AktualnoUrednički izbor

S MATOM FRANKOVIĆEM O TURISTIČKIM TEMAMA Grad nije mrtav! Usudio bih se reći da smo najizvrsnija destinacija na Mediteranu!

mato frankovic iz novine

Serijal razgovora u kojem nam naši sugovornici analiziraju turističku situaciju i pokušavaju detektirati probleme, ali i naše prednosti te dati realan pogled kuda ide dubrovački turizam nastavili smo s čovjekom koji bi trebao imati najbolji uvid u situaciju. Koliko je prvi čovjek grada Mato Franković zadovoljan brojkama, imamo li kvalitetu u destinaciji te za koga smatra da je pretjerano i neopravdano podignuo cijene te time nanio štetu destinaciji komentirao je za DuList. Razgovarali smo i o buci na Stradunu, zabavi, Facebook komentarima i komentatorima.

Je li se Grad već počeo pripremati za izmjene Zakona o turizmu u kojem će jedinice lokalne samouprave moći upravljati i odlučivati o puno više segmenata u turizmu nego danas, poput broja apartmana ili suvenirnica…?
Pročitao sam prvi draft Zakona o turizmu i imao sam neke primjedbe na njega. Naime, u osnovnom je nacrtu bilo stavljeno da će cijelu dužnost nositi turističke zajednice koje bi donosile ključne strateške odluke. Meni to nije bilo prihvatljivo jer smatram da strateške odluke treba donositi Gradsko vijeće na osnovu inputa Turističke zajednice. Ministrica Nikolina Brnjac i njen tim iz Ministarstva uvažili su naše primjedbe kako nositelj aktivnosti mora biti predstavničko tijelo. Oni moraju biti najveći dionik u cijeloj toj priči, a uz jedinice lokalne samouprave su turističke zajednice, odnosno turistička vijeća i skupština.

Razmišljate li o pokretanju stručnog tijela za upravljanje destinacijom?
Turistička zajednica se polako pretvara u ono što bi ona u suštini trebala biti, tijelo destinacijskog menadžmenta koji promišlja Dubrovnik ne za danas, nego Dubrovnik za 10, 15 godina. Do sada nije bilo zakonskih pretpostavki kojim bi se neke stvari mogle odrediti, prenamijeniti ili ograničiti. Naime, prema novom zakonu Studije nosivog kapaciteta će itekako biti podloga za identifikaciju stanja. U stvarnosti bi to značilo da će se temeljem Studije odrediti ulica za najam ili područje za najam, zona koja će biti samo za stambeno življenje gdje se neće moći otvoriti niti jedan apartman. Moći ćemo odrediti zone za suvenirnice, restorane i koliko će uopće biti tih sadržaja. Strateški cilj Grada Dubrovnika će također definirati koliko mi kreveta želimo imati u privatnom smještaju, koliko nam ih je dovoljno u hotelskom smještaju. Tada neće svakome padati napamet da svaku godinu otvara nove apartmane jer ima viška novca. Danas se događa da stan umjesto da kupi netko iz grada sebi za život, kupi ga onaj tko ima novac i pretvori ga u apartman. To je ključan alat novog Zakona o turizmu koji će nam omogućiti da u sinergiji s Turističkom zajednicom i dionicima u turizmu osmišljavamo što je to Dubrovnik za 10 godina.

Ima li TZ toliki kapacitet?
Nije bitan kapacitet Turističke zajednice. Studije će raditi vanjski suradnici, to je sigurno, a ključni dionici cijele priče su hotelijeri, iznajmljivači, turistički djelatnici. Oni su sastavni dio tijela TZ grada Dubrovnika, bilo skupštine ili turističkog vijeća. Riječ je o vrsnim ljudima i uopće ne sumnjam da oni neće dobro promišljati cijelu priču turističkog Dubrovnika. Važno je da osnovne studije izrađuje mjerodavno tijelo, a kao što znate mi smo potpisali jedan strateški ugovor sa Sveučilištem Dubrovnik, gdje smo ih angažirali da nam u budućnosti izrađuju upravo takve studije nosivih kapaciteta. Prvu takvu sada radimo za povijesnu jezgru.

Je li bitno ograničavati broj kapaciteta bilo u hotelima, apartmanima, restoranima ili se nametnuti kvalitetom?
I jedno i drugo. Mislim da nije dobro da se svrstamo samo kao destinacija s 4 ili 5 zvjezdica. Bitna je diferencirana ponuda koja će omogućiti da nam u Grad dolaze različite kategorije gostiju. Naravno, preferirajući kvalitetu, i izvrsnost, moramo osigurati da u gradu postoje i hosteli i slični sadržaji. Mislim da je to bitno za Grad kao destinaciju.

Ima li danas Dubrovnik izvrsnost?
Pa Dubrovnik je po meni najizvrsnija destinacija u državi, ako ne i šire. Ja bih se usudio reći na Mediteranu!

U čemu se ta izvrsnost ogleda?
U kvaliteti, počevši od smještaja pa sve do ugostiteljske ponude. Imamo sve za svakoga. Ono što nama predstavlja trenutno najveći izazov je visoka cijena pojedinih usluga. Kao da se određeni hoteli i objekti natječu tko će postići veću cijenu. Kad im se takav poslovni model ‘obije’ o glavu, krenu spuštati cijene. Dakle, to je nešto što se ne smije događati. Nama su neki hoteli u srpnju imali oglašenu prodaju u iznosu primjerenom hotelu s 4 zvjezdice. Noć je bila 400 eura. To jednostavno nije normalno. Nakon dva-tri tjedna, kada su vidjeli da prodaja ne ide, spuštali su cijene na 200 eura za noć. U tom trenutku je cijela ‘klackalica’ postala problematična.

Direktor Turističke zajednice Miro Drašković je u razgovoru za DuList istaknuo da nismo skupi, da nije problem cijena nego kvaliteta?
Pretpostavljam da je direktor razmišljao ako nešto košta 400 eura, onda i usluga prati tu cijenu. Međutim, ako se nešto prodaje za 400 eura, a to realno ne vrijedi te novce, tu je problem. Nitko neće zamjeriti ako jedna Villa Dubrovnik ima visoku cijenu jer nudi uslugu, kvalitetu, ali nama se dogodio problem da su, ne samo hoteli, već i apartmani pa i pojedini restorani niže kategorije podigli razinu cijene i prodaju nešto što u suštini ne vrijedi toliko. Onda se gost osjeća prevarenim. Mi jesmo destinacija izvrsnosti i ponovno se vraćam na objekte koji su uistinu izvrsni, koji prevladavaju, ali imamo i onih koje možemo nazvati ‘remetilački faktor’. To su određeni objekti koji ne prate taj trend, jer bi na brzinu htjeli zaraditi novce.

Stav većeg dijela turističkog Dubrovnika je da i nisu pretjerano zadovoljni sezonom. Kako Vi gledate za protekli srpanj, sigurno ste među ljudima, kakav je feedback?
Prvih 6 mjeseci su bili izvrsni, iznad svih očekivanja i onda je nakon toga krivulja krenula usporavati. Nije usporavanje bilo samo u Dubrovniku ili samo u Hrvatskoj. Krivulja je krenula usporavati i u Španjolskoj, Portugalu, Italiji, Grčkoj, Turskoj… Svugdje se zabilježilo usporavanje. Na početku sam mislio da razlog našeg usporavanja leži u visokim cijenama pojedinih objekata i skupoći destinacije, međutim gledajući druge destinacije to u njih nije bio slučaj. Dakle, definitivno je došlo do ekonomskog poremećaja na tržištima, slabljenje kupovne moći, Njemačka je u recesiji, u Britaniji i drugim europskim zemljama su ljudi malo ‘potegli ručnu’. Izostao nam je impakt koji se trebao dogoditi u srpnju i kolovozu, a istovremeno ga je pratila skupoća destinacije. Ipak, uspoređujući srpanj ove s prošlogodišnjim završit ćemo ga na oko 102 posto prošle godine. To nije loš rezultat!

Ipak, nadali smo se puno boljem?
Pitanje je očekivanja! Mi se stalno uspoređujemo s 2019. godinom i ne znam kome je palo na pamet da je to referentna godina. Ovo što imamo sada je potpuno jedna održiva priča. Pratim brojke na mjeraču, posebno u noćnim satima. Oko devet i pol navečer je bilo oko 9 i pol tisuća ljudi u Gradu. To je velik broj posjetitelja.

Je li Grad mrtav? Ipak, navečer nakon 10 i pol malo je svijeta na Stradunu.
Grad nije mrtav! Određeni pojedinci pokušavaju stvarati takvu percepciju iz samo sebi znanih razloga. Svatko onaj tko misli da nema ljudi u Gradu, to nije istina. Isto tako da možemo reći da je sezona ekstremno dobra, nije, ali tu moramo biti svjesni da nije nikome. S druge strane, razgovarajući s ugostiteljima, a oni su tradicionalno znali biti skeptični, nisam još sreo onoga koji je rekao da mu je loša sezona. Navečer dolazim u Grad, obilazim ulice i uvijek je sve prilično puno. Ljudi sjednu, jedu, pričaju. Mrtav Grad…? Tu priču sam čuo vezano uz glazbu. Izdao sam sedam rješenja za živu glazbu u povijesnoj jezgri i mislim da je to sasvim dovoljno.

Govori se da je u Gradu tišina i da se ubio duh turističkog grada?
Pitanje je tko smatra kakav turistički grad treba biti. Ja mislim da povijesna jezgra ne smije biti party mjesto. Imate po gradu turističkih stručnjaka koji misle da trebaju teći rijeke droga, kokaina i alkohola i uz to treba depat muzika, dok skaču polugole plesačice. I to bi onda bio turizam? Različiti su vidovi kako tko promišlja turizam. Mislim da je povijesna jezgra sveto mjesto koje trebamo čuvati i na kojem ne smije i ne može biti partyja. Mi imamo sjajne klubove.

Jesu li ljudi, koji se obično žale na život u Gradu, možda ostarjeli, jer zna se kome sve najčešće, ili gotovo uvijek smeta?
Ne, nisu samo stari ljudi ti kojima smeta situacija unutar zidina. Ponovno ću u listopadu mjesecu imati zbor građana povijesne jezgre pa onda pozivam da dođe što više ljudi i posluša sve te primjedbe. One su djelomično opravdane, neke su i neopravdane. Mora postojati negdje neka sredina. Ne može i ne treba biti stopostotni mir da se samo čuje cvrkut ptica. To ne ide tako! Mora biti glazba, mora biti šušur, moraju ljudi hodati, pričati. Nije u redu žalit se što turisti u ponoć i pol pričaju. Pa moraju pričati, došli su na godišnji!

Godišnji je smijeh, pričanje, odmor, zabava, razonoda… To je po definiciji turizam.
Da, sve s mjerom.

Što je mjera u turizmu?
Vrlo jednostavno… Pođimo u Veneciju, na Trgu sv. Marka u 11 i pol navečer nema nereda, buke. Možemo poći u Pariz, ili Amsterdam, Barcelonu… Ne možemo se mjeriti s tim i tolikim gradovima jer oni imaju prostore za sve. Moramo, mi se moramo mjeriti s njima. Nigdje se u povijesnim dijelovima ne mogu izvoditi partyji. Eliminirali smo partyje, ali sad se čini da smeta buka razgovara, smeta smijeh.

Počeli su ponovno ‘raditi’ bokarići s prozora?
Ali toga je uvijek bilo! Posljednjih godina se nije činilo tako. Život unutar zidina sasvim sigurno nije lak, ali turizam nam je jedina grana gospodarstva koja nas drži među živima. Istina, ali gledajmo ovako… Mi smo skloni brzom zaboravljanju i to brzo zaboravljanje nas dovodi do toga da uistinu ne znamo što je bilo prije godinu, tri, pet, deset, trideset, četrdeset. Smetalo nam je i prije, ali prije nije bilo Facebooka i Instagrama i svih ostalih čuda gdje slikaš kamion i rečeš: ‘Evo vidi ovoga u koje je ure na Stradunu’. I onda krenu komentari. Pojedinci koji žive u povijesnoj jezgri uistinu pretjeruju. I s pravom je onda dio građana grada Dubrovnika koji ne živi u povijesnoj jezgri rekao: ‘Čekajte što je vama ljudi, hoćemo li mi sada zaustaviti sve da biste vi mogli spavati?’. Dakle, krajnost i jedna i druga nije dobra. Kad slušate vijećnika Đura Capora on bi išao u potpunu krajnost, zahtijevao bi da sve nestane, ali ne može tako. I što je onda sredina, što je mjera? Na nama je da tražimo sredinu. Sredina je normalno funkcioniranje turističke destinacije, tako je svugdje po svijetu i ne trebamo mi izmišljati toplu vodu. Ja zapravo mislim da smo mi ove godine pronašli tu sredinu. Hoće li se neki ljudi žaliti, neka se žale.

A gdje nam je zabava, gdje nam je doživljaj, gdje se to odvija?
Svugdje oko nas! Grad nije samo kružnica oko povijesne jezgre, Grad je puno više i šire od toga. Što se tiče turista oni imaju ono što ih najviše interesira – Revelin, potom imaju noćni klub u Pilama. To je ponuda isključivo koncentrirana na turiste i turizam i ona itekako udovoljava brojci turista koje mi imamo. Sve iznad toga bi bilo previše. Imamo i gay klub. Milk uvijek pohvalim, tu ide svatko – tko je gay i tko nije. Dakle, ljudi rade sjajan posao i to je odlična turistička ponuda. Znate li koliko smo imali prijava na Milk od kada se otvorio? Nula! A svaku večer je tamo zabava, cabaret, svaku večer pjesma. Potrudili su se napraviti dobru izolaciju i omogućiti suživot ljudi koji tamo žive s njihovim poslom. Tamo sve normalno funkcionira. Ni jednu jedinu prijavu nismo imali. Znači može se, samo treba naći načina, treba investirati. S druge strane, nama je važno širiti ponudu. Imali smo za vikend Šipansku noć, slijede nam Lapad, noć Gruža, Pila… To su gosti uvijek jako cijenili i voljeli. To je nešto što približava gostima duh lokalnog stanovništva, isto kao što su cijenili fish piknike, ribarske večeri. Međutim, moramo biti svjesni da ne može Grad biti kreator svega i tu očekujemo od gospodarstvenika da preuzmu jedan dio organizacije.

A zašto nema takvih inicijativa?
To je osnovno pitanje. Bio sam tužan kad sam saznao da je Valamar prestao sa sjajnim programima koje je sve do prošle godine imao u kampu na Babinom kuku. Sjetit ćete se kako su iz JLH-a prije radili savršene programe, visoko posjećivane Zvijezde pod zvijezdama. To su primjeri kada gospodarstvenici ulažu u Grad.

Jeste li razgovarali s njima?
Razgovarat ćemo. Na kraju ove sezone ćemo sve sumirati i analizirati gdje je bilo dobro, gdje nije, što je bilo pozitivno, što nije i pokušati na jedan drugi način pripremati iduću turističku sezonu s puno različitijih javnih događanja u kojem očekujem da će sudjelovati vodeći gospodarstvenici. Najavili ste bogat program Zimskog festivala. Mislim da će biti dobar program ovog Zimskog festivala s velikim brojem izvođača. Radit ćemo puno veću priču, pridružit će se i TUP tako da će Zimski festival funkcionirati na 4 lokacije. Već smo iskomunicirali detalje sa Studentskim domom da jedni drugima ne stvaramo konkurenciju. Čekamo još Uvalu. Bitno nam je da se i tamo događa nešto uz podršku privatnih poduzetnika. Svaku večer će naši sugrađani moći izabrati drugu lokaciju. Radit ćemo nešto poput Zagreba koji je odlično koncipirao svoj adventski program od Fuliranja preko Zrinjevca… U Zagrebu uvijek imate neki sadržaj i događanje.

I onda sljedeće godine Robbie Williams na Stradunu za Doček?
Dakle ovako, mi smo već sada krenuli pripremati Doček 2025. i sigurno će nastupati međunarodne zvijezde, samo još promišljamo koja bi to zvijezda bila, a koja bi privukla našu ciljanu publiku. Mi moramo znati tko je naša glavna klijentela za doček nove i koga mi želimo dovući. To je zapravo regija – BiH, Crna Gora, Srbija, Slovenija. To je naša ciljana publika za doček nove godine. Zašto doček sa Zdravkom Čolićem košta 130 tisuća eura? Možda nismo dobro iskomunicirali, možda je to problem, ali u 130 tisuća eura nije samo Zdravko Čolić već cijela njegova produkcija. Cijeli paket košta toliko. Čolić je ozbiljan glazbenik, isto kao i svojedobno Dino Merlin, i on ne prihvaća da mi radimo ozvučenje, on donosi svoje. Uz Čolića dolazi cijela njegova službena produkcija i to košta 130 tisuća eura. Uz to, taj iznos neće biti trošak Grada Dubrovnika, niti će to platiti naši sugrađani. Taj iznos će 100 posto biti pokriven od marketinških sponzora. Navest ću vam samo jedan primjer, možda kao usporedbu. Za ovo ljeto smo imali ponudu za jednog pjevača svjetskog ranga. Dobili smo termin u kolovozu, sve nam je odgovaralo, ali je bilo preskupo. Ponuda je bila 350 tisuća eura. To Grad Dubrovnik ne može iznijeti bez Valamara, JLH-a i ostalih gospodarstvenika. Morali smo odustati od ideje dovođenja zvijezde ljeti.

 


Stanje u gradskoj blagajni početkom kolovoza
-Pozitivno je stanje, suficit je otprilike 8 milijuna eura, što je dobro. Naravno, poučeni iskustvom iz nedavne prošlosti uvijek držimo otprilike četiri milijuna eura u pričuvi, za ne daj Bože, tako da smo financijski spremni za izvanredne situacije. Paralelno s time smo počeli s investicijama. Pratimo cash flow, nadziremo sve radove na gradilištima i ulazimo u nove investicije.


 

Razgovor iz tiskanog izdanja DuLista

Pročitajte još

Shaquille O’Neal večeras u Dubrovniku

Dulist

OD SRIJEDE NA KIOSCIMA Čeka vas novi broj DuLista!

Dulist

Klevisa Ymeri ostaje u pritvoru: Županijski sud ukida odluku o jamčevini

Dulist