakon što je potpisan Ugovor o koncesiji između Grada Dubrovnika kao davatelja koncesije i tvrtke Excelsa nekretnine kao koncesionara, žičara na Srđu protekle je subote ponovno krenula s radom i to nakon što ju je Carinska uprava zatvorila na dva mjeseca dok ne plati dug prema Gradu. Međutim, čini se kako cijela saga ipak još nije gotova. Naime, DuList je razgovarao s obitelj Šutić, suvlasnicima ukupno 8 971 metra kvadratnog zemljišta od magistrale pa sve do kamenog križa na Srđu. Preko njihovog zemljišta prolazi trasa žičare duljine 681, 20 metara, pri čemu zauzima njegovih stotinjak metara, odnosno 15 posto.
Za korištenje njihova zemljišta kojim žičara prolazi, od koncesionara nisu dobili ni lipe, a niti su s njima prethodno podnošenju koncesijskog zahtjeva i potpisivanja ugovora uopće kontaktirali. Iz toga proizlazi kako imovinsko-pravni odnosi, a koji su se prema zakonu trebali riješiti na samom početku postupka, nisu riješeni te stoga ni Ugovor o koncesiji nije valjan. Obitelj Pera Šutića traži od Excelsa nekretnina uspostavu prava služnosti uz naknadu koja im po zakonu i pripada. Svoj slučaj dopisom su izložili Državnom odvjetništvu, Excelsa nekretninama, gradonačelniku Matu Frankoviću, Gradskom vijeću te Carinskoj upravi koja je prethodno i obustavila rad žičare, međutim, nitko od njih nije se udostojao odgovoriti im.
‘Grubo zanemarena prava privatnih vlasnika’
— U cijelom postupku davanja koncesije za žičaru grubo su zanemarena ili preskočena prava privatnih vlasnika zemljišta na kojima se nalazi infrastruktura žičare ili kojima prolazi trasa žičare. Koncesionar obavlja gospodarsku djelatnost preko tuđeg vlasništva i posjeda bez da plaća bilo kakvu naknadu i ponaša se samovoljno. Postupak dodjele koncesije za Žičaru Dubrovnik koncesionaru Excelsa nekretnine nije obavljen u potpunosti u skladu sa Zakonom o koncesijama kao ni Zakonom o žičarama. Naime, kako je i naznačeno u članku 14. stavku 4. Zakona o koncesijama, ‘davatelj koncesije neće započeti postupak davanja koncesije ako u vezi s predmetom koncesije teku upravni ili sudski postupci ili ako postoje neriješeni imovinsko-pravni odnosi koji se tiču predmeta koncesije’. Ipak, u ovom slučaju, upravo se to dogodilo. Ugovor je potpisan, a gledajući zadnju sjednicu Gradskog vijeća, imam osjećaj kako gradskim vijećnicima u ruke nije došao moj dopis, u kojemu sam ih htio upozoriti da imovinsko-pravni odnosi po pitanju žičare nisu riješeni. To je bitna činjenica koju su trebali znati jer odlučivali su o koncesiji za sljedećih 50 godina – ističe gospar Pero Šutić.
Gradonačelnik, nastavlja Šutić, je tijekom prethodne sjednice u dva navrata citirao upravo članak 14. Zakona o koncesijama, međutim, nije ispravno protumačio pojam imovinsko-pravnih odnosa.
— Gradonačelnik pod imovinskopravnim odnosima smatra nekakve dugove od prošlih godina, ali to ne spada u imovinsko-pravne odnose. Zakon o koncesijama i Zakon o žičarama imaju svoje poglavlje imovinskopravni odnosi i točno se precizira što podrazumijeva njihovo rješavanje. Nije riječ ni o kakvim dugovima iz prošlosti, već o postupcima koji se obavljaju pred svaku investiciju ili koncesiju. Na prošlim sjednicama Gradskog vijeća govorilo se kako neće biti nikakve koncesije dok se ne riješe imovinsko-pravni odnosi. Međutim, ugovor je potpisan i to na 50 godina bez njihova rješavanja – govori Šutić.
‘Jednostavno su nas zaobišli’
Njegova supruga, Ina Šutić naglašava kako se u ovakvim postupcima nikako ne bi trebalo preskakati fizičke osobe, tj. privatne vlasnike preko čijih zemljišta direktno prolazi trasa žičare. Podsjeća kako je prošlo 9 godina otkako je cijela priča sa žičarom započela te kako je u zakonu jasno naznačeno da ih je sadašnji koncesionar na samom početku bio dužan kontaktirati. Trebao je uspostaviti pravo služnosti ili od njih otkupiti zemljište potrebno za infrastrukturu jedne tako važne investicije.
— Nitko nam se nije obratio, nije nas nitko išta pitao. Jednostavno nas se preskočilo, nismo bili sudionici u postupku donošenja koncesije. Nismo im bili bitni. Jako nas je razočaralo kako su se prema nama ponijeli, kako gradske vlasti tako i Anto Rusković – ističe Ina Šutić. Sve što navode provjerili su i potkrijepili u katastru. Naime, iz katastarskog plana, ističu, jasno je kako je u aktualnom Ugovoru o koncesiji navedena pogrešna čestica za donju postaju žičare. Ispravan je broj čestice 3087, dok je u Ugovoru koji je nedavno potpisan, za donju postaju navedena čestica 3068. Također, u njemu je navedena i pogrešna duljina trase koja ne iznosi navedenih 778 metara, već 681 metar. Isto tako, mišljenja su da u slučaju kada se daje koncesija na opće dobro, trebalo bi u Ugovoru i navesti površinu tog općeg dobra, izraženu u metrima kvadratnim, a ne samo duljinu i širinu trase. Pojam zračni koridor koji se kod žičare stalno spominje ne postoji u Zakonu o žičarama. Do svih ovih pogrešaka došlo je i zbog jednostavnog ‘copy-paste-a’ iz prethodnog ugovora kojeg je još u siječnju 2017. predložio bivši gradonačelnik. Ipak, činjenice na terenu izgledaju sasvim drukčije, a sve to nije navedeno u najnovijem potpisanom ugovoru.
‘Tražimo ugovor o služnosti uz naknadu’
— Mi nemamo aspiraciju tražiti koncesiju, znamo da na to nemamo pravo jer to mogu tražiti samo država ili jedinica lokalne samouprave, ali u Zakonu piše (čl. 23. Zakona o žičarama) da se u tome slučaju može uspostaviti pravo služnosti te napraviti ugovor o služnosti uz naknadu. To isto navodi i čl. 11. Zakona o koncesijama. Jer, ovdje se ne radi samo o prolazu do nečije njive ili kuće, već je riječ o obavljanju gospodarske djelatnosti. Očekivao sam od Excelsa nekretnina da će nas kontaktirati. Morali su prvo uspostaviti pravo služnosti ili otkupiti zemljišta i tek onda poslati Gradu zahtjev za dodjelu koncesije. Mi nismo jedini, ima tu još vlasnika zemljišta. Privatni vlasnici se zaobilaze, a Grad naplaćuje ogromne solde i diči se kako je napravio velik posao – nastavlja Pero Šutić te dodaje kako je i DORH poprilično u cijeloj priči stao na stranu Grada.
— DORH je odjedanput ušutio. Nisam očekivao da će mi odgovoriti isti dan, ali budući da je cijeli predmet bio aktualan, a žičara zatvorena, i s obzirom da su prilično involvirani u postupak, očekivao sam da mi odgovore da jesam ili nisam u pravu te da po tome i djeluju. Međutim, od njih nikakve reakcije. U Zakonu o žičarama istaknuto je i da je nadležnost provedbe cijelog zakona na Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture te i od njih očekujem odgovor. Želim ovim putem uputiti javni apel da institucije počnu raditi svoj posao. Očekujem od njih pravnu zaštitu kao građanin Republike Hrvatske i kao branitelj te privatni vlasnik. Lako je u Ustavu napisati da je privatno vlasništvo neprikosnoveno, ali to treba biti vidljivo i u provedbi naših zakona. Neću tek tako odustati, ako treba ići ćemo i na europske sudove. Naše institucije očito ne znaju pročitati zakone kako se ponašati prilikom dodjele koncesije. Jasno im piše da treba gledati i na zemljište ispod trase žičare kao i koji su instrumenti da bi se vlasnici zemljišta obeštetili – naglašava Pero Šutić te dodaje kako je na samom početku došlo do nesporazuma.
Naime, ističe, tada je napisano u ugovoru da su donja i gornja postaja te stup žičare infrastruktura koja je u vlasništvu Excelsa nekretnina te su tako mislili, naglašava Šutić, da je zadovoljena forma. Međutim, pod pojmom infrastrukture žičare, a kako je vidljivo iz članka 3. Zakona o žičarama, infrastruktura uključuje i zemljište pod trasom žičare kojim ona prolazi.
— Infrastruktura žičare se posebno projektira za svako postrojenje i uvijek je namijenjena određenom terenu, a sastoji se iz trase žičare, projektnih podataka sustava (gornja i donja postaja), kao i za izgradnju i rad postrojenja neophodnih građevinskih objekata, kao što su postaje i potporne konstrukcije duž trase, uključujući i temelje. Isto im govori i Uredba (EU) 2016/424 i Pravilnik o tehničkim zahtjevima žičara za prijevoz osoba (NN. 4/10). Iz svega proizlazi da je trasa prva od infrastrukturnih objekata. Imam pravo od državnih institucija zatražiti da nadgledaju postupak davanja koncesije od interesa za RH i eventualno, ako ustanove da nije sve bilo po zakonu, da ponište odluku o davanju koncesije i da ponište ugovor koji nije koncizan ni točan. Neće ga zacijelo poništiti, ali mogu napraviti dodatak ugovoru u kojem bi bilo naznačeno da se treba namiriti privatno vlasništvo – govori Pero Šutić te naglašava i kako su člankom 99. Zakona o koncesijama naznačene i sankcije u smislu novčanih kazni za davatelja koncesije ili koncesionara u slučaju potpisivanja ugovora bez rješenih imovinsko-pravnih odnosa.
‘Neću odustati’
— Kad je Carinska uprava zatvorila žičaru mediji su pitali koji je razlog njezina zatvaranja i na kraju je iznesen zaključak kako je morala biti zatvorena jer nije bilo ugovora o koncesiji. Međutim, Grad je zatvaranjem žičare preko DORH-a i Carinske uprave htio izvršiti pritisak i naplatiti dugovanja iz prošlosti. Državne institucije moraju biti nepristrane te gledati i drugu stranu. Kad se razgovaralo o koncesiji u medijima smo vidjeli očitovanja gradonačelnika, Excelsa nekretnina i DORH-a u roku od dan-dva. A, zašto mi moramo čekati mjesec dana na odgovor? Gradsko je vijeće u travnju prošle godine donijelo odluku o dodjeli koncesije u iznosu od 15 posto. Od tada je prošlo godinu dana, a gradonačelnik nije dao predloženi ugovor na potpis drugoj strani. Očito nije pročitao sami početak Zakona o koncesijama gdje stoji da je ugovor taj koji određuje koncesiju. Time nije poštivao ni volju Gradskog vijeća. On taj ugovor Excelsi nije predložio što je vrlo neozbiljno od njega te nije na razini funkcije koju obnaša – govori Pero Šutić te dodaje kako neće odustati u borbi za svoja prava.
— Ja sam borac, a ova cijela priča ne vrti se oko toga da bismo se mi nešto žalili, već je kod mene ovakvo ponašanje izazvalo određeni revolt. Neću pustiti na svoju zemlju, to je moja djedovina. Na tuđe nemam aspiracije, ali svoje ne dam. To je moje pravo zagarantirano zakonom. Ja ću svoje na kraju postići, uporan sam, znam što piše u zakonu i znam da je pravo na mojoj strani. Trasa žičare prolazi najljepšim dijelom moga zemljišta. To je onaj dio kojeg reklamiraju kao najljepši pogled na Grad. Ali, to je najljepši pogled koji im je omogućilo moje vlasništvo. Misliti da mogu tako zarađivati preko moje zemlje, prilično je bahato od Excelsa nekretnina. Mi nemamo ništa protiv njih, ali nek’ izvole ispravno čitati i tumačiti zakone – naglašava Pero Šutić.
‘Uzimali su nam vrijedna zemljišta za smiješne naknade’
Dodajmo i kako ovo nije prvi put da Šutići vode bitku za svoju djedovinu. Najviše su problema imali u bivšoj državi, ali ni u današnjoj njihova borba nije prestala.
— Naša obitelj bila je prilično bogata, moj djed Pero Šutić imao je banku na Stradunu, a bivše su nas vlasti izvlastile, a između ostalog i zemljište na kojem su izgradili hotel Belvedere i hotele na Babinom kuku. Mi smo dobivali smiješne naknade za tako ekskluzivna zemljišta uz more s pogledom. Država se promijenila i očekivao sam da će nam biti zagarantirano ustavno pravo gdje je jasno naznačeno kako je privatno vlasništvo neprikosnoveno. Međutim, nastavila se praksa zaobilaženja privatnog vlasništva. Ušli smo u Europsku uniju, pišemo zakone po direktivama EU pa su prema njima napisani i Zakon o koncesijama te Zakon o žičarama. Toga se treba držati htjeli oni to priznati ili ne. Mislim da je stvarno bilo dosta oduzimanja naše imovine, da se preko našeg vlasništva zarađuju milijuni bilo preko koncesije ili gospodarske djelatnosti. Hoćemo li biti pravna država ili nećemo? Branio sam ovu državu, držao sam stražu ispod križa na Srđu točno gdje završava naše zemljište pod žičarom. Imam preko tisuću dana borbenog sektora. Ne dozvoljavam da me netko tek tako preskoči i da moja prava ne uvažava – zaokružuje Pero Šutić te podsjeća na primjer žičare koja se je 2010. počela graditi na Učkoj, a gdje su se itekako pobrinuli za vlasnike zemljišta poviše kojih prolazi trasa žičare te su im dali dionice žičare, a dio otkupile. Šutić takvo što pak ne traži, ali želi da se njegova prava i vlasništvo poštuje i uvažava.
DuList je poslao upite Gradu Dubrovniku, Županijskom državnom odvjetništvu, Carinskoj upravi te tvrtki Excelsa nekretnine kako bismo provjerili jesu li upoznati sa Zahtjevom za preispitivanje zakonitosti postupka davanja koncesije za žičaru gospara Pera Šutića kojima se on sam obratio te što će poduzeti ili poduzimaju po tom pitanju. Iz Grada Dubrovnika su nam odgovorili tek kako je ‘sukladno zakonu o koncesijama Grad Dubrovnik davatelj koncesije na zahtjev’.
— U postupku koji prethodi dobivanju koncesije tražitelj koncesije je pred državnim tijelima ishodovao sve potrebne suglasnosti te je s tog aspekta Grad Dubrovnik mogao neometano izdati koncesiju – odgovorili su iz Grada. Iz Županijskog državnog odvjetništva na upit DuLista istaknuli su kako je Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Građansko-upravni odjel u zastupanju Republike Hrvatske sklopilo izvansudsku nagodbu s trgovačkim društvom EXCELSA NEKRETNINE d.d. kojom su razriješeni imovinskopravni odnosi između Republike Hrvatske i društva EXCELSA NEKRETNINE d.d. nastali korištenjem žičare za prijevoz putnika Žičarom Dubrovnik – Srđ koju djelatnost je Društvo obavljalo bez sklopljenog ugovora o koncesiji od 2010. godine.
— Društvo EXCELSA NEKRETNINE d.d. je temeljem ove nagodbe Republici Hrvatskoj isplatilo iznos 8.075.078,03 kuna, radi stjecanja bez osnove. Time su razriješeni imovinsko – pravni odnosi između Republike Hrvatske i društva EXCELSA NEKRETNINE d.d. nastali korištenjem žičare bez koncesije do 27. veljače 2014. godine kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o žičarama za prijevoz osoba (Narodne novine broj 22/14) te je nadležnost za davanje koncesije prenijeta na jedinice lokalne samouprave, dakle Grad Dubrovnik koji u konkretnom slučaju ima pravo potraživati od ovog društva, također iznos stečenog bez osnove u visini onoga što bi društvo platilo da je imalo koncesiju i to za razdoblje od izmjene navedenog Zakona pa sve do danas. Dakle, sklapanjem ove nagodbe u odnosu na Republiku Hrvatsku otklonjene su zapreke da se započne postupak davanja koncesije u smislu članka 14. stavak 4. Zakona o koncesijama (Narodne novine broj 69/17) – odgovorili su iz Županijskog državnog odvjetništva dodavši kako trenutno vrše provjeru navoda iz podneska gospara Pera Šutića koji je dostavljen i davatelju koncesije Gradu Dubrovniku i koncesionaru EXCELSA NEKRETNINE d.d. Dodajmo kako do zaključenja ovog teksta DuListu po ovom pitanju nisu pristigla očitovanja Carinske uprave te tvrtke Excelsa nekretnine.
Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista od 3. srpnja 2019.